Connect with us

Uncategorized

Sindrom od kojeg boluje 5 do 10 posto žena u plodnom razdoblju

Sindrom policističnih jajnika je skup simptoma kojeg karakteriziraju jajnici s brojnim vodenim cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa, pojačana dlakavost, pretilost, akne, poremećena tolerancija glukoze…Jajnici su parne spolne žlijezde koje sadrže zametne stanice i stvaraju ženske spolne hormone. To su parni organi koji su dio unutrašnjeg reproduktivnog sistema žene. Smješteni su s obje strane maternice i u našem organizmu imaju dvojaku ulogu. Jajnici djeluju kao žlijezde s unutarnjim lučenjem i proizvode i oslobađaju spolne hormone estrogen i progesteron te stvaraju i oslobađaju jajne stanice. Ovalnog su oblika, slični bademu. Najčešće su dugi 3 – 5 cm te široki 1,5 – 3 cm.

Po rođenju djevojčice u jajnicima su pohranjena sve njezine (ženine) jajne stanice. Zapravo, bilo bi ispravnije reći i prije rođenja, jer one se nalaze u jajnicima već na polovini trudnoće. Tako svaka žena dolazi na svijet opremljena s približno 200-300 tisuća nezrelih jajnih stanica u jajnicima, veličine 50-100 mikrometara. Svakoga mjeseca u tijelu žene sazrijeva jedna jajna stanica.

Sindrom policističnih jajnika (PCOS = engl. policystic ovary syndrome) je skup simptoma kojeg karakteriziraju jajnici (povećani ili normalne veličine) s brojnim folikularnim (vodenim) cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa (produženi ciklusi ili potpuno izostali ciklusi), pojačana dlakavost, pretilost, akne, poremećena tolerancija glukoze, smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija). Svi ovi simptomi ne moraju bit prisutni da bi se postavila dijagnoza. Policistični jajnici zapravo označavaju sindrom ili skup simptoma koji može imati vrlo šaroliku sliku i čija je učestalost u žena fertilne dobi između šest i deset posto. U sklopu tog poremećaja javljaju se ciklusi koji su zbog viška testosterona bez ovulacije. Točan uzrok nastanka PCOS-a nije potpuno poznat. Prepoznati patofiziološki mehanizmi su vrlo složeni, a dijagnoza se postavlja na osnovi sljedećih parametara: početak obično u pubertetu, poremećaji menstruacijskog ciklusa, klinički izgled – akne, pojačana dlakavost, ispadanje kose, bezbolne menstruacije, neplodnost, policistični jajnici na UZV pregledu. Analiza hormonskog statusa, metabolički poremećaji (inzulinska rezistencija) te prekomjerna tjelesna težina. Inzulin je hormon kojeg izlučuje gušterača a zaslužan je za regulaciju vrijednosti glukoze u krvi. Inzulinska rezistencija (otpornost ciljnih tkiva na inzulin) dovodi do povećanih koncentracija glukoze u krvi koja opet potiče gušteraču na proizvodnju hormona. Tako se zatvara “začarani krug”. Inzulinska rezistencija osnovni je mehanizam koji dovodi i do nastanka šećerne bolesti tipa 2. Povećane vrijednosti inzulina stimuliraju jajnike, koji počinju proizvoditi muški hormon testosteron koji je zaslužan za pojavu akni, pojačanu dlakavost i eventualno gubitak (prorjeđivanje) kose.

Termin “policistični jajnici” u praksu je uveden tridesetih godina ovog stoljeća, a temeljio se na morfološkim karakteristikama jajnika, tj. njihovu izgledu. Tako se i danas dijagnoza PCOS, među ostalim, postavlja na osnovi karakteristična ultrazvučnog izgleda jajnika.

Kako dijagnosticirati policistične jajnike?

Dijagnostika i liječenje sindroma provodi se u suradnji endokrinologa (specijalista za hormonalne poremećaje), ginekologa (specijalista za bolesti ženskih reproduktivnih organa) i dermatologa (specijalista za kožne bolesti). Obično se djevojka javi na pregled ginekologu zbog poremećaja menstruacijskog ciklusa ili dermatologu zbog akni. Nakon osnovnog pregleda liječnik će ih uputiti na pregled hormonskog statusa i pregled kod internista – endokrinologa. Kod svih pacijentica potrebno je odrediti razinu spolnih hormona ili tzv. bazalni hormonski status. Naziva se “bazalni” jer je vrijeme u koje se pretraga radi (3.-5. dan ciklusa) početak ciklusa, u kojoj još uvijek na neki način “miruje” funkcija jajnika (bazalna funkcija jajnika). U ovo vrijeme određuju se: folikulostimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), testosteron, prolaktin, androstendion, DHEAS, estradiol, TSH (hormon koji stimulira štitnjaču (evtl. još T3, T4), Potom potrebno je obaviti test opterećenja glukozom (OGTT), razinu inzulina prije i nakon OGTT, te vaginalni collor Doppler (pregled ultrazvučnom sondom koja se uvodi u rodnicu) u prvoj fazi ciklusa. Nakon svih prikupljenih nalaza liječnik će odrediti terapiju. Hormonske vrijednosti pokazuju značajne razlike kod bolesnica s PCOS i nepravilnim ciklusima. U odnosu na razinu inzulina razlikuje se skupina pacijentica s urednom razinom inzulina i skupina pacijentica s povišenom razinom inzulina. (www.plivazdravlje.hr)

Najčešći simptomi koji se javljaju u sklopu PCOS-a nastaju zbog neravnoteže hormona i povišenih vrijednosti muških spolnih hormona: ukoliko se analiziraju bolesnice s nekim od gore navedenih simptoma, PCOS ćemo naći u: 75 posto žena s izostankom ovulacije, 87 posto žena s produženim menstruacijskim ciklusom (oligomenoreja), 30 do 40 posto žena s izostankom menstruacije (amenoreja), 90 posto žena s pojačanom dlakavošću (hirzutizam) te 85 posto žena s aknama.

Glavne mjere liječenja

Pristupi liječenju su različiti jer se razlikuju i simptomi kod pojedinih žena. Liječenje ovisi o simptomima, nalazima i želji bolesnice za trudnoćom i potomstvom. Glavne mjere liječenja su: smanjenje tjelesne težine, povećanje fizičke aktivnosti, prestanak pušenja, prestanak uzimanja alkohola, uzimanje lijekova, kirurški zahvat. U liječenju lijekovima postoji velik izbor koji ovisi o simptomima: hormonske kontracepcijske tablete, analozi GnRH, hormona koji se oslobađa u mozgu (iz hipotalamusa) i djeluje na izlučivanje hormona hipofize, lijekovi za kontrolu povećane tjelesne mase, hormonsko liječenje, kortikosteroidi, lijekovi koji potiskuju djelovanje muških spolnih hormona te lijekovi koji pojačavaju osjetljivost na inzulin. Kirurške mogućnosti liječenja sindroma policističnih jajnika odnose se na: odstranjenje dijela jajnika, odstranjenje cijelog jajnika ili pak elektrokauterizacija jajnika – postupak gdje se elektrodom spali tkivo jajnika. Drilling je također simptomatska, ali operativna metoda, prilikom koje se otvaraju sitni folikuli jajnika i smanjuje, odnosno prekida njihova funkcija (stvaranje muških spolnih hormona). Djelotvornost je nažalost privremena. U slučaju prekomjerne tjelesne težine nužno je mršavljenje i to ono sa zdravom dijetom i redovitim kretanjem, jer u kombinaciji uspješno pomažu snižavanju krvnog tlaka, kolesterola i smanjuju mogućnost za nastanak srčano – krvnih bolesti i šećerne bolesti. Znanstvena su istraživanja potvrdila da otprilike polovica žena koje imaju policistične jajnike dobije na tjelesnoj masi i zbog toga je iznimno važno prilagoditi životne i prehrambene navike kako bi se postigla i zadržala normalna tjelesna masa. S tim u vezi, treba znati da povišena tjelesna masa (indeks tjelesne mase viši od 25 kg/m2), udružena s policističnim jajnicima, povećava rizik obolijevanja od bolesti srca i krvnih žila, povišenog krvnog tlaka, raka dojki i raka endometrija (unutarnjeg sloja maternice).

Kako je pretilost učestala u 50 do 70 posto oboljelih i kako je obično riječ o nakupljanju masnog tkiva u trbušnoj regiji (muški tip debljine), mjerama koje djeluju na smanjenje rizika za pojavu spomenutih tegoba treba posvetiti posebnu pozornost. Poticajno djeluje podatak da smanjenje povišene tjelesne mase, pa bilo ono i samo petpostotno, pozitivno utječe na hormonski sustav, snižavanje povišenog krvnog tlaka, normalizaciju povišenih masnoća u krvi i ponovnu uspostavu ovulacije, čime se povećava mogućnost začeća te se normalizira menstrualni ciklus.

Iz prehrane isključiti sve što sadrži šećer

Prvi korak u korekciji prehrane u slučaju sindroma policističnih jajnika smanjenje je unosa ugljikohidrata. Na taj način će razina inzulina prirodno pasti i drugi hormoni u tijelu postupno će se početi vraćati u ravnotežu. Prehrana kod policističnih jajnika svakako treba biti uravnotežena i nikako nagla i restriktivna. Najvažnije je iz prehrane isključiti sve što sadrži šećer – kolače, torte, kekse, slatka, gazirana pića, ali i škrobne namirnice poput vrlo štetnog bijelog brašna, peciva i brojnih drugih pekarskih proizvoda, tjestenina i krumpira. Integralne žitarice dopuštene su u umjerenim količinama, a jelovnik treba temeljiti na morskoj i riječnoj ribi, sezonskom povrću, voću, piletini, jajima. Također je potrebno unositi dovoljne količine tekućine, prvenstveno vode – oko dvije litre dnevno, kako bi se mogle ukloniti štetne tvari iz organizma.

Autor: dr. Morana BRKLJAČIĆ

 tropolje.info

Continue Reading