MARKO LJUBIĆ – Državna komemoracija u Jasenovcu nije poklon žrtvama već neprijateljima Hrvatske

Sve dok je Jasenovac antihrvatski mit, državni vrh se tamo klanja neprijateljima Hrvatske, umjesto stvarnim žrtvama!

Ništa jasnije ne ukazuje na realno stanje slobode i autentičnosti hrvatske državnosti danas kao odnos države prema Jesenovcu i Bleiburgu. Kad govorim o autentičnosti, isključivo mislim na pretpostavljeni odnos i jedankost između državnih i nacionalnih interesa. Jer, nitko u Hrvatskoj nema razuman argument za stav da su ovakva država i poredak izraz volje većine hrvatskoga naroda.

S jedne strane imamo po svim razumnim pokazateljima planiran i monstruozan zločin golemih razmjera nad hrvatskim narodom, a s druge strane žrtve koje su odavno prestale biti ljudi zbog trgovine brojkama, postajući instrument nanošenja zla – hrvatskom narodu.

Komu se mi to uistinu klanjamo?!

U prvom slučaju hrvatska država se poluilegalno klanja svome narodu, u drugom – službeno hodočasti na koljenima uz ponižavajuću inicijaciju, lašcima.

Da vidimo prvo što je to u svijesti, kolektivnom duhu i javnoj percpeciji hrvatskog naroda – Jasenovac?

Rijetki su pripadnici hrvatskog naroda koji ne znaju da je to bio logor NDH. To je činjenica koju nitko relevantan neće osporiti, niti će bilo tko osporiti da su se u tom logoru događali – zločini.

Međutim, činjenica je da hrvatski narod do danas nema relevantna historiografska istraživanja, neupitne dokumente i činjenice na temelju kojih bi mogao imati barem približnu sliku ne samo onoga što se događalo u Jasenovcu, nego općenito u vrijeme NDH. Razlog tomu je vladavina jugoslavensko-komunističkog poretka, koji je u biti bio okupacijski režim, dikatatura s dubokim velikosrpskim biljegom. Pritom su se upravo zbog integracije komunističke diktature, koja je počivala na negaciji nacionalnog identiteta, zatim jugoslavenske okupacije koja je također počivala na uništenju hrvatske državotvorne ideje, te konačno velikosrpskih interesa koji su oba ta elementa bivšega režima koristili za legalno širenje sfera srpskih utjecaja i stvaranja velike Srbije, upravo nad hrvatskim narodom primjenjivani izrazito zločinački instrumenti. Od pokolja u završnim godinama Drugog svjetskog rata, progona tijekom komunističke diktature, do stvaranja monumentalnih antihrvatskih mitova i laži svjetskih razmjera koje se i danas koriste za razaranje Hrvatske.

Jugoslavija, komunisti i Srbi nikada nisu dopustili da se znanstvenim, neovisnim i stručnim metodama istraži Jasenovac, niti bilo što iz vremena NDH. Danas to spriječavaju antife u Hrvatskoj.

Ideolozi beogradskog režima ispisali su „istinu“

Umjesto znanosti vladala je ideologija, na temelju čega su kvaziznanstvenici i službeni historiografi u funkciji toga režima i političkih interesa njegovih nositelja, više od pedeset godina pisali i nasilno održavali, kako u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, još ubitačnije u svijetu, potpuno lažnu povijest.

Prema dostupnim podatcima iz arhiva bivše države, vidljivo je da je bilo više političkih odluka o broju žrtva Jasenovca, pa su se tako odmah nakon završetka rata, prije svega u Nürnberg za suđenje nacistima, slali jedni podatci, za naknadu ratne štete Njemčakoj drugi, za ostvarivanje poratnih državnih benefita stotinama tisuća Srba, pri čemu se među njima kriju desetine tisuća četničkih obitelji i njihovih nasljednika, treća „istina“. Ta sepracija je aktualna i danas kroz institut antifašističkih mirovina.

Nitko danas u Hrvatskoj ne zna što se sve krije pod famoznim antifašističkim mirovinama, te koliko takvih mirovina odlazi etničkim Srbima, pogotovo onima u Srbiji i Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Indikativno je da se potpuno ista metodologija i princip uz žestoku potporu klasične antihrvatske pete kolone u Hrvatskoj, primjenjuje i na posljedice Domovinskog rata i srpske agresije.

Pogađate li da su dobitnici golemih separacija opet – Srbi?

Hrvatska je u povratak Srba, sve redom otvorenih neprijatelja Hrvatske, koji se nikada nisu ni pokušali pokajati za zla koje su podupirali i činili, prema izjavi Ive Josipovića novosadskoj televiziji nazad dvije godine, uložila više od pet milijardi eura!?

„Antifašistički ustanak“ u Srbu

Od osnutka današnje Republike Hrvatske uspjelo se tu i tamo dokumentirano načeti poneki od tih mitova i krivotvorina, kao „antifašistički ustanak“ u Srbu, za kojega je dokumentirano utvrđeno da je bio i profašistički i zločinački pohod lokalnih Srba, ne protiv fašizma, već uz pomoć talijanskih fašista – protiv Hrvatske. Bilo koje i bilo kakve Hrvatske.

Po potpuno istom obrascu kao i 1990. godine.

Ali, većina mitova, pa čak i taj, u službenim kalendarima Republike Hrvatske opstaje i održava se kao neupitna politička činjenica. Uz potpuno predvidivo divljanje pročetničkih izaslanika iz Srbije i SPC-a, te otvorenu nacionalnu izadaju bijednika pokrivenih ogrtačem antife.

Danas je, usprkos tome što suvremena Hrvatska nije gotovo ništa sustavno uradila na demistifikaciji toga temeljnog mita za sve velikosrpske ciljeve, dostupna i činjenica da je Jasenovac bio i komunistički logor smrti, da su u njemu prema dokumentima SFRJ ubijani zarobljeni hrvatski vojnici i civili tjekom Križnog puta, te da je služio i kao mučilište i stratiše u komunističkim međusobnim obračunima nakon sukoba sa Staljinom.

Činjenica je da nikada doživotni predsjednik Jugoslavije i apsolutni gospodar Komunističke partije, vojske i države, Josip Brzo Tito nije došao i položio vijenac u Jasenovac.

S druge strane, Bleiburg je bio izvan obiteljskoga okruženja, šaputanja, te emigrantskih organizacija i iseljeništva, najstrože čuvana tajna sve do kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća i pada komunističkog poretka.

Simo Dubajić, Titov „heroj“, ’90-ih se opet raspojasao!

I tada su razmjere zla u Bleiburgu zapravo prvi dali naslutiti raspojasani velikosrpski krvoloci kao Simo Dubajić, pripadnici bivše Titove vojske, koji su javno u osvit velikosrpske revolucije i agresije, osokoljeni golemom nadmoćnošću i nacionalnim romantizmom, progovorili o strašnim klanjima nakon Bleiburga.

Danas je, uspkros tome što Republika Hrvastska ima nekoliko katedra za povijest, nekoliko instituta koji se bave povijesnim i historiografskim istraživanjima, i dalje praktična činjenica da se o Bleiburgu govori najčešće politički i kroz zadatosti nasljednika režima, koji je osmislio i izvršio pokolj nad hrvatskim narodom. Komunistička i velikosrpska politička istina caruje Hrvatskom, njome je paralizirana i desna vlada i predsjednica Republike, prije svega zbog institucionalne snage otvorene pete kolone u Hrvatskoj i kombiniranoga međunarodnog pritiska.

Upravo zbog toga država ima službenu komemoraciju u Jasenovcu, a samo je pokrovitelj u Bleiburgu, izložena teškim uvredama i nasrtajima s antifa strane. Država nužno i redovito organizira komemoracije u Jasenovcu, donedavno je cijeli državni vrh nazočio u Srbu, u Jadovnom, a samo kad je na vlasti desnica, pokrovitelj je komemoracije u Bleiburgu.

U Bleiburgu je i nakon njega, te prije njega tijekom četiri godine rata, od prvoga dana proglašenja NDH, pogotovo zastrašujuće tijekom druge polovice 1944. godine i tijekom cijele 1945. godine izvršen zastrašujući pokolj nad hrvatskim narodom. O tome istinu ne treba tražiti u knjigama bilo čijih historiografa. To možemo vidjeti u jamama, kosturnicama, s tisućama i tisućama kostiju, pletenica, ostataka mučenih i ubijenih ljudi. A to znamo svi iz svojih obitelji po broju djedova koje smo – imali i zapamtili. Bili su vrlo rijetki.

S druge strane u Jasenovcu, Jadovnom i na sličnim ustaškim „stratištima“ i stratištima nema ničega izuzev dokazanih laži, prijevare, drskosti, nasilja i – ideološke dogme. I zabrana.

A sve stvarne ili lažne dokaze isključivo kontrolira Srbija i njena peta kolona u Hrvatskoj.

Dakle, smije li tu biti nekome razumnom dvojbe oko stava da hrvatskom narodu ni u civilizacijskom, ni u nacionalnom smislu ne mogu te dvije povjesne sintagme i simboli biti ni približno – isti. I nisu.

Dvolična igra lažima zarobljene države

Država službeno komemorira i potvrđuje srpsku mitologiju Jasenovca kao svoju politiku, a u Bleiburg se praktično ilegalno odlazi i to u formi – pokrovitelja.

To ne može biti izraz slobodne volje slobodnoga hrvatskog naroda. U tome je ključni problem.

Otkrivene su tisuće nehumaniziranih grobnica po cijeloj Sloveniji i Hrvatskoj, na stotinama lokacija. Za komunističke zločine postoje zastrašujući dokazi, kakve suvremeni svijet ne pamti u svojoj kolektivnoj memoriji, izvan strahota nacističkih logora.

A o Jasneovcu i Jadovnom imamo isključivo srpske, velikosrpske i komunističke montaže, krivotvorine integrirane s pojedinačnim ili drukčijim istinama i činjenicama, koje su toliko uništene lažima da je zaista sve oko tih ustaških logora i stratišta postalo – neprobavljivo i zdravorazumski neprihvatljivo. Žrtve, stvarne žrtve su odavno postale običan „kusur“ mizernih zločinačkih ciljeva.

Jednostavno, to je toliko uprljano, toliko su kompromitirane stvarne žrtve i toliko uvjerljivo osporena službena komunistička i velikoposrpska „istina“ o Jasenovcu, kao i o Srbu, Jadovnom, te svemu što je činilo službenu političku historiografiju bivše države, da je danas iskazivanje bilo čega u ime hrvatske nacionalne države na tim mjestima – sumanuto. A pogotovo što su „ožalošćeni“ dojučerašnji certificirani zločinci Republike Srpske Krajine i zastupnici bleiburških ubojica.

Zašto se onda današnja, pogotovo desna, vlada tako postroji i hodočasti Jasenovcu, pri čemu prolazi inicijaciju nevjerojantih poniženja pred osvjedočenim pronacističkim kreaturama kao što je Milorad Pupovac, ili pripadnika komunističke oligarhije kao što je antifa Židov Kraus i njihovi međunarodni zastupnici, da je to gadljivo gledati pristojnom hrvatskom čovjeku?

Jer, nema snage. Nema političke snage u svojoj vlasti.

Moguće je vrlo lako da nema ni volje promijeniti ovakvo stanje, ali sve dok ne bude realne snage za potpunu promjenu te političke prakse i odnosa službene države prema tim događajima, nepošteno je očekivati od službene državne vlasti da se bitno drukčije ponaša – odmah.

Gadljiv naklon certificiranim neprijateljima i lašcima

Kako se to može promijeniti?

E, tu mogu napraviti što je nužno. A problem je što ni to ne pokušavaju, pa se njihovo ponašanje i politika, pa time i ponižavajući naklon certificiranim neprijateljima i lašcima, s razlogom svodi na njihovo stvarno političko poslanje, a ne na koliko-toliko razumno prihvatljiv kompromis u zadatim okolnostima. Dakle, okolnosti se moraju mijenjati. Kako?

Republika Hrvatska mora legitimirati svoju državnu vlast utjecajem cijeloga hrvatskog naroda. To je jedini istinski, izvorni, demokratski i mogući put. Tek tada će državnu vlast, onu desnu i nacionalnu, nužno respektirati prije svega hrvatski službeni partneri izvan zemlje. A tek tada će peta kolona u zemlji izgubiti svoju moć, jer je sama i politički i institucionalno nemoćna bez potpore izvan Hrvatske. I bez golemih slabosti nacionalne politike.

Uvijek je inozemnim zaintersiranim silama, u svakoj zemlji u interesu imati anacionalnu vlast. S obzirom da svijet počiva na interesima, prirodno je da će se lakše ostvariti svačiji interesi s Hrvatskom ako u njoj vlada Pupovac, a ne netko tko baštini volju svoga naroda. Zato antife i Pupovac imaju potporu. I, opet zbog evidentnih slabosti autentične nacionalne politike. Slabe nitko ne uvažava niti na njih računa.

U ovom trenutku zbog formalnog državnog, ustavnog i izbornoga poretka, Hrvatska nema mogućnosti ostvariti snažnu desnu vladu i političku nadmoć. Naravno, prije svega zbog izrazitih slabosti nacionalnih stranaka i politika.

Zbog toga nema promjene političke paradigme u zemlji niti je može biti u ovakvim zakonskim i ustavnim okvirima. Zbog toga u Bleiburg idu pokrovitelji, a u Jasenovcu imamo službenu državnu komemoraciju.

Dok je god to tako, Hrvatska nije ni „s“ od slobodne zemlje i pogotovo društva. Niti je hrvatska – država. Jer, Bleiburg je istina i svedočanstvo o stradavanju hrvatskoga naroda, pa ni u kakvom slučaju ni pod kakvim okolnostima ne može stati u istu razinu sa zahtjevima Srba za poštivanjem njihovih mitova, pa čak i žrtava. Pogotovo kad to zahtijevaju brutalno, bezočno i beskrupulozno Srbi koji su bili nositelji nedavne zločinačke agresije na hrvatski narod.

To aktulana desna vlast može promijeniti u više koraka. Prvo može osigurati stvaranje zakonskih i ustavnih pretpostavki za potpunu legitimaciju državnoga poretka voljom hrvatskoga naroda. S obzirom da je i za to slaba, aktualna vlast mora u pomoć za taj cilj pozvati hrvatski narod.

I dobit će snažan odgovor.