Connect with us
Sretna NOVA GODINA!

Scena

Odlazak

Rastanci su uvijek teški. Bolno je kada se odlazi, no treba znati i to u životu učiniti (kada treba i na pravi način).

Za Tropolje.info piše Marko Tokić

Plašikracija. Milanović na poslu Jovana Raškovića. Čekamo balvane. I ustanak u Srbu. Rusi dolaze. Slušam Vučića na Ćirilici (tako im se zove emisija), čak i Srbi lagano stvaraju odstupnicu da se ne zamjere Zapadu (posebno Americi). A naši jugonacisti čekaju Crvenu armiju (makar i Putina). Izdaju Zapada na Bleiburgu, i ponovno bi na posao. Popis izdajnika? Dobra ideja! Tko se nije skrio – naći će ga Mijo.

Kako je Milanović dreknuo Mi ili Oni, otada se nekako homogenizirasmo, grupirasmo i nikako da se pluralno raslojimo (bez štete za nacionalno biće). Ne da Milanović. On grčevito drži sve izdajnike, drekavce i mutavce i uzda se da će ga očuvati, ako nisu uspjeli na čelu države, makar na čelu Partije. A ipak, evo i njegove – ja podijelih. Izdajnici (oni koji se i sami tako sladostrasno nazivaju). Drekavci?! Mutavci???

Drekavci dreče – kao što Raspudić reče:  – Odbilo ih od sise.

Kako su nekad ti isti hrabri bili. Nikako dok dreče da se sjete one drčne i snažne poruke: – Kad doÄ‘u VaÅ¡i davat će Vama!

Ako je tako čemu dreka?! I nema lijeka.

Drekavci su kao i uvijek bezveze. Pas koji laje ne ujeda. Ujeda, ujeda, ako mu to što laje nije jedina karakteristika zato se i vraćam na samoproglašene izdajice.

Izdajnici. O stvarnima se da raspravljati i to je posao za državu, njezine institucije i službe. SamoproglaÅ¡eni izdajnici. Ne treba ih zanemariti. Ima tu neÅ¡to. Svakog onoga koji se sam stavio u registar uistinu treba sigurnosno preispitati. Otkud mu ideja da se ponosi onim Å¡to je Dante smjestio na dno dna (i u paklu). ÄŒega se pametan stidi, budala se time ponosi. Da budala ima, vjerujem – ali, toliko? ÄŒisto sumnjam. Gdje ima dima – ima i… Mnogima bih preporučio umjesto da se hvale izdajom naroda i države da državu napuste, a i kad odu neka se nacionalno drukčije izjaÅ¡njavaju sebi na ponos – nama na diku! ÄŒemu biti Hrvat kad je to ionako tužno. Nije sramota, ali je iznimno teÅ¡ko. Mi koji jesmo – podnosimo, čak se i ponosimo. Ali, kako znamo: nikada nije bilo lako (u zadnjih devet stoljeća!!!). Hej!?

Mutavci. Ima i mutavaca. Ili se prave mutavi (što je još gore). Evo samo jedan primjer za ilustraciju. Predsjednica donijela odluku o kojoj bi Hrvati raspravljali (ne o njezinoj kakvoći), nego kako bi joj osporili pravo na donošenje odluke. Mora da ih je narod izabrao da budu predsjednici (ne znam čega). Demokracija? Da!!! Rasprava (ako ima potrebe za raspravom) traje dok se odluka donose. Kad se odluka donese. Izvršenje. To je demokracija.

Kažu Lozančić treba ostati. Zašto? Kad je došlo do smjene vlasti da je profesionalac stavio bi mandat na raspolaganje i to čim je Kolinda izabrana. On to nije učinio. Imao je i drugu priliku… Kada je nova vlada izabrana da je profesionalac (kao što nije) stavio bi mandat na raspolaganje. Ako je pravi, zašto ga ne bi ponovno izabrali. A ako i ne bi – ima mjesta u sustavu (to je profesionalac). A on?! Dobro, on je svoj problem i Predsjedničin i Predsjednika vlade i onih kojih se ništa ne pita (i već će se riješiti). Ali mutavci?! Divno čudo, na svakom koraku. Navodno ništa ne znaju (ili se pravi da ne znaju), ali mora biti kako im se sviđa. Oni ne znaju je li Lozančić zgriješio ili nije, ali znaju da unatoč tomu što je Predsjednica donijela odluku – on, mora ostati!!! Tko je predsjednik države i tko želi izvršiti državni udar? Lozančić ima zasluge u uspostavi države (i to mu treba priznati), ali kao da se rodio u totalitarizmu pa ne zna što je demokratska korektnost. Ako nije kriv što se plaši ponuditi ono što je demokratski normalno, mandat na raspolaganje, ako je profesionalac (ponavljam) kakav navodno jest, zašto ga ne bi ponovno izabrali?

Međutim da i ja ne budem potpuni mutavac mene bi osobno kod Lozančića zanimali odgovori na neka meni zanimljiva pitanja? A ako je profesionalac kao što se tvrdi da jest, on bi trebao znati odgovor.

Tko je i zašto sramotio Hrvatsku u Milanu?

Tko je nacrtao svastiku?

Tko je ubio Klicu?

Tko je odao Raškovića?

Tko je vršio procjenu o broju migranata? Ili, ako je bila službeno dobra, zbog čega se zavaravala javnost?

Tko u Hrvatskoj zagovara četničku ideologiju? I šta se poduzima u tom smislu? I ima li u tome, i kolika je, opasnost po sigurnost države?

I ima li služba svoj registar izdajnika? Ili makar štetnika?

Što je bilo s „planom obrane“  iz Ministarstva obrane? I tko je odgovoran? I kako sanirati štetu?

Naravno. Nisam ja adresa za sve (pa ni javnost), ali vjerujem da je Predsjednicu (a ona jest korisnik informacija službi) zanimao makar poneki odgovor na ova pitanja. I uvjeren sam da niste bili na razini zadatka. A ne vjerujem ni da ste baš dobro znali odgovoriti na pitanje zašto ju niste obavijestili da je prisluškujete ili ste se nadali zajedno s Milanovićem da će u tim materijalima biti elemenata za ucjenu Predsjednice?

Odstupi. To je časno. Izgleda da ne razumiješ (ili se i ti praviš mutav). Smjena je normalna stvar, a nečasni otpust mogućnost.

Odlazi i Maminjo. Najuspješniji nogometni menadžer (u Hrvata, a i šire), a Hrvati mogu oprostiti mnoge stvari, jednu teško – uspjeh. Slijedi mu pravna bitka. Novaca ima, a na sudu teško gube oni koji imaju novca. U nogometnoj močvari, nije bio vitez (to svi znamo: u prljavoj igri nema nevinih: anđeli umiru mladi), ali je bio i veći vitez (na svoj način) čak i od mnogih koji su ga optuživali.

Što tek reći o Miji Crnoji. Ono zbog čega su ga razapeli onima koji su ga razapinjali nije ni za oblizak, toliko o trunu u tuđemu oku… Klem bi mogao birati društvo jer bi se netko trebao pokajati kako bi mu se moglo oprostiti – a ne čujem da su se pokajali. Neka se šator drži načela – i neka pate kojim smeta. Do pobjede.

Continue Reading