Marija Librenjak “Zovu me Sjećanja “Godine,……puste..

Godine, ljubavnike i čaše vina ne triba brojit…“

Dođe niki zeman, prolufta te lItna arija, Boga pitaj koja

Pak se čudiš šta sve prošla si, kolko ispila si čaša vina

Godina kolkoš, a srce mlado, ni za likariju ljubavnika

Tekon na štokrli podukrajna čaša vina sićanja vraća.

Na nike dane i ure minule ter otpunta sve ki da neće svrće

Ne panti se isto godine sve, jok, u dušu zašle devedesete

Možđani broje po svoju , al’ srce panti dušu svoje duše

I kad život u proundu strovali se, sni kripe ojađeno srce.

Ne smi se život karat nit sudba od Boga dana

Vegon privaćat poj krnjioca nasri rosnog polja

Veršanje prčulina, ka sina iz nidara ljubavni rođenoga

Ples po kiši u sutonu zadnjemu rojit do poslidnjeg daha.

U san bane onaj kojeg tila san pojen tice dvorit

S izvora žića iz kalije u čašu nadolivat i vinon napojit

Doton matere moje postelju mu ašika prostrit …,

A godine, ljubavnike i čaše vina ne triba brojit.

U Karakašici, 21. srpnja 2020.

Marija Librenjak

tropolje.info