Pogled na četiri polja – uspon na Cincar

Za uloženi trud i svaku prolivenu kap znoja, za nagradu vrh Cincara nam je podario nezaboravni pogled na okolne planine Tušnicu, Kamešnicu, Dinaru, Vitorog, Malovan i ostale vrhove.

Imajući u vidu činjenicu da na Cincar planini ima minirani predjela i da idemo na uspon bez vodiča, temeljito smo pripremili plan uspona i stazu kojom ćemo se penjati.

Družina iz Gruda, Posušja i Splita ovaj vikend ostvarila je uspon na Livanjski „dvotisućnjak“ Cincar, na kojem se zavijorila grudska zastava.

Nakon okupljanja u Posušju, uputili smo se u pravcu Livna i u selu Suhača skrenuli desno, makadamskom cestomi vozili se još 9 km na visoravan do planinarskog doma Kruzi na na 1256 m n/v, gdje ostavljamo vozila.

Dan prekrasan, sunčan, idealan za uspon koji smo započeli odmah od doma, zapadnom stranom uz sami rub Glamočkog polja i to starom cestom, kojom su se nekad dovozili borovi i jelovi trupci iz šume za potrebe Livanjske šumarije.

Nakon 5 km hoda, staza se oštro diže sjeverozapadnom stranom planine, preko Jarma, nastavljamo travnatom goleti, preko nepreglednih livada, pored bunkera iz zadnjeg rata. Dalje preko grebena po kamenitom i travnatom terenu te do našeg cilja, čunjasto-piramidalnog vrha Cincar ili Cincer ili Ćinćer 2006 m n/v, a poznat je po svojoj „bijeloj kapi“ koju nosi šest mjeseci u godini.

Zaista, za uloženi trud i svaku prolivenu kap znoja, za nagradu vrh Cincara nam je podario nezaboravni pogled na okolne planine Tušnicu, Kamešnicu, Dinaru, Vitorog, Malovan i ostale vrhove, kao i pogled na Buško jezero, te preljepi pogled na četiri polja: Glamočko, Livanjsko, Duvanjsko i Kupreško, na južne i jugozapadne nepregledne padine obrasle planinskim pašnjacima, a sa sjeverne strane obrasle gustom uglavnom crnogoričnom šumom.

Umorni, ali zadovoljni postignutim i očarani viđenim spuštamo se južnom, travnato-kamenitom stranom planine i ubrzo stižemo do zapuštenih i porušenih Švabinih staja.

A ove štale su prava povijest, naime u vrijeme Austro-ugarske Monarhije točnije 1886. godine Austrijska uprava osnovala je stočnu stanicu radi promicanja suvremene poljoprivrede. U sklopu stanice oformljeno je i planinsko gazdinstvo od državnog zemljišta smještenog južno od Velikog Cincara na kojem su do tada seljaci iz Livanjskog i Glamočkog polja napasali stoku.

Kako na tom području nije bilo vode,što milom što silom, otkupljeno je zemljište zvano Begovača na kojem se nalazi izvor a koji je ranije pripadao begovskoj obitelji Firdus. Oko izvora su sagrađene staje za stanovanje, sirana i staje za krupnu i sitnu stoku.

Prije 130 godina predstavnici monarhije su utvrdili da na ovom području postoje idealni uvjeti za proizvodnju tvrdog sira od ovčijeg mlijeka.

Ovdje je začetak proizvodnje Livanjskog sira, koji je od prvih godina proizvodnje stekao ugled i dobro ime na stolovima širom tadašnje monarhije, sve ostalo je povijest! A danas, sve je to zapušteno!!

Zatim nastavljamo markiranom travnatom stazom do polazne točke planinarski dom Kruzi, gdje nas čekaju naši dragi domaćini iz PD Cincar: Dragica, Ipka, Matko-Babura, Tunjo, Josip i Ivica, s toplim Uvinim čajem.

Obogogaćeni novim iskustvom i očarani ljepotoma planine Cincar upućujemo se svatko u svom pravcu.

Tropolje.info

bpz.ba