Magazin
Trump i mi
Migrantska kriza, britanski izlazak (Brexit) i izbor Donalda Trumpa 
za predsjednika Sjedinjenih AmeriÄkih Država temeljito su potresli „obitelj europskih naroda“, kako hrvatski globalisti tepaju Europskoj uniji. Takva se gibanja prije nekoliko godina nisu ni naslućivala, a kamoli predviÄ‘ala. To su veliki dogaÄ‘aji.
Zahvatili su stotine milijuna ljudi, a pred sobom valjaju bitne ljudske interese. Mogu dakle temeljito promijeniti obrazac politiÄkoga shvaćanja svijeta – izduÅ¡iti globalizam i nadahnuti suverenizam.
Glavnostrujnim „javnim misliteljima“ u Bruselju i njihovim bukaÄima u bruseljskim podružnicama diljem Europe pao je mrak na oÄi. Kako je to moguće?! I dršću. Ne od zimske studeni, nego pred izborima koji će se održati u toplijemu dijelu ove godine u Nizozemskoj, Francuskoj i NjemaÄkoj. Hoće li i tamo, a onda i u cijeloj Europskoj uniji, stvari krenuti po Trumpovu obrascu? I Å¡to to znaÄi?
U strahu od Trumpa proriÄe se svaÅ¡ta. Žestoki globalisti, pobornici „svjetske države i jedne vlade“, imaju apokaliptiÄna viÄ‘enja. Ako, vele, nitko ne zaustavi Trumpa, pred nama je smak svijeta. Blaži globalisti uzorno demokratski pozivaju na bojkot i opoziv netom izabranoga Predsjednika.
Ne Äine to samo u Sjedinjenim AmeriÄkim Državama. Strasti su se rasplamsale i na ovoj strani Atlantika. Tako jako te se  Äovjeku pokadÅ¡to uÄini da je Trump izabran za predsjednika Europske unije! Europski globalisti bili su i u ameriÄkomu predizborju snažno zauzeti. Slavili su i hvalili Trumpovu suparnicu Hillary Clinton, a ružili i omalovažavali Trumpa. Sada Trumpom plaÅ¡e svijet. Evo dvaju visokih primjera. NjemaÄki ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier Trumpa naziva „propovjednikom mržnje“, a francuski predsjednik François Hollande osjeća Trumpov javni govor  kao „podražaj na povraćanje“. Prema takvim ocjenama diplomatska je biljeÅ¡ka hrvatskoga veleposlanstva u Washingtonu koju je u svibnju proÅ¡le godine odobrio veleposlanik JoÅ¡ko Paro tek nevin izraz  podložniÄke oholosti prepametna državnog Äinovnika.
Ni papa Franjo nije bio blaži u ocjeni predsjedniÄkoga kandidata Trumpa i njegovih obećanja. On je, Äini se, doktrinarni univerzalizam KatoliÄke crkve poistovjetio s politiÄkim globalizmom. Stoga je iz Trumpova miÅ¡ljenja o migrantima zakljuÄio da takav Äovjek nije kršćanin, a u Trumpovu obećanju da će Amerikancima vratiti ponos i Ameriku uÄiniti opet velikom uoÄio je sliÄnost s njemaÄkim težnjama 30-ih godina XX. stoljeća te upozorio Amerikance da je i Hitler bio izabran. Kada su Amerikanci unatoÄ svemu izabrali Trumpa, papa Franjo je Trumpu Äestitao na izboru i obećao da će moliti za njegovo prosvjetljenje.
ÄŒime je to Donald Trump sablaznio uglaÄ‘eni globalistiÄki svijet? Rekao je puno grubih rijeÄi, koje vrijeÄ‘aju fino uho toga svijeta. Na primjer: Europska je unija instrument NjemaÄke; podignut ću zid duž ameriÄko-meksiÄke granice; ponosan sam kršćanin i branit ću kršćanstvo; ne ću podupirati udruge koje promiÄu pobaÄaj; vratit ću vlast narodu; neću izvoziti demokraciju; uniÅ¡tit ću Islamsku državu; borit ću se protiv terorizma; uvest ću visoke carine na uvoznu robu, ukljuÄujući i onu koju u inozemstvu proizvode ameriÄke kompanije; otvarat ću u domovini, a ne u inozemstvu nova radna mjesta; raskinut ću Å¡kodljive meÄ‘unarodne trgovinske ugovore; od saveznika u NATO-u zahtijevat ću poÅ¡tenu raspodjelu troÅ¡kova kolektivne sigurnosti; relaksirat ću odnose s Rusijom.
JoÅ¡ su sablažnjivije odjeknuli prvi Trumpovi predsjedniÄki potezi. Oni naime pokazuju da će Trump doista nastojati ostvariti svoja predizborna obećanja.
Strastveni Trumpovi kritiÄari vrte glavom: nema tu nikakva programa, sve je to zbrda-zdola nabacano, nekoherentno i neostvarivo. Meni se ne Äini tako. Stil je svakako kampanjski, ali sadržaj je prvorazredan. Ovdje nasumce nabacane pojedinosti Äine vrijednosno koherentan sustav. Sustav „svete domovinske sebiÄnosti“, kako je Antonio Salandra nekoć nazvao srž nacionalne politike. A Å¡to će Trump od svoga programa ostvariti, pokazat će vrijeme.
Bilo kako bilo, naÅ¡im bi globalistiÄki zaigranim državnim dužnosnicima promjena „ameriÄke paradigme“, kako bi rekao Davor Ivo Stier, mogla koristiti. Ako niÅ¡ta,  trebala bi ih podsjetiti da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda (i, dakako, svih onih „nacionalnih“ manjina Å¡to ih je Vladimir Å eks onako „šesno“ postrojio u IzvoriÅ¡nim osnovama Ustava).
Benjamin Tolić
