Connect with us

Priopćenja

Karlo Letica: “Otac Ante mi je najveća podrška”

Kako smo i “gatali” Franck Ohandza postao je Frane Zolja Dinamova noćna mora.

No, titula junaka pobjede u Maksimiru pripala je ipak Karlu Letici (21). Mladi vratar postao je noćna mora Al Arabi Hilal Soudanija. Često kobni Alžirac najavljivao je 3:0 pobjedu “modrih”. Na koncu mu je Letica skinuo tri zicera u 1:0 pobjedi Hajduka!Karlo Letica: "Otac Ante mi je najveća podrška"

Piše Slobodna Dalmacija

– Namjestiš ražanj, a zec još trči po šumi. Ništa ne treba najavljivati unaprijed, može se obiti o glavu. To mu se i dogodilo. Biti skroman, ponizan, to je put uspjeha – rekao nam je Letica nakon što su se dojmovi malo slegli.

I drugi put ti Mario Gavranović nije zabio s bijele točke. Jesenas kao igraču Rijeke si mu obranio, a ovaj put si ga natjerao da promaši vrata. Što je tvoja tajna “skidanja” penala?

– Analiziram izvođače, navlačim ih da šutiraju u stranu koju želim. Otvorim stranu, nagnem se, pa se vratim… Cilj je ga  je poremetiti da izgubi koncentraciju.

Sanja li te sada Gavranović?

– To njega pitajte.

U mlađim kategorijama grijao klupu

Jesi li i u mlađim kategorijama imao dobar učinak u zaustavljanju penala?

– Iskreno, u mlađim kategorijama nisam često branio. Struka je tako odlučila, da je netko drugi bio bolji. Mijenjali se jesmo, stalno, ali drugi vratar bi dobio više prilika. Tada me to smetalo, ali i to je trebalo proći da bih došao do ovoga što mi se sada događa, što je predivno.

Uvijek si kretao iz drugog plana. Jesi li na početku sezone u koju si ulazio kao treći vratar mogao misliti da ćeš voditi momčad pobjednički kroz Maksimir, Rujevicu?

– Nisam! Ali vjerovao sam da ću iskoristiti priliku. Nije moglo biti nego ovako. U super smo nizu, pokušat ćemo ga nastaviti.

Prijetiš i Lovri Kaliniću i Hajdukovom rekordu u HNL-u od 775 minuta bez primljenog gola. Trenutno si na 439 minuta, nisi primio gol već četiri susreta?

– Daleko je to od rekorda. Puno bi se stvari moralo poklopiti da ga srušim, ne opterećujem se time.

Nastupio si u osam susreta u prvenstvu i kupu, a Hajduk je u svakom Hajduk pobijedio?

– Za to je zaslužna cijela momčad. Poklopilo se – skromno će Letica.

Dao si momčadi sigurnost obranama, skidanjem penala?

– I to ima ulogu, ali puno je faktora i detalja koji utječu. Nije samo do mene.

Možete li se uključiti u borbu za titulu. Ove sezone Dinamo još ima velikih devet bodova prednosti, ali iduće?

– Idemo ovako odrađivati utakmicu po utakmicu, to je najbolje razmišljanje. Pokazali smo što možemo.

Što je donio Željko Kopić da vas je tako preporodio?

– Pozitivan šok, nove ideje koje uspijevaju.

Što bi više volio, da Hajduk osvoji kup ili uđe u Euroligu?

– Oboje! Lijepo bi bilo igrati u skupini Eurolige, to je velika stvar, ali, opet, trofej je trofej. Ne može to u istu vreću.

Nadimak?

– Lete.

Hoćeš li jednog dana biti kao Plete (Pletikosa, op.a.)?

– Ne znam ha, ha, ha. Trudit ću se.

Otac Ante najveća podrška

Tko je najviše vjerovao u tebe?

– Otac Ante mi je najveća podrška. Nikad nije na mene stavljao teret očekivanja. Uvijek mi je govorio da se ostavim nogometa čim više ne budem želio igrati, da to nije jedina stvar na svijetu.

Otac se bavi turizmom, imate brod “Skarda”. Radio si na njemu?

– Jesam, kad sam imao 13-14 godina ljeti bih dva-tri mjeseca proveo na brodu. U zadnje tri-četiri godine ne stignem. Kao mornar radio sam sve, čak i vozio brod. Volim more, odmor je za glavu – priča Letica.

– Imam svoj brod. Sjedneš sam u kaić i guštaš. Nekoga ispunjavaju druge stvari, mene brod i more. Ljeti stalno kaićem odlazim na kupanje. Najčešće put Lokve Rogoznice.

Obično su mladi naklonjeniji modernijim načinima zabave, opuštanja?

– Nisam ja od tih stvari, uhvatio sam tu malo staromodniju crtu ha, ha, ha.

Kako ti ide podvodni ribolov? Kao obrane penala?

– Dobro, kad odem. Zadnji put sam ulovio par komarči, jesenas. Za grill s ekipom.

Najveći ulov?

– Komarča od dva i pol kila.

U rangu obrane penala! Do koje dubine roniš?

– Do dvadesetak metara, na dah. Dugo nisam mjerio, ali mogu dah zadržati četiri minute.

Objasni tajnu Omiša. Malo mjesto, a dalo je nogometne reprezentativce Ivicu Križanca, Matu Bilića, Ivana Perišića…, košarkašku braću Andriju i Antu Žižića… Čime vas hrane?

– Pitajte moju mater Vedranu, ona kuha, sigurno će bolje reć’ ha, ha, ha. Mate Bilić nam je prvi susjed, kuće su nam spojene.

Kako si završio u nogometu?

– Živimo preko puta stadiona Omiša na Ribnjaku. Treniram od pete godine. Prvo sam bio stoper, poslije sam postao vratar. A onda je došao poziv u Hajduk.

Jesi li ikad trenirao košarku, s obzirom na visinu, 201 centimetar?

– Nisam, imam “drvenu” ruku.

‘Reprezentacija? Ne želim se gurati u prvi plan’

Mateo Beusan je završio priču oko tvog igranja rukom izvan kaznenog prostora, a zbog kojeg je serija sudačkih grešaka na štetu Hajduka pala u drugi plan. U početku te akcije je trebao biti sviran prekršaj na Saidu.

– Ne mogu točno reći jesam li bio sam izvan ili unutar šesnaesterca. Bilo je to sve u par centimetara. Ni snimke koje postoje nisu adekvatne da se to može sa sigurnošću reći. Suđenje ne bih komentirao. Svatko radi svoj posao najbolje što zna.

I dalje imaš tek stipendijski ugovor, do ljeta 2019.?

– Sve je na klubu, da se to razriješi. Ovdje mi je super. Treba ići polako, stepenicu po stepenicu.

Tonči Gabrić uvjerava da si već sada kalibar za reprezentaciju?

– Daleko je to sve. Ne želim se gurati, sebe stavljati u prvi plan. Sigurno to još ne zaslužujem. To bi bilo predivno, ali imamo tri super vratara. Moram i dalje nastaviti ovako raditi, pa će na kraju sezone o tome odlučiti izbornik.

Slobodna Dalmacija

Foto: Hanza media

Continue Reading