HRABRA ŠESTORKA: U redakciju Dnevno.hr javili se prepuni Božje radosti nadomak cilju

Šestorica mladića iz zagrebačkog naselja Botinec krenuli su na hodočašće zajednice mladih „Nanovo rođeni“ u Međugorje. Ovo neobično hodočašće postalo je prava senzacija na društvenim mrežama a ekskluzivno za Dnevno.hr javili su nam se u trenutku odmora, kojih 15 kilometara nadomak Imotskog i samo dva dana uoči dolaska na odredište. U ime mladića obratio nam se Matija Ricov, voditelj zajednice „Nanovo rođeni“:

‘Dana 18.7.2015. nas šestorica momaka, Patrik Horvat, Nikola Bodružić, Karlo Jandrijević, Danijel Stanić, Vigor Grego i Matija Ricov, članovi karizmatske zajednice mladih „Nanovo Rođeni“ iz župe Botinec, krenuli smo na dalek i zahtjevan put od oko 500 km iz Zagreba prema Međugorju, pješke.

Prvenstveni motiv našeg hodočašća bio je zahvala Gospi za sve milosti koje smo primili u zadnjih godinu dana. Naime, zahvaljujući Božjoj milosti, otvorenosti vlč. župnika Ivice Berdika i Gospinom zagovoru, karizmatska zajednica „Nanovo rođeni“ koja je brojila desetak starijih članova je u godinu dana narasla na dvije zajednice, od po tridesetak članova, od kojih je jedna zajednica mladih u kojoj su mnogi mladi po prvi puta doživjeli živoga Boga i odlučili se za molitveni i sakramentalni život. Obzirom da smo smo povezani u Kristu kao jedno Tijelo, zajedništvo među nama je raslo i postali smo prava braća i sestre.

Jedna od osobnih nakana nas šestorice bila je postavljanje čvrstog molitvenog temelja za naš budući obiteljski život i službu koju nam je Gospodin pripremio. Naši župljani su oduševljeno i brzo prihvatili našu ideju te su kroz dva tjedna prije hodočašća ubacivali razne molitvene nakane i dobrovoljne priloge u kutiju koju je naš župnik postavio podno oltara. Sve te nakane prinosimo Majci Mariji u ružarijima koje molimo hodajući po oko trideset i pet kilometara dnevno. Ni sami nismo slutili koliki će biti odjek ovog pothvata te smo ostali iznenađeni vidjevši koliko nas naši župljani podržavaju, neki od njih odlaze na sv. misu svaki dan, te poslije, u većim i manjim grupama, mole krunice kako bismo mi izdržali sve izazove našeg puta. Put na koji smo krenuli bio je izazovan, pun zahtjevnih dionica, trenutaka velike radosti, ali i trenutaka klonulosti.

Zahvaljujući brojnim ružarijima koje putem molimo, Gospodin nam je na put stavljao razne ljude u raznim potrebama, bilo da je riječ o našim domaćinima kod kojih smo spavali ili ‘slučajnim’ prolaznicima. Imali smo prilike moliti za njih i kroz molitvu im omogućiti susret sa živim Kristom. Molitvu su pratila naša osobna svjedočenja i poticaji na obavljanje pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu i Božjem Milosrđu. Imali smo prilike učvrstiti svoju vjeru u Božju Providnost jer nam je upravo Gospodin, kad smo se najmanje nadali, slao razne ljude koji su nam osiguravali hranu i sklonište, a za uzvrat mi smo dali ono što smo imali – molitvu i susret s Kristom.

Ovakav pothvat zahtjeva i veliku žrtvu, tako da su žuljevi te razne blaže, ali često bolne ozljede nogu postali naša svakodnevnica koje smo prikazivali Gospodinu. Zahvaljujući brizi i angažmanu našeg župnika Berdika, imali smo osigurano prenoćište na velikoj većini odredišta, a naša odredišta su redom bila:

Obitelj Berdik u Volavju – Turanj – Obitelj Flanjek u Hrvatskom Blagaju – Obitelj Strinić u Grabovcu – Veterinatska stanica u Korenici – Pastoralni centar crkve Hrvatskih mučenika u Udbini – Franjevački samostan u Gračacu – mala kapelica bez struje i vode u većinski srpskom mjestu u Palanki – Obitelj Grubišić u Kninu – Franjevački samostan u Vrlici – Franjevački samostan u Kninu – Kod ljubazne gospođe Mirele u Cisti Provo.

Sada, dok pišemo ovaj članak, sklonili smo se od sunca u hladu grobne kapele u zaseoku Nikolić oko 15 km od Imotskog.

Mogu reći da sam primijetio jedan zanimljiv paradoks prolazeći Lijepom Našom. S jedne strane osvjedočili smo se prirodnim ljepotama kojima je Svevišnji obdario našu Domovinu uključujući Rastoke, Plitvička Jezera, kanjone Zrmanje i Cetine te razne druge prirodne ljepote, dalmatinske zagore i like, ali isto tako vidjeli smo i duhovno i moralno siromaštvo mnogih župa kroz koje smo prolazili. Tek sad smo na pravi način shvatili koliko bogatstvo imamo u tome što imamo aktivan i bogat duhovni život u našoj župi, što uključuje Euharistijska klanjanja, karizmatske seminare, biblijske grupe i razne druge aktivnosti. Velečasni Ivica Berdik nas je često dolazio posjetiti autom i služiti sv. misu, a između ostalog imao je priliku držati Euharistijsko klanjanje u župi u kojoj je to prava rijetkost. Stoga ne čude mnoge demonološke reakcije koje su se javile tijekom molitve.

Često smo bili primorani spavati uz sami rub ceste, na betonu ili travi, suočavajući se s psima lutalicama i granicama naše izdržljivosti koje su se uz Božju pomoć sve više pomicale. Ali kao što sv. Pavao kaže „Znam oskudijevati, znam i obilovati“, na mnogim mjestima osjetili smo izrazitu gostoljubivost domaćina koji su nas obilno nahranili i ponudili svoj smještaj.

Još nas dva dana dijeli od ulaska u Međugorje na festival Mladih – Mladifest i već sad osjećamo brojne plodove, kako kod nas, tako i kod mnogih članova naših obitelji koji su, prateći nas, počeli puno više moliti i pokazivati veći interes za vjeru i duhovnost.’

Bravo dečki, molite i za sve nas!