Connect with us
Sretna NOVA GODINA!

Kultura

Mogu li kadrovi Slavka Goldsteina zadržati nadzor nad hrvatskom kulturom?

Nakon izborne pobjede HDZ će svojim koalicijskim partnerima iz Domoljubne koalicije namiriti, tj. „isplatiti“ političke zasluge na ovim izborima. To je dobar običaj uhodanih demokratskih sustava i znak političke zrelosti političke stranke.

Tako se HDZ, kao nositelj i najveća stranka Domoljubne koalicije, sad mora suočiti s njihovim poraslim političkim ambicijama u izvršnoj vlasti i dobro odvagnuti te još bolje procijeniti, zapravo pripaziti da mu se ne dogodi kao SDPartiji i HNS – takozvani HNS sindrom. A uz ponešto neopreza i lažne velikodušnosti moguća su (neugodna) iznenađenja; odnedavno sam uočio nekoliko uzoholjelih paradnih nogu uz Tomislava Karamarka koje o sebi misle da su neprocjenjivo važne i da im u preraspodjeli vlasti pripada i oveći komad crvenog tepiha.

Redovito je više ministara, njihovih zamjenika, pomoćnika, ravnatelja i načelnika, predsjednika uprava i generalnih direktora nego raspoloživih fotelja. Zato HDZ mora hladne glave i trezveno odvagnuti koliko su mu partneri iz malih stranaka bili od pomoći u ovoj izbornoj kampanji i koliko mogu doista pomoći u obnašanju dužnosti i vođenju jedne časne i učinkovite Vlade, a potom to sravniti s njihovim zahtjevima u obnašanju izvršne vlasti Republike Hrvatske.

HDZ je u predizbornoj kampanji najavio načelo rođačke i stranačke podobnosti zamijeniti načelom izvrsnosti i to svi njegovi birači očekuju, tome se sada nadaju i oni koji nisu za Domoljubnu koaliciju i Most glasali. Samo domoljublje, izvrsnost, odricanje i samoprijegor, samo iskrenost koliko god brutalno zvučala, može biti motiv zajedništva u sljedećih četiri godine; samo ambicija koja ima pokriće u talentu i radom za opće dobro smije biti nagrađena odgovornom političkom pozicijom. Klijentelizam, rođačko uhljebljivanje i stranačka podobnost doveli su Hrvatsku u tešku moralnu i svjetonazorsku krizu.

Uostalom koliko nova Vlada ozbiljno i savjesno promiÅ¡lja svoju zadaću vidjet će se po nekoliko jednostavnih poteza: ukidanju institucije Ureda bivÅ¡eg Predsjednika, konkretno Stjepana Mesića – zato jer u njemu sjedi politička Å¡tetočina i to mu ne pripada. I odluku o trenutnom ukidanju Agencije za zrakoplov Vlade RH treba odmah, na prvoj sjednici Vlade, donijeti. Potom odluku o službenim automobilima, službenim vozačima… silnim nepotrebnim radnim mjestima. Nije toliko riječ o troÅ¡kovima koliko o dokazu da Vlada misli ozbiljno i bez oklijevanja uspostaviti vladavinu prava i državnih institucija.

>>Ivo Josipović i Marko Vojković na vrhu piramidalne sprege političko-financijske moći

Nova hrvatska vlast – Domoljubna koalicija i MOST – nemaju pravo na sudačku nadoknadu i popravni ispit; sve što produljuje moralnu i gospodarsku agoniju jedne male tranzicijske države na rubu judeokršćanske kulture treba učinkovito ukinuti ili svesti na nužnu mjeru. Ne zato jer je hrvatsko biračko tijelo to zaslužlilo ili od straha da će se SDPartija vratiti na vlast – nego je Hrvatska u moralnom bankrotu i klanja se lažnim prorocima lažnim vrijednostima. SDPartija će toliko napredovati da će se ubrzano početi množiti: još ove godine gledat ćemo cvjetanje Partije i njeno množenje na nekoliko međusobno zavađenih partija. Hrvatski su pak birači nakon uspješno završenog Domovinskog rata izborom Mesića, Račana, Josipovića i Milanovića pokazali koliko je socijalističkog samoupravljanja još zaostalo u njihovu svjetonazoru!

Ipak, dio se biračkog tijela na ovim parlamentarnim izborima probudio i hrvatskom mužu, kršćaninu, puna je kapa pavijana-demagoga u službenim automobilima, medijskog senzacionalizma i birokratskog kaosa. Mnogi su shvatili da su vodeći mediji samo zaštitnici marksističkih tlapnji i glasnogovornici propalog jednoumlja pa su se nasreću okrenuli portalima.

Hrvatski domoljubi nakon ratne „Oluje“ očekuju mirnodopsku „Oluju“ ; sabranost izabranih vođa i razboritost u sastavljanju Vlade, državne uprave, svih institucija te obnovu moralnih načela i dobre demokratske prakse. Čestitost je samo vlastiti primjer i osobni čin, osobna hrabrost, to se od svakog dužnosnika očekuje, takvim se dužnosnicima nadamo, a tko moralnu normu ne može ispuniti, neka se zahvali i na vrijeme odustane.

Kako je moguće da se u Matici hrvatskoj već banči i čuje kanonada šampanjaca u čast novog ministra kulture, Zorislava Lukića glavnog tajnika MH? Bivšeg HSLS-ovca kojeg je Slavko Goldštajn (priučeni povjesničar – diletant i sustavni protivnik hrvatske države) ugradio u Maticu ne bi li na taj način kontrolirao „hrvatske nacionaliste“ i znao što se zbiva u nakladničkoj politici u toj najstarijoj kulturnoj ustanovi u Hrvatskoj? Mijenjanje HSLS-ova političkog dresa išlo je poslije samo od sebe, zapravo preko Drage Prgometa i još od javnosti sakritih suradnika. Matica je 2012. godine teško okrivljena da je autorske honorare isplaćivala preko fiktivnih studentskih ugovora i na taj su se način izvlačile stotine tisuće kuna godišnje, svih godina otkako je Zorislav Lukić glavni tajnik Matice. Istraga govori o 2,5 milijuna kuna tako isplaćenih honorara u samo pet godina. Takva se praksa, nažalost, i nakon podignute optužnice i policijskog izvida 2012. godine do danas nastavila.

Nespretnošću Zorislava Lukića Matica hrvatska bi mogla izgubiti svoju Palaču na Strossmayerovu trgu i sudskom odlukom zgrada bi mogla preći u državno vlasništvo. Palača (arhitekt Ferdo Konrat) izgrađena je na darovanom gradskom zemljištu i izgrađena bez državne potpore, samo članarinama njenih članova i dobrom poslovnom aktivnošću (nakladništvo) u prvih desetak godina svog postojanja. I sve je vrijeme Palača Matice hrvatske bila u vlasništvu MH, sve do 1959. kad je pod nerazjašnjenim okolnostima nacionalizirana. Umjesto da se konačno rješi imovinski status matičine Palače, a bilo je vremena svih ovih godina od obnove MH 1989. godine, glavni se tajnik navodno bavio lažiranjem honorara i srozavanjem Matice hrvatske na komorne simpozije, medijski zapostavljene i bez odjeka u kulturnoj javnosti.

Matica Hrvatska je već neko vrijeme u rukama onih koji Hrvatskom vladaju od 2000. Sadašnji predsjednik Nadzornog odbora, Željko Bartulović iz „ugledne“ je orjunaške obitelji, a nakon 1972., kao mlad i ambiciozan član SKH, navodno je na Pravnom fakultetu u Rijeci drukao nacionalno svijesne studente – „hrvatske nacionaliste i klero-fašiste“, kako ih je režim vodio u svojim evidencijama. Iz određenih krugova također se meogu čuti pritužbe kako glavna urednica nakladništva MH, Romana Horvat, vodi perfidnu orjunašku politiku u dogovoru s istaknutim članovima Hrvatskog društva pisaca.

Zar izbor Zorislava Lukića za ministra kulture početak i najava kulturološke politike nove domoljubne vlasti, ne bi bio nedosljednost već na prvom koraku? Uhljebljenje i nagrada onima koji su u toj svetoj kući hrvatske kulture podupirali netransparentne aktivnosti i radili u Matici hrvatskoj pod lažnom zastavom? Ne bi li bilo bolje da mjesto ministrice kulture onda zadrži alkoholu sklona Andrea Zlatar ili bonvivan i Josipoviću skloni izjelica Berislav Šipuš, šteta bi bila puno manja, a sramota jednaka? Zorislav Lukić se sada gnjezdi u krugovima bliskim HDZ-u ne bi li stranka na vlasti „pokrila“ i utišala policijsku istragu o poslovanju u Matici hrvatskoj.

>>Berislav Šipuš vlastitim projektima dodijelio čak 30% javnih sredstava namjenjenih za glazbu

Ministarstvo kulture je važno ako se želi promovirati hrvatsku tradiciju i hrvatski kulturni proizvod, a najvažnije od svega je odmaknuti Hrvatsku od regionalnog gedžovanluka i dovesti je u društvo srednjoeuropskih kultura, tamo gdje je nekad bila i gdje joj je mjesto. To je ozbiljan posao i ne može ga obaviti dugogodišnji učenik Slavka Goldštajna.

Drago Prgomet ovakav ili onakav, smutljivac i lažov, ali on još uvijek kadrira i pokušava razmjestiti svoje ljude u državna ministarstva.

 

L. C.

Continue Reading