Connect with us

Kultura

Marina Vukoja …Gango moja, ja te ganga ne bi, da se nisan rodijo u tebi

Često znam reći kako je ganga zrcalo života jednog naroda. Hercegovačke dvostih pismice, često su pjevale o jadu ili hvali ljudi ovog podneblja. Dok su ljudi bili u emigraciji često su se pjevale i političke teme. Mnogi su bili osuđivani za vrijeme komunističkog režima zbog pjevanja te tematike.
Ganga je grupno pjevanje. Jedan glas pjeva, a dok ga drugi podržavaju – gangaju. Nisam bila ljubitelj gange, ali što sam starija žao mi je što nisam učila o istoj i više poznavala taj način pivanja. Koritka ganga bila je prepoznatljiva u cijeloj ZHŽ. I danas ju zapiva Ivan Vukoja Zukić, Zdravka Vukoja-Čiputova, Anica Soldo-Blažova ….
Tematika pisama kako sam već navela bila je različita. Pivalo se o ljubavi kao idealu, ljubavi kao čeznuću. Najčešće korištene riječi u pismama bile su lola, barabi, dika, o zatvorenim vratima o prostoru u kom se živjelo i odrastalo. Kroz pjesmu se očitovalo kako se u ljubavi patilo i radovalo za nekim muškarcem ili čeznućem za ženom. Pivalo se o čobanima, hrani, svekrvama, majkama, ratovima, …. Teme su bile neiscrpne i svaka pismica bila je trenutno ogledalo situacije u kojoj se društvo nalazi.
Prvi stih gange bio je jasno razumljiv, a zvao se „započimanje“. Kod “započimanja” govorilo bi se da ju piva ili vodi gangaš, a ovi prateći glasovi su priginjali. Piva ju je najbolji i najglasniji pjevač. Gangaš je trebao znati-predvidjeti kolike ima mogućnosti s kapacitetom pluća, a i glasovnim sposobnostima tako da izdrži jedan a najčešće i oba stiha. Prateći glasovi su podržavali pjevača u jednom odnosno zadnjem stihu-oni su priginjali najčešće vokalima a i e.
Ljudi koji su izučavali gangu- etnomuzikolozi navode kako je ganga ostavština načina pjevanja starih Ilira.
Bez obzira što je Hercegovinom i Dalmacijom odjekivala  gangaškim stihovima ipak način pjevanja od mjesta do mjesta ima manjih razlika. Tako po predajama starijih  se dijelila na bekijsku gangu i noviju zvanu lištičkom gangom i našu. Kako se zvala naša ne znam ali su je oslovljavali našom. Po meni mogla bi biti “brdska ili planinska”. Tematika je bila ista. Kako su stariji prepričavali razlika je u  tonalitetu i načinu praćenja drugog glasa. Kad kažem naša planinska  podrazumijevaju se mjesta po Rakitnu, Britvica, Izbično Crne Lokve. Lištička misli se na Ljuti Dolac, Uzariće, Jare, Mokro, Trn, široki Brijg, Buhovo , Rasno, Crnač, Gornji Gradac, Ledinac. bekijska u Grudama, Posušju, Gorici, Drinovcima, Donjim Mamićima. Ovo je bila seoska  podjela, koliko je relevantna na znanstveno istraživačkom polju ne znam ili etnomuzikolozima. Svima ovim navedenima njihov način pjevanja bio je najljepši. Moja stara majka se protivila tome i govorila za sve ove kako ne znaju pivat i da to nije izvorni oblik. Kad se sad više unesem u ovu tematiku i nije. Jer kako neki etnomuzikolozi naglašavaju da je to ostavština pjevanja starih Ilira, u ovim brdskim krajevima ostala je najmanje izmjenjena, dok su u više naseljenim mjestima i blizini grada gangaši sigurno umetali neke modernije tonalitete i drugačiji način praćenja.
Moja baka znala je reći: „Bećarilo se i gangalo di se god išlo! Moj brte od pisme sve se ori, zemlja se trese! Pisme su se slagale kod svi nas u glavi i stvara se natjecateljski duv ko će bolje i lipše smislit. Tako se i ja pohvali pa zapiva: Druže Tito sve ti je na tačke samo nisu kokoši i mačke! Zbog toga otputova u zatvor i prisilan rad!“ ……
Kroz cijelu Hercegovinu, pa tako i u samom našem selu u Koritima pjevale su se manje-više skoro iste pjesme – pismice. Moja stara majka Iva imala je potpuno povjerenje u mene i naučila me jednu zabranjenu dvostih pismu tamo neke 87. godine  koja glasi: Oj Široki slavno ime tvoje, Lištica se samo rijeka zove! Kao dijete nisam znala značenje tih riječi, ali vješto sam ih čuvala u svojoj glavi ne pjevajući ih ni kad sam sama šumom šetala, jer stara majka kaže da sve ima uši i da se sve čuje. Zato Mare šuti. Zbog ove i sličnih dvostih pismi mnogo je ljudi ostalo bez leđa, odbijenih bubrega, izbijenih zubi ili najblaže kazne prisilnog rada gradeći  bosanske pruge ili puteve od Sarajeva do Zenici, a kasnije i po Ćelovini. …
Iz ovog svega navedenog može se zaključiti i potvrditi kako je ganga pjesnička reakcija na društvenu stvarnost u kojoj se živjelo, odrastalo i s kojom se suočavalo.
Evo i nekih seoskih gangaških i bećarskih stihova, koji su se generacijama pivale kroz selo, a ujedno i smišljale nove. Da se sve zapisivalo bila bi cijela knjiga stihova. Iz svih navedenih može se zaključiti kakav je život u svim vremskim razdobljima bio. Kako se odrastalo, ljubovalo, voljelo, a i protivilo! Ni politika nije izostala.
– Gango moja, ja te ganga ne bi, da se nisan rodijo u tebi.
– Ja ću gangat, ganga je milina
gangala je i naša starina.
– Ja pivam pismo dok me neko ne trisnu, a kad me trisnu zaboravi posmu.
– Moj lola priko polja priđi, poljubi me pa opet otiđi.
– Kad bećari gange zapivaju prozori se širom otvaraju.
– Zbogom selo i u selu ljudi ganga moja više vas ne budi.
– Ja baraba svoju kosu redim na njoj curski ostaju pogledi.
– Ja baraba i barabit ću se, doće vrime i oženit ću se.
– Bećaruša nikoga ne sluša nego radi da nekog zavadi.
– Volila me ljubila me nije samo me je uvela u grije.
– Ćusta cura pomalo se koči moje su je zamirile oči.
– Da mi se je napucati kruva što ga mala materina skuva.
– Mala moja ko ti je kaziva da sam drugoj curi namigiva.
– Ustaj mala, otvaraj prozore iđe lola, silit će do zore.
 – Zašto plačeš mala, ta nisi nejaka, i brez mene imaćeš momaka.
– Kuni ga majko, nisi ga rodila, ja ne mogu, jer san ga volila.
– Očiju mi, kojim sada gledam, dok sam cura ljubiti se ne dam.
– Ljubi me diko, al me ne odaji, i druge se ljube u potaji.
– Iđe Božić, iđu sveti dani, ne ćeš, mala, proći kao lani.
– Vinčaj, pratre, potriba je taka, oćeš, ne ćeš, ja sam je umaka.
– Zovi  diko džaba ti je zvati, ja nejaka, ne da ćaća otvarat vrata.
– Nije, dragi, utorak za sila, di li ti je glavna večer bila.
– Eto van ga, meni je izmodira, dok sam tila za mnon je oda.
– Crna oka, a mila pogleda, to se majko zaboravit ne da.
– Ja ne pivan, veselo ko lani, već od tuge, da mi prođu dani.
– Zove dika ne može milije, digla bi se diko ali ne smin zbog starije.
– Oćemo li, dragi, ko i do sad, ovce čuvat i malo ćosat.
– Nema više što je nekad bilo, da oženiš što ti srcu nije milo.
– Ljubav mori i u groblje sprema, jadan ti je ko ljubavi nema.
– Neven vene kad su dani vrući, a ja jadna venem dragog čekajući.
– Umri dragi, žalit ću te vele crnu mašnu stavit ću na tele.
– Ne ženi me ćaćino imanje, nego ganga i moje pivanje.
– Gango moja, da mi tebe nije, ne bi znala ni za kakve grije.
– Pivaj, sestro i rodice moja dogodine ko zna kud će koja.
– Kosu moju jugovina miša, nema toga ko bi je ošiša.
– Ustaše se curice u zoru, da zaliju cviće na prozoru
– E moj diko slađi si od kutije bombona, samo nemoj ići blizu gostijona.
– Imam brata u dalekom svitu ne smi kući jer opsova je Titu.
– Druže Tito, ti se ne boj Rusa, ustaša je iza svakog busa.
– U Madridu grobnica od zlata tu počiva vođa svi Rvata.
– Druže Tito, kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću.
– Komunisti, proklete in duše, biju pratre i oltare ruše.
– Sida kosa, izbrazdano lice, to je pečat fočanske tamnice.
– Oj Ćelovino, kućo na tri kata, moj krevetu, prvi pokraj vrat.
– Moj kolega, poginut ću za te, ko no Stipan Radić za Hrvate.
– Nešto mi se moja kika kreće, danas nekom dobro biti ne će.
– Moj kolega aj mi maloj javi, da su mene odveli žandari.
– Oj kolega bole li te rane, bole leđa i košulja vriđa.
– Što će selo kad nestane mene ko će tuđe milovati žene.
– Jao konju koga selo rani, i državi koju kotula brani.
– Oj Korita selo na okuke, u tebi su cure ko jabuke
 – Mala mi se po zidinam vere, piva gangu i drinine bere
– Oj Korita skrivena u dolu u tebi ću zamiriti lolu.
– Ej naša dragi lošiju od mene dal da plačem il drinine berem.
– E moj Bože odavde pa do ravnog Srema nigdi lipših cura ko u Koritin nema.
– Ne mogu vam ništa više reći jer rakiju od drinina moram peći.
– Mala moja zna li tebi ćaća tko ti pod prozore svraća?
– Ne zna diko ni mater ni ćaća ‘ko mi pod prozore svraća.
 -Oj divojko moja ko ti srce krade jel ti mater znade.
– Oj zorice jel ti ža noći ko meni od divojke poć.
– Mene moja mater rodila u zoru da joj budem cviće na prozoru
– Lipa li je kukuruzna pura kad se u nju žmara nagura.
– Kad se moja usta raskolače sama pita iz tepsije skače.
– Oj Njemačko i te tvoje marke, moj dika ode, a ja osta kod majke!
– Mala moja, brzo gaće svuci, od Vrankvurta držim ga u ruci.
– Đavlu diko tvoja opelčina sad u modi mercedes mašina.
– Oj Njemačka proklinjem ti pute ko je kaza da se iđe ute.
– Ja udovac, moja žena živa a to nam je tuđina kriva.
– Ja sam svoju milova i čuva, dok joj nisam trbuščić napuva.
– Kad moj ćaća u Njemačku ode bit će para ko u moru vode.
– Oj Njemačka ubili te jadi di odoše naši momci mladi.
– Rakićak kukavica nije smrt ga gleda on se na nju smije.
           
                                    ………..

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.