Connect with us
Sretna NOVA GODINA!

Sinovi povijesti

Otvaranje puta hrvatskoj državnosti 1991.

Prikaz knjige: Hrvatska demokratska zajednica – Od osnivanja do Prvoga Općeg sabora – Od veljače 1989. do 25. veljače 1990. – Dokumenti, priredila Ankica Tuđman, Glasnik d.o.o, Zagreb, 2015.

Od sloma nacionalnoga pokreta Hrvatskoga proljeća potkraj 1971. godine, koji je pokušao u tadašnjim okolnostima demokratizirati hrvatsko društvo, a Hrvatskoj omogućiti minimalnu samostalnost unutar Brozove Jugoslavije, trebalo je proteći gotovo dvadesetak godina da stasa novi naraštaj hrvatskih domoljuba, a oni će pod vodstvom dr. Franje Tuđmana prepoznati prijelomne međunarodne silnice što su vodile urušavanju svjetskoga komunističkog poretka, koji je u svojim pandžama držao zarobljenu polovicu čovječanstva.

Tom carstvu zla i nezapamćenim masovnim progonima svake pojedinačne ljudske i nacionalne slobode, a zapravo perfidnoj industriji smrti, čije su masovne žrtve u višenacionalnim državnim tvorevinama uglavnom bili mali narodi, poput hrvatskoga naroda u bivšoj SFRJ, približavao se smrtni hropac.

Svjetski proces urušavanja komunizma pratila je i stalna kriza jugoslavenske države, koju su na okupu, uz komunističku partiju, nasiljem održavali jugoslavenska vojska (JNA) i represivni policijski aparat s visokoustrojenim skupinama ubojica t. zv. Službe državne sigurnosti (Udba), čije su krvave ruke posvuda dostizale političke protivnike jugoslavenske države, a posebice hrvatske nacionalne borce.

Zato su umniji pojedinci pa i cijele skupine prepoznavali znakove vremena i usmjeravali svoje narode prema slobodnom demokratskom očitovanju vlastite volje, Å¡to je na europskom istoku potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina stvorilo nacionalne demokratske pokrete, danas poznate pod skupnim nazivom “proljeće naroda”.

U taj vrtlog meÄ‘unarodnih zbivanja, u kojem se raÄ‘ao novi svijet, svojim nacionalnim pokretom, odnosno novoosnovanom političkom strankom – Hrvatskom demokratskom zajednicom, dr. Franjo TuÄ‘man je uključio hrvatski narod, Å¡to je nakon mučne i viÅ¡egodiÅ¡nje borbe rezultiralo stvaranjem neovisne hrvatske države te njezinim meÄ‘unarodnim priznanjem.

Sredinom devedesetih godina Hrvatska je vojska sjajnim vojnim pobjedama potisnula velikosrpskoga agresora sa zaposjednutih hrvatskih državnih područja, što je i u susjednoj Bosni i Hercegovini stvorilo preduvjete za potpisivanje međunarodnoga mirovnog sporazuma, koji je u svom prvotnom obliku, uz muslimansko-hrvatsko savezništvo, jamčio i svojevrsnu samostojnost hrvatskoga naroda u toj zemlji.

Knjiga gospođe Ankice Tuđman nizom objelodanjene izvorne građe dokumentira rađanje hrvatskoga nacionalnoga i demokratskog pokreta u tim presudnim i odlučujućim danima, kad je dr. Tuđman oblikovao formu i temelje za obnovu hrvatske državne samostalnosti.

U knjizi je objavljeno 40-ak dokumenta iz razdoblja od 2. veljače 1989. do 25. veljače 1990. Tako je objavljen prvi Nacrt prijedloga za pokretanje Hrvatskoga demokratskog zbora, Prijedlog za pokretanje Hrvatske demokratske zajednice, Poziv voditelja tribine Društva književnika Hrvatske Stjepana Čuića na tribinu o potrebi pokretanja HDZ-a i neovisnoga časopisa za kulturu i društvena pitanja, Zapisnik prvoga sastanka Inicijativnoga odbora HDZ-a, Dopis Republičke konferencije SSRNH, dokumenti Osnivačke skupštine HDZ-a, prvo ustrojstvo Središnjice HDZ-a, dokumenti o registraciji HDZ-a, dokumenti o razilaženju s Veseličinom skupinom, dokumenti o djelatnosti HDZ-a od Osnivačke skupštine do Prve sjednice Središnjega odbora, zapisnik s Prve sjednice Središnjega odbora, dokumenti oko HDZ-ova zahtjeva za povratkom spomenika bana Jelačića na središnji zagrebački trg, Prosvjed protiv policijske presije, Proglas građanima i Saboru SR Hrvatske i cijelom hrvatskom narodu, niz dokumenta s 1. općeg sabora HDZ-a, među kojima su i Programske zasade i ciljevi HDZ-a, što ih je u svom izlaganju izrekao dr. Franjo Tuđman.

Na kraju knjige objavljena je i Pristupna riječ predsjednika Tuđmana u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990. godine.

Od prvoga pa sve do zadnjega dokumenta jasno se može pratiti želja dr. Tuđmana da se u pokret uključe svi hrvatski ljudi, kojima je, bez obzira na svjetonazorne razlike, bilo stalo do hrvatske suverenosti.

Nu kako je to i u normalnim okolnostima dugotrajan i mučan posao, osjećajući sve snažniju velikosrpsku prijetnju što se kotrljala prema Hrvatskoj, Tuđman se nakon polugodišnjega jalova pregovaranja i višekratnih pokušaja pred sam kraj proljeća, 17. lipnja 1989. odlučio na održavanje osnivačke skupštine u tadašnjem Hotelu Panorama.

Kako je policija zabranila održavanje javnoga skupa u Panorami, dr. Tuđman je s još 47 članova Inicijativnoga odbora osnivačku skupštinu održao u prostorijama Nogometnoga kluba Borac na Jarunu.

Prihvaćanjem poslovnika Osnivačke skupštine, Programske deklaracije i statuta te izborom tijela HDZ-a, uvodnim i zaključnim izlaganjem Franje Tuđmana te Izjavom osnivačke skupštine, u kojoj se najavljuje uspostava demokratskoga sustava i višestranačja te pravo hrvatskoga naroda na samoodređenje, osnovan je HDZ, unatoč policijskoj zabrani i Udbinu nadzoru.

Za predsjednika HDZ-a utemeljitelji su izabrali dr. Franju Tuđmana.

Dva dana poslije osnivanja HDZ-a sastao se i Izvršni odbor, koji je stvorio odluku o osnivanju ogranaka diljem Hrvatske, ali i među hrvatskim iseljeništvom.

U rujnu je na Zagrebačkom velesajmu održana i 1. sjednica Središnjega odbora na kojoj je, između ostaloga, HDZ odao priznanje hrvatskom banu Josipu Jelačiću u borbi za očuvanje hrvatske državnosti, što je rezultiralo i uzdizanjem Zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije, čime se Katolička Crkva u Hrvatskoj osamostalila od ugarske crkvene prevlasti.

S te sjednice upućen je i poziv za povratkom spomenika banu Jelačiću na njegov trg u Zagrebu.

Å utnja pak komunističkoga režima u Hrvatskoj, nemoć pa i svojevrsno odobravanje MiloÅ¡evićeva velikosrpskog pohoda po krajevima bivÅ¡e SFRJ prisilila je vodstvo HDZ-a da 29. studenoga 1989. uputi “Proglas   graÄ‘anima i Saboru SRH i cijelom hrvatskom narodu”.

U tom proglasu HDZ zahtijeva neodgodivo stvaranje demokratske koalicijske vlade u Hrvatskoj te raspisivanje višestranačkih izbora, a nasuprot javno izloženim planovima o stvaranju Velike Srbije u okviru ili izvan SFRJ, i to na račun hrvatskoga i drugih nesrpskih naroda, HDZ ističe zahtjev za teritorijalnom cjelinom hrvatskoga naroda u njezinim povijesnim i prirodnim granicama.

Uz ostalo, HDZ zahtjeva i da se na slobodu puste svi politički zatvorenici te da se odmah obustave svi politički procesi i progoni.

U izlaganju o Programskim zasadama i ciljevima HDZ-a dr. Tuđman je 24. veljače na Prvom Općem saboru HDZ-a istaknuo kako pobornici hegemonističko-unitarističkih ili jugoslavensko velikodržavnih shvaćanja vide u programskim ciljevima HDZ-a ništa drugo do zahtjeva za obnovom ustaške NDH.

Pritom zaboravljaju, poručuje dr. TuÄ‘man, da NDH nije bila samo puka “kvislinÅ¡ka” tvorba i “faÅ¡istički zločin”, već i izraz kako političkih težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja meÄ‘unarodnih čimbenika, koji su tada na ruÅ¡evinama versailleskoga mira krojili “Novi europski poredak”, dakle, tih težnji Hrvatske i njezinih geografskih granica.

Prema tome, smatra dr. Tuđman, NDH nije predstavljala samo puki hir osovinskih sila već je bila posljedak posve određenih povijesnih čimbenika.

Tuđman je objasnio i postavljanje zahtjeva za teritorijalnom cjelinom hrvatskoga naroda u njegovim povijesnim i prirodnim granicama, podsjetivši kako je taj zahtjev postavljen tek nakon početka provedbe velikosrpske politike.

Da je kojim slučajem pravodobno zaživio iskren muslimansko-hrvatski savez bilo bi ne samo manje žrtava, nego danas ne bi postojala ni ovakva genocidna tvorevina Republika Srpska.

Uostalom BiH je, istaknuo je Tuđman, po tadašnjem Ustavu bila i nacionalna država hrvatskoga naroda. Sam zahtjev je, objašnjavao je Tuđman, bio izraz i nastavak gledišta hrvatskih političara prošloga i ovog stoljeća (Starčevića, Pavlinovića, Trumbića i Radića).

Oni su govorili sa stajališta geopolitičkoga jedinstva BiH s Hrvatskom i Zapadom, ne dvojeći o tom što bi njihov narod odlučio na referendumu, poručio je predsjednik.

Uostalom Tuđmanove su se riječi pokazale djelomično ostvarivima, jer su bosanski muslimani (kasnije Bošnjaci) na referendumu s Hrvatima glasovali za izlazak BiH iz velikosrpske Jugoslavije.

Savez pak stvoren 1994. pod pokroviteljstvom SAD-a u Washingtonu omogućio je, nakon hrvatskih olujnih pobjeda, preduvjete za obranu cjelovite BiH. Bar zasad!

Hrvatski narod diljem domovine, iseljeništva i u BiH prepoznao je u Tuđmanovoj politici vlastite stoljetne težnje i na prvim višestranačkim demokratskim izborima darovao mu svoje povjerenje.

Tuđman je, nakon ustrojavanja vlasti, 19. svibnja 1991. raspisao referendum o hrvatskoj samostalnosti, a narod se na tom referendumu plebiscitarno odlučio za svoju samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Sukladno tome, Hrvatski sabor je donio 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u kojoj utvrÄ‘uje da “ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za meÄ‘unarodno priznavanje”.

Na toj sjednici svih triju vijeća, Sabor je donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Rezultat referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor prihvatio 8. listopada 1991. godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.

 

Trpimir Kovač tropolje.info

Continue Reading