Scena
Rama – usud vatre i vode, ali i Božji dar
S ciljem promocije Rame i onoga što ona trenutačno može ponuditi u turističkome smislu, protekloga vikenda, u organizaciji ramskih portala RPortal.eu i Rama-prozor.info, i u sklopu promotivne kampanje #VisitRama, upriličen je susret predstavnika medija – internetskih portala koji objavljuju na hrvatskome jeziku.
Svi znaju za „Laguna“ klub
Subota, 26. svibnja bio je dan za okupljanje u Rami, u Sportsko – rekreacijskome centru „Laguna“, u Podboru, gdje su sudionici susreta – vlasnici ili urednici deset internet portala, nakon jutarnje kave i doručka, u ugodnome ambijentu, razgovarali s vlasnkom, Tomom Bilićem, koji se kroz razgovor prisjetio početaka rada nekada malenoga objekta do onoga u što je „Laguna“ danas prerasla-suvremeni i sadržajni prostor u kojem svatko može pronaći ponešto za sebe – od sladokusaca i gurmana, do onih željnih odmora ili rekreacije.
Nerijetko će ovdje zamirisati plodovi Ramskoga jezera – ribe i rakovi, ali i tradicionalne ramske pite ispod sača, janjetina, teletina… Tomin je pak specijalitet smuđ – za kojega kaže da je kralj slatkovodne ribe. Rado ga priprema za svoje goste i s puno ljubavi. To je ujedno provjerena receptura pa je i “Lagunina” riblja ponuda vrlo tražena. Odnedavno ovaj ugostiteljski objekt nudi i iznajmljivanje svadbene sale, a vrlo zanimljiva ponuda jesu brodice koje od “Lagune” plove do Franjevačkoga samostana na Šćitu.
Jednostavan i vrlo ljubazan, gospodin Tomo Bilić govori nam da trenutno zapošljava 4-5 djelatnika, a u sezoni i tijekom vikenda, kada je lijepo vrijeme, treba ih barem još toliko. No, ugostiteljstvo kojim se bavi proteklih 16 godina, ipak nije njegova osnovna djelatnost. Naime, u Prozoru ima trgovinu vodomaterijala, boja, lakova, željezarije…, a u Dubrovniku registriranu tvrtku koja se bavi odvodnjom i vodovodnim instalacijama.
U šali mu govorimo da je jedan od rijetkih koji zarađuje u Europskoj uniji, a ulaže u rodni zavičaj.
Nakon „Lagune“, ono što se nikako ne može, niti smije zaobići, ako želite na jednome mjestu vidjeti spoj religije, tradicije, umjetnosti i ljepote, kako graditeljske tako i one koju nam je Bog darovao jeste kompleks Franjevačkog samostana Rama-Šćit.
Iz Podbora, doći na Šćit, kad je razina Ramskoga jezera visoka, kao ove godine, najlakše, ali i najljepše je – ploveći. Za to se pobrinuo dobar poznavatelj Ramskog jezera, koji najveći dio svoga slobodnog vremena provede upravo na vodi. Nikica Beljo, kojemu ovom prigodom posebo zahvljujemo, kako na ugodnoj vožnji, tako i na dobroj i opuštenoj atmosferi na njegovom novom splavu.
Ono što svatko mora posjetiti i vidjeti kad dođe na Šćit, svakako je spomen obilježje podnoRamskoga križa na kojemu su ispisana imena 1531 stradalog Ramljaka kroz povijest, pa do Domovinskoga rata. Spomenik stradalima, ali i opomena živima, da se ovakvo nešto ne ponovi nigdje i nikada više.
Nakon pristajanja na Šćitu, i dolaska u prostor Franjevačkoga samostana, kao domaćin, primio nas je gvardijan fra Andrija Jozić. Iza riječi dobrodošlice, u kratkim crtama predstavio je Samostan i crkvu kroz povijest njihovoga postojanja i stradavanja.
Rama – grobnica hrvatskoga življa
Vatra i voda – usud su i simboli stradanja Rame i Ramljaka kroz povijest. Naime, od izgradnje crkve u šesnaestome stoljeću do Drugoga svjetskog rata, crkva i samostan, gorjeli su pet puta! Zadnji put, u srpnju 1942. godine, kada su partizani zapalili crkvu, pri čemu su u potpunosti stradali crkva, matice, knjižnica i arhiv s neprocjenjivom vrijednošću.
Podsjeća nas da su četnici iz istočne Hercegovine i Crne Gore ovdje, u Rami, 8. i 9. lisotpada 1942. ne ubili, već zaklali oko tisuću ljudi. O tome se moralo šutjeti do 1990-tih kada smo imali prvu komemoraciju ramskih žrtvama, tada smo podigli ovaj spomenik – Ramski križ u dvorištu samostana. S jedne strane vidite raspetoga Krista, a s druge uskrsloga Krista koji u jednoj ruci drži Bibliju, a prstom druge ruke upire u nebo, kazuje nam fra Andrija dodajući da je to poruka čovjeku da Bog ipak ima zadnju riječ.
Jedno mjesto s Isusom
U dvorištu Franjevačkoga samostana je i zanimljiva skulputra Posljednje večere u kojoj je ostavljeno jedno mjesto sa Isusom. Rad je to Splićanina, akademskoga kipara Kuzme Kovačića. Mnogi se pri dolasku na Šćit odlučuju upravo sjesti za taj „stol“.
– U ovoj Posljednjoj večeri svi apostoli imaju aurolu, osim onoga koji je Isusa izdao. Poruka je to da se Juda mora prihvatiti – govori nam fra Andrija. Upoznaje nas i skulpturama Dive Grabovčeve, ramske majke – simbola mučeništva i naravno, prekrasno ukrešenom crkvom u kojoj se časti ramskoj Nebeskoj Majci.
– Rese ju brojne umjetnine, zahvaljujući pokojnome fra Edvardu Žiliću koji je prvi uveo modernu umjetnost u sakralne prostore, dodaje fra Andrija.
Tu je i Kuća mira u kojoj se kroz seminare i duhovne vježbe i druge slične programe radi na suzbijanju modernih poroka i pokušava uskladiti duševni i duhovni sklad.
Nakon obilaska spomen obilježja, slijedilo je razgledavanja župne crkve i Umjetničke galerije, s vrlo vrijednim eksponatima poznatih hrvatskih slikara: Murtića, Blažanovića, Sedera, Kesera…
Etnografski muzej – života ramskoga čovjeka
I za kraj posjeta Šćitu, ono što se nikako ne može zaobići, jest Etnografski muzej Rame.Zgrada Muzeja, napravljena je na temeljima nekadašnjega samostana izgrađenog 1857. godine. Vanjski izgled Muzeja u potpunosti je zadržao prvotni izgled samostana, a unutranji je prilagođen namjeni.
U Etnografskome muzeju predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Na četvrtoj je pak predstavljna flora sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i fauna – životinjski svijet i njegovi predstavnici u punoj životnoj formi, a koji obitavaju i u ovome kraju.
Koliko je postav Muzeja atraktivan, možemo samo suditi po brojnim posjetiteljima koji su razgledali izloške ove muzejske građe upravo za vrijeme našega posjeta. Ukratko, vrijedi doći i pogledati ono što se stoljećima koristilio, a sada je nestalo iz svakodnevne uporabe. Etnografski muzej je jednio mjesto gdje možete vidjeti povijest Rame, ali i povijest njenih stanovnika i njihova života.
Nakon duljega razgledanja postava Muzeja, slijedio je povratak u Podbor, odakle smo se uputili do mjesta Menjik gdje je smješten kompleks Etno sela „Remić“.
Menjik je prirodna granica između Hercegovine i Bosne, prostor gdje se susreću i miješaju dvije klime. Kao što i sam naziv mjesta govori, meja – međa, granica…
Izgled i sadržaj Etno sela, spoj je tradicije i modernoga. Uz restoran i smještajne kapacitete – etno kućice, gornjim dijelom sela dominira kapelica posvećena bl. Alojziju Stepincu.
„Kralj šećera“
Uz doček Radovana Remića, našeg domaćina i vlasnika Etno sela, upoznajemo se s njegovom idejom gradnje kompleksa i cilja da svojim ulaganjem u rodni kraj, daje poticaj razvoju turizma.
Izgradnja Etno sela, njegov je san još iz mladih dana, kada je kao vrlo mlad, otišao na rad u Austriju, gdje je s vremenom izgradio vro unosan posao s šećerom. Posao se širio, kao i ponuda gotovih proizvoda koji se sada mogu naći u svim boljim trgovinama i trgovačkim centrima diljem Europe zbog čega se nerijetko u medijima spominje kao „kralj šećera“.
Zarađeni novac, odlučio je uložiti u izgradnju turističkih kapaciteta u Rami, kao i njegov sumještanin Tomo Bilić.
Gradnja ovoga Etno sela počela je 2011. godine, a otvoreno je već godinu dana poslije.
Etno selo „Remić“, za smještaj gostiju trenutačno raspolaže s 45 kreveta. Restoran može primiti 350 gostiju i pogodan je za različite proslave, poslovne sastanke, seminare. A njegova kuhinja spoj je modernoga i tradicionalnoga. Kuhinja gdje će i najizbirljivi naći nešto za sebe.
Uz trenutačne kapacitete, ovoga ljeta, početkom gradnje prvoga hotela u Rami planira se veće proširenje kapaciteta i ponude. Projekt i idejno rješenje, već su gotovi, a rješavanjem administrativnoga dijela, krenut će izgradnja. Hotel će imati sadržaj kojega se i puno veće sredine s dugogodišnjom tradicijom ne bi mogle postidjeti, od zatvorenoga bazena,welnessa, kongresne dvorane do športskih terena.
Nakon razgovora s vlasnikom uslijedilo je razgledavanje kompleksa i na kraju zasluženi odmor i ručak, tijekom kojega su razmijenjana iskustva i dogovorena još bolja i tiješnja suradnja.
Cilj i svrha ovakvih susreta je promocija određenoga prostora i upoznavanje šire javnosti s onim što taj prostor nudi posjetiteljima. Također, cilj predstavnika medija, u ovome slučaju interent portala, jest dati svoj doprinos promociji, ali i poticaju svima onima koji rade i žele napredovati, na korist sebi i mjestu gdje žive i rade.
Na kraju ovoga sureta, kolege Damir i Ante zahvališe što smo došli u Ramu i time dali potporu njihovome radu na pozitivnoj promociji Rame i ramskoga kraja!
Divi na Zahum
Lijepo i sunčano vrijeme pratilo nas je većinu dana, no u poslijepodnim satima oblaci najaviše kišni blagoslov ramskoj zemlji. Po povratku nekolicina nas se ipak odlučila krenuti put Zahuma i Spomen doma Divi Grabovčevoj. Tamo nas je čekala vesela i razigrana – s leptirom na ruci.
– Na prvu sam pomislio da je leptir živ, iznenađeno će jedan kolega novinar. Rado ističemo kako je to djelo rad ruku našega duvanjskog čovjeka – akademskoga kipara Ilije Skočibušića.
Na kraju ove reportaže, zahvaljujemo domaćinima i pokroviteljima tijekom posjeta Rami: Etno selu „Remić“ i „Laguna“ klubu. Također, zahvaljujemo fra Andriji Joziću na srdačnome dočeku i predstavljanju Franjevačkoga samostana na Šćitu i njegovoga sadržaja, a na poseban način hvala kolegama Damiru Mišuri (Rama-prozor.info) i Anti Belji (RPportal.eu), te splavaru Nikici Belji kao i kolegama novinarama s portala: dnevnik.ba, bljesak.info, pogleda.ba, jabuka.tv. abcportal, blidinje.net, i centralna.ba, koji su izdvojili vrijeme za ovakav jedan susret koji nas je uvjerio i da iza naših računalnih zaslona stoje dragi i radišni ljudi. I „samo“ ljudi.
Tomislavcity/Rama-prozor.info
Više fotografija u galeriji.
