Connect with us

Uncategorized

SAVJETI LIJEÄŒNICE

Kada disk koji se nalazi između kralješaka pukne, njegovo meko unutarnje tkivo se izboči kroz slabo područje u čvrstom vanjskom sloju. Hernija (ruptura ili proboj) diska uzrokuje bol i katkada oštećuje (pritišće) živce.

Kost (latinski osse, ossis) ili koštano tkivo, vezivno je tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Kosti svojom čvrstoćom i izdržljivošću omogućuju uspravan stav, štite unutarnje organe od vanjske traume, okružuju i zaštićuju u svojoj unutrašnjosti delikatnu koštanu srž, te služe kao izvor i spremište kalcija, fosfata i bikarbonata, neizostavnih sudionika metaboličkih procesa u organizmu.

Sve kosti u ljudskom tijelu zajedno čine ljudski kostur, a zajedno s mišićima čine sustav organa za kretanje. Između epifize i dijafize kosti nalaze se zone rasta. Na tim zonama kost raste u dužinu, dok okoštavanjem dijafize raste u širinu. Kost u dužinu raste do između 16. i 23. godine, a poslije toga samo u širinu, okoštavanjem (npr. kosti lubanje i lica).

Različita građa dijelova kralježnice

Kralježnica (hrptenjača ili kičma) najvažniji je i najkompliciraniji dio čovjekova kostura. Ona nosi glavu, podupire trup, u njoj je skrivena i zaštićena leđna moždina, ona daje uporište korijenima živaca. Ruke i noge povezane su s kralježnicom preko ramenog obruča, odnosno zgloba kuka. Pri tom kralježnica neposredno ili posredno sudjeluje u većini pokreta tijela. Budući da štiti leđnu moždinu, svaka promjena u građi i funkciji kralježnice može izazvati smetnje u gibljivosti, osjetima i drugim funkcijama tijela.

Kralježnica je elastični koštani stup. Sastoji se od lanca kralježaka: u vratu ih je sedam, u grudima dvanaest, u bočnom dijelu ili slabinama pet, a zatim dolaze krstača i trtica. Kralježnica, s takozvanim fiziološkim krivinama, dobiva karakterističan oblik u prvoj godini života. Gledano sa strane, ima oblik dvostrukoga slova S. Na njoj se razlikuju: vratno ulegnuće (lordoza), grudna izbočina (kifoza) i slabinsko ulegnuće (lordoza). Čvrstoću joj daju sveze (ligamenti) i mišići, s kojima čini cjelinu. Da nema tih sveza i mišića, kralješci bi se, zbog velikog pritiska u diskovima, proširili i kralježnica bi izgubila fiziološki oblik.

Različita građa pojedinih dijelova kralježnice primjerena je njenoj ulozi i namjeni u pojedinom predjelu, npr. slabinski kralješci moraju biti snažno razvijeni da bi podnijeli velika opterećenja slabinske kralježnice. Kralježnica nije u svih ljudi onakva kakvu nalazimo u anatomskim atlasima. Postoje brojna i česta anatomska odstupanja od normalnoga, štoviše, češća su odstupanja od normalnoga nego tzv. normalna građa. Međutim, svako odstupanje od normalnoga što ga, na primjer, vidimo na rendgenskoj slici nije i bolesna pojava.

Za čovjekovu kralježnicu karakterističan je oštar prijelaz izmedu slabinske kralježnice i krstače. Uspravno držanje čovjeka, u usporedbi s ostalim četveronožnim kralježnjacima, u biološkom smislu za kralježnicu znači povećano opterećenje, jer ona nosi glavu, trup i ruke. Tako možemo i objasniti zašto je kralježnica čovjeka, u usporedbi s ostalim četveronošcima izložena većim oštećenjima. U četveronožaca vidimo, u usporedbi sa čovjekom, manje od 3 posto promjena diska i posljedica tih promjena, a iznimke su samo neki psi (jazavčari, pekinški psi, buldozi).

Držanje kralježnice ne ovisi samo o građi, te o statičkim i dinamičkim opterećenjima, već i o psihi. Držanje čovjeka odraz je tjelesnih i duševnih osobina, odraz cijele njegove osobnosti i njegove snage. Time se može objasniti to što psihičke smetnje mogu izazvati i organske promjene u disku i cijeloj kralježnici, iako uloga psihe u vezi s bolovima u križima još nije objašnjena.

Kralježnica je zakrivljena i zato može imati i ulogu opruge. Stupu zakrivljenom na više mjesta potrebno je manje napora, uz iste mogućnosti opružanja, nego stupu sa samo jednom krivinom. Iz toga proistječe da je kralježnica u obliku S, manje podložna oštećenjima. Nadalje, kralježnica sa svojim krivinama zadržava povoljan položaj težišnice. (Izvor: www.inet.hr)

Kralježnica, hrptenjača ili kičma je glavni koštani oslonac trupa nužan za pokretanje, potporu gornjeg trupa i glave, stabilizaciju zdjelice, stav tijela i zaštitu osjetljivih struktura kralježnične moždine. Ona čini temeljni dio kostura, te povezuje kosti udova, glave i trupa. Oblikuju je 33-34 kralješka: 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5 križnih (srasli u križnu kost, sakrum) i 3-5 trtičnih kralježaka (srasli u trtičnu kost). Koštane elemente vratnih, prsnih i slabinskih kralježaka međusobno odvajaju međukralježnični diskovi.

Izbijanje jezgre diska

Pojedini kralješci same kralježnice odijeljeni su diskovima građenim od hrskavice. Svaki disk ima jaki vanjski sloj i mekši unutarnji dio koji djeluje kao amortizer, oblažući kralješke za vrijeme pokretanja. Ukoliko disk propadne, na primjer, nakon ozljede ili starenjem, unutarnji dio diska se može izbočiti ili popucati kroz vanjski sloj (hernija diska). Izbočeni unutarnji dio diska može pritiskati ili nadraživati živčani korijen, a može ga čak i ozlijediti. Izbijanje jezgre diska kroz raskinuti prsten diska znači da je degeneracija diska dosegla vrhunac.

Od tog su trenutka nadalje moguće stalne tegobe. Prsten može popustiti na bilo kojem mjestu. Međutim, zbog statičko-dinamičkih i strukturnih posebnosti u slabinskom dijelu kralježnice, hernija se najčešće pojavljuje na stražnjem dijelu diska. Dakle, izbočenje jezgre diska straga, najčešći je oblik hernije i na tome je dijelu kralježnice stražnja bočna hernija vrlo značajna, jer onuda prolaze korijeni živaca.

Na kralježnici se straga nalazi stražnja uzdužna sveza koja je prilično jaka i ne dopušta ispade, pa je ondje hernija rijetka. Najčešće hernija nastaje straga desno ili lijevo (dorzo-lateralno), jer je ondje najneotpornije mjesto (locus minoris resistentiae). Bulging (engl. ispupčenje) je vrlo blagi oblik hernije diska, koji najčešće ne radi značajnije simptome, osim u bolesnika kod kojih je uži koštani spinalni kanal (prirođeno ili stečeno).

Simptomi

O smještaju (položaju) puknutoga diska (diskus hernije) ovisi gdje će osoba osjećati bol, izgubiti osjet ili imati slabost. O jačini pritiska i/ili oštećenja živčanog korijena ovise jakost boli ili ostali simptomi. Većina diskus hernija nalazi se u donjem dijelu leđa (lumbalna kralježnica) i obično zahvaća samo jednu nogu. Takva hernija može uzrokovati bol ne samo u donjem dijelu leđa nego i niz živac ishijadikus koji ide iz kralježnice u stražnjicu, nogu i petu (bol se zove ishijas).

Hernije diska u donjem dijelu leđa uzrokuju i slabost nogu i osoba može imati posebno teškoće u podizanju prednjeg dijela stopala (viseće stopalo). Hernija diska koja je vrlo velika i smještena u središtu kralježnice može zahvatiti živce koji upravljaju funkcijom crijeva i mokraćnog mjehura, oštećujući sposobnost pražnjenja stolice i mokrenja i zahtijevajući hitnu medicinsku pomoć.

Bol pri herniji diska je obično jača pri pokretanju i mogu je pojačati kašalj, smijeh, mokrenje ili napinjanje pri pražnjenju stolice. Mogu se javiti neosjetljivost i svrbež nogu, stopala i nožnih prstiju. Simptomi mogu nastati naglo, spontano nestati i javljati se u razmacima ili mogu biti stalni i dugotrajni.

Drugo najčešće sijelo diskus hernije je vrat (cervikalna kralježnica). Simptomi obično zahvaćaju samo jednu ruku. Kada dođe do hernije diska u cervikalnoj kralježnici, osoba obično ima bol u lopatici i pazuhu ili na hrptu i vrhu ramena, koja putuje niz ruku u jedan ili dva prsta. Mišići ruke postaju slabi; rjeđe je zahvaćen pokret prsta. (http://www.msd-prirucnici.placebo.hr)

Tko najčešće oboljeva?

Nastanku doprinosi teži fizički rad, posebno podizanje tereta u sagnutom položaju, kao i duže sjedenje. Najrizičnija grupa po pitanju nastanka ovog bola su muškaraci u starosti između 40 i 60 godina. Zato se oni posebno trebaju pridržavati savjeta o prevenciji – treba izbjegavati rad u sagnutom položaju, dugo sjedenje (praviti povremene pauze i razgibavati se), a podizanje tereta uvijek raditi iz čučnja, odnosno s ispravljenim leđima. Tako se opterećenje više prenosi na noge, a manje na leđa.

Hernija diska također nastaje i kao posljedica traume, obično nakon nezgodnog, naglog pokreta. Liječenje klasičnim fizikalnim metodama ponekad ne daje željene rezultate. Problem je što sve navedene metode djeluju na ublažavanje tegoba, ali ne i na uzrok samog problema, a to je mehanički pritisak na korijen živca. Kada više ne djeluju ni tablete, ni injekcije, ni fizikalna terapija, tada se obično preporučuje operativni zahvat, ali tek nakon što se iscrpe sve druge mogućnosti.

Postavljanje dijagnoze

Simptomi koje pacijent opiše liječniku svakako su najbitniji u postavljanju dijagnoze. Prilikom fizikalnog pregleda, liječnik ispituje kralježnicu s obzirom na područja osjetljivosti i pretražuje osjet, usklađivanje pokreta, mišićnu snagu i reflekse (npr. trzaj koljena). Rabeći postupak, kao što je test ispružene noge, pri kojem osoba podiže nogu, a da ne savine koljeno, liječnik uočava u kojem se položaju bol pojačava.

Liječnik procjenjuje mišićni tonus u rektumu stavljanjem prsta u rektum. Slabost mišića oko anusa uz poteškoću pri mokrenju ili u kontroli mokrenja su posebno teški znakovi – liječenje je hitno. Rendgenogram kralježnice može pokazati suženje prostora između diskova, ali kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI) otkrivaju problem puno jasnije.

Liječenje

Ukoliko gubitak živčane funkcije ne napreduje i ako nije težak, većina se ljudi s hernijom diska u donjem dijelu leđa oporavi bez operacije. Nelagoda obično prestaje s oporavkom kod kuće. U rijetkim slučajevima ljudi moraju nekoliko dana ostati u krevetu. Aktivnosti koje su stresne za kralježnicu i uzrokuju bol – na primjer, dizanje teških predmeta, sagibanje ili napinjanje – općenito treba izbjegavati.

Kirurški zahvat može doći u obzir ako se neurološki simptomi pogoršavaju – na primjer, ako osoba razvije slabost i gubitak osjeta ili jaku i stalnu bol. Nesposobnost kontroliranja mokraćnog mjehura (mokrenje) i crijeva (defekacija) općenito zahtijevaju hitnu operaciju. Najčešće se uklanja probijeni disk. Češće se radi uklanjanje diska kroz vrlo malen rez rabeći mikrokiruršku tehniku.

Continue Reading