General Obradović: Optužnice iz BiH su uvod u traženje ratne odštete

Malo tko u Dalmaciji nije čuo za generala Nedjeljka Obradovića. Zapovjednika 116. brigade Hrvatske vojske, koja se iskazala u obrani doline Neretve i hrvatskog juga, a zatim i prvog čovjeka brigade Knez Domagoj Hrvatskog vijeća obrane u susjednoj BiH, koja je dala veliki doprinos oslobođenju južne Hercegovine od agresora.

Dvadesetak godina nakon rata, Sud BiH – odjel za ratne zločine, podiže optužnicu protiv generala Obradovića zbog počinjenoga kaznenog dijela zločina protiv čovječnosti te mu odreÄ‘uje i pritvor. Njega se sumnjiči po zapovjednoj odgovornosti da su pripadnici brigade HVO-a, Knez Domagoj počinili ratne zločine na području ÄŒapljine i Stoca protiv civila boÅ¡njačke nacionalnosti. O ovoj optužnici ekskluzivno smo porazgovarali s generalom Obradovićem u Metkoviću.

Je li vas strah tog postupka?

– Neposredno poslije rata otiÅ¡ao sam u Sarajevo, u federalno ministarstvo obrane, da bismo gradili zajedničke obrambene snage Hrvata i BoÅ¡njaka i na toj dužnosti sam proveo sedam godina da bih zatim otiÅ¡ao na Å¡kolovanje u SAD koje sam uspjeÅ¡no zavrÅ¡io. MeÄ‘u ostalim, dobio sam i počasno državljanstvo, koje mi je dodijelio tadaÅ¡nji predsjednik Teksasa, Bush.

Do sada me nitko nije spominjao u kontekstu nikakvih zločina, pa zar bi me američka vlada prihvatila dva puta u vojne Å¡kole? Hrvati u BiH nisu ni približno jednakopravni pa nam muslimani biraju hrvatskog člana predsjedniÅ¡tva i članove Doma naroda i preglasavaju na svim razinama…

Nego, pitate je li me strah eventualnog kaznenog postupka za navodne zločine? Ako govorimo o meritumu sukoba na jugu, treba razmotriti sljedeće faze: dolazak JNA i zauzimanje povoljnih pozicija za rat 1991. Hrvati se odmah pripremaju za rat te nude suradnju i muslimanima kao jedinim mogućim saveznicima. Oni obećavaju suradnju, a vode pregovore sa Slobodanom Miloševićem o ostanku u krnjoj Jugoslaviji.

Na samom početku rata Srba, JNA i paravojske sa Hrvatima, Hrvati se povlače kao tehnički slabiji, a muslimani ostaju na okupiranim područjima i čak nude suradnju okupatoru.

Kada su Hrvati u akciji “Lipanjske zore“ oslobodili okupirana područja u dolini Neretve, nisu se pokretala pitanja odgovornosti za takvo ponaÅ¡anje zbog budućeg suživota. Primio sam u svoje postrojbe 1500 muslimana BoÅ¡njaka, dao im odjeću, oružje i plaću te su imali potpuno isti status kao i Hrvati.

Ipak, oni su na nagovor političkog vrha planirali obračun s brigadom Knez Domagoj iznutra, za što postoji više dokumenata. Tako su 13. srpnja 1993. godine krenuli u otvoreni obračun, kada su ubili i masakrirali 26 vojnika Hrvata. Većina napadača je zarobljena i predana vojnoj policiji.

I sada, poslije ovoga, vi mene pitate osjećam li se krivim. Zbog sastava suda BiH, dosadaÅ¡njeg načina rada različitog prema tri konstitutivna naroda, ne vjerujem u njegovu objektivnost, o čemu Srbi govore kontinuirano, a i hrvatski političari sve su glasniji. Nije objektivan ni sud u Haagu koji želi potvrditi svoje optužbe protiv Å¡estorice Hrvata (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković i Valentin Ćorić) i na neki ih način “podebljati”, a Srbi i BoÅ¡njaci, valjda smo toga svjesni, igraju političke igre o čemu službena hrvatska politika uglavnom Å¡uti.

Agresija je stigla iz BiH

U javnosti se stalno provlači teza da je Hrvatska bila agresor u BiH. Kako danas s odmakom od 25 godina gledate na ratna događanja u južnoj Hercegovini i dolini Neretve?

– Glavne snage iz Srbije i Crne Gore su uÅ¡le u BiH, a pomoćne su krenule prema Vukovaru i Dubrovniku po unaprijed definiranim pravcima, uz sudjelovanje snaga iz vojarni krenule su u presijecanje teritorija RH s glavnom zadaćom da tako spriječe meÄ‘unarodno priznanje RH, sve pod krinkom zaÅ¡tite “golorukog srpskog naroda“.

Na jugu su htjeli dijelom vojnih snaga vezati Dubrovnik, a glavnim snagama izbiti na Neretvu, skupa sa snagama iz Mostara. Snagama iz Knina namjeravali su presjeći Hrvatsku kod Splita, Šibenika i Zadra uz pomoć mornarice, a snagama iz regije Bihaća presjeći Karlovac i Viroviticu.

Ako su poznate ove činjenice, onda je jasno da je agresija na RH došla iz BiH. Bošnjački političari, naravno, nisu mogli zaustaviti prolazak JNA i Srba kroz BiH, ali se postavlja pitanje jesu li i verbalno barem pokušali. Nisu.

Zašto?

– Pravo je napadnute države, u ovom slučaju RH, da goni napadača do kapitulacije u dubinu teritorija susjedne države s koje je napadnuta. Ovo je odgovor na sve bivÅ¡e i buduće teze o ratu na ovim prostorima. Svjedoci smo posljednjih dvadesetak godina da se Å¡ire neistine kako su Franjo TuÄ‘man i MiloÅ¡ević dijelili Bosnu.

Ako je istina da je JNA držala 70 posto BiH, a 40 posto Hrvatske; ako je bila tisuću puta tehnički nadmoćnija te ako je imala meÄ‘unarodnu potporu da očuva jedinstvenu Jugoslaviju, nameće se pitanje – zaÅ¡to bi MiloÅ¡ević TuÄ‘manu dao cijelu RH i pola BiH?! ZaÅ¡to je MiloÅ¡ević uopće nastavio rat do 95., i jesmo li naoružavali Armiju BiH da bismo je kasnije napadali.

Na teret vam stavljaju zapovjednu odgovornost za postojanje logora, maltretiranje civila Bošnjaka i još čitav niz optužbi. Jeste li razgovarali s istražiteljima u BiH?

– Zapovjedna odgovornost je ustanovljena joÅ¡ u Srednjem vijeku, ali podrazumijeva i odreÄ‘ene pretpostavke da bi pojedini zapovjednik po njoj odgovarao. Mi smo novačili vojnike u postrojbe bez potrebne procedure iz prostog razloga jer nismo imali državu koju smo tek pokuÅ¡avali izboriti.

Vojnici nisu proÅ¡li liječničke preglede niti sigurnosne provjere, a većina zapovjednika nije imala vojno obrazovanje. Mi smo ratovali i gradili sustav… S nikakvim logorima ja kao zapovjednik nemam nikakve veze.

Arhivi na izvol’te!

Na koji način prikupljaju dokaze protiv vas? Navodno postoje pojedinačna svjedočenja koja vas osobno terete?

– Istražitelji prikupljaju dokumente kojih očito nema jer da ih je bilo, mogli su me pritvoriti u Sarajevu ili kasnije u petnaest poratnih godina. Ali zato sud odabere priučenog učitelja, koji je proveo rat u sedmoj muslimanskoj brigadi (koja je bila sastavljena od stranih ratnika poznatih po odsijecanju glava zarobljenicima) i proglase ga vojnim ekspertom-istražiteljem koji piÅ¡e nesuvisle ekspertize pa optuženi moraju provesti godine i godine u dokazivanju istine.

Tužiteljstvo je namjeravalo saslušati 300 svjedoka što samo pokazuje mržnju prema meni. A zašto? Samo zato jer sam ih spriječio u prodoru na more prema Neumu. Saslušali su 148 svjedoka jer ostali nisu htjeli govoriti i svjedočiti neistine koje su od njih tražili. Od njih 145 svojim izjavama nesvjesno svjedoče u moju korist, a samo par svjedoka odgovara na sugestivna pitanja muslimanskih istražitelja.

Posebna priča su pokajnici koje istražitelji ucjenjuju da potvrde njihove teze. U takvom nakaradnom sustavu optuženi treba provesti nekoliko godina u istrazi pa pet šest godina po suđenjima da bi na kraju poput generala Ante Gotovine i drugih izgubio deset godina života i nikome ništa.

A o hrvatskim generalima se stvara slika da su svi zločinci, a HV i HVO zločinačka vojska što je valjda sada svima jasno. Sve je to planski izgrađeno kao priprema većih tužbi za naknadu ratne odštete što je Srbija već postigla.

Je li o tim istražnim radnjama upoznata vlast u Hrvatskoj?

– Po mojim saznanjima, vlast u RH je znala za gotovo sve poteze Sarajeva, Beograda i Banje Luke, ali državna politika donedavno nije bila definirana prema takvim napadima. Nažalost, većina vojnih arhiva je kopirana i predana dok druge države svoje arhive čuvaju stotinu godina.

Kako su se postavile hrvatske institucije s obzirom na to da se vama za te optužbe moglo suditi u Hrvatskoj? Znači, vi ste spremni svoju nevinost dokazivati pred hrvatskim sudovima?

– Tužiteljstvo treba dokazati da je optuženi počinio nedopustivo djelo pa se i ja nadam da će sud u mom slučaju objektivno sagledati je li kazneno djelo počinjeno i jesu li dokazi relevantni ili namjeÅ¡teni.

Svi smo, kao, jednako krivi

Hrvatska i BiH, odnosno tadašnji glavni državni odvjetnik, RH Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović, potpisali su protokol o suradnji po pitanju ratnih zločina prema kojem jedni drugima daju informacije, podatke i dokaze, kako bi se omogućilo procesuiranje počinitelja. Kako se to reflektira na hrvatske branitelje od kojih mnogi ni ne znaju da su predmet operativne obrade službi iz susjedstva?

– Da, potpisano je viÅ¡e sporazuma koje nova Vlada RH treba analizirati. Moje miÅ¡ljenje je da ti sporazumi nisu dobri te da treba tražiti reciprocitet. Uobičajeno je na naÅ¡im prostorima da se gesta dobre volje (u ovom slučaju RH) tumači kao slabost te se pokuÅ¡ava zloupotrijebiti.

Je li po vašem saznanju bilo pojedinačnih ratnih zločina u vašoj zoni odgovornosti i jesu li počinitelji otkriveni i procesuirani?

– Da, bilo je, ali nažalost, za to sam doznao puno nakon rata.

Tko stoji iza optužnica protiv hrvatskih generala u BiH ?

– Temeljna teza koja se želi dokazati je da je RH napala BiH, pa slijedom toga BiH ima pravo na odÅ¡tetu. Beograd želi da je broj optuženih hrvatskih generala jednak broju optuženih Srba pa je onda dokazana teza “svi smo podjednako krivi”, odnosno, tu je voÄ‘en graÄ‘anski rat i Srbija nije kriva.

Ovo je jedan od načina vođenja hibridnog rata jer su svi izvršitelji ratnih zločina poznati istražiteljima i policiji 20 godina i većina njih nije procesuirana. Sad smo za te zločine krivi ja i ostali hrvatski generali protiv kojih u BIH dižu optužnice na temelju zapovjedne odgovornosti.

U BiH se, ima i takvih razmišljanja, stvara histerija protiv hrvatskih generala kao isključivih i jedinih krivaca tijekom rata. Tko su kreatori takve antihrvatske politike?

– Takva histerija se gradi duže od dvadeset godina, uz potporu dijela hrvatskih medija, Å¡to do sada nije previÅ¡e interesiralo vlast u Zagrebu. Kreator takve politike u BiH je dio boÅ¡njačkog establiÅ¡menta koji je i doveo do ovakvog položaja Hrvata u BiH i to uz potporu nekih islamskih država koji u BiH dugoročno grade bazu za Å¡irenje i tumačenje ekstremnog islama.