Connect with us
Sretna NOVA GODINA!

Scena

MARKO LJUBIĆ- Reforme bez lustracije – skok iz aviona bez padobrana

Autor: Marko Ljubić /Ljubic-158x90 (1)

HDZ i Most moraju shvatiti da je lustracija zapravo – tranzicija: zamjena stečevina nakaznog komunističkog poretka vrijednostima demokratskog slobodnog tržiÅ¡ta, ljudskih sloboda i prava. Bez toga je svaka priča o lustraciji – budalaÅ¡tina.

Što se više i ogorčenije osporava sama pomisao na lustraciju, što se više političari koji su je u predizborno vrijeme zagovarali, ili glumili veće ili manje pravaše, hadezeovce, nacionaliste, batrgaju pokušavajući desecima rečenica prije negoli izgovore riječ lustracija objasniti da oni nešto nisu i neće, to se više i snažnije nad Hrvatskom nadvija mrak.

Kao suprotnost rasvjetljenju.

Slušajući Tomislava Karamarka i Ivana Tepeša koji govore o tom nužnom političkom programu, programu svih programa svakoga prljavoga društva, bez kojega nema ni „r“ od bilo kakvih reformi, čovjeku je stvarno teško razlučiti misle li oni malo prevariti svoje birače, ciljaju li malo zabaviti suparnike i prepasti ih, ili stvarno nemaju pojma što je to lustracija.

Pogotovo je teško složiti cjelovitu sliku političke ideje, neke logične konzistentnosti, Bože Petrova ili profesora Ivana Kovačića, za koje još uvijek nitko ne sumnja da stvarno žele promjene u Hrvatskoj, zamišljajući još uvijek samo u sintagmama promjene kojima su uvjetovali svoju političku sudbinu.

Tita bi ostavili na trgovima – da im djeci bude idol

Petrov se boji novih podjela, pa nastoji zanemariti razornu bombu ispod nogu, poručujući da je nema, ako zažmirimo. Kovačić govoreći o komunizmu i Titu, ne skriva niti pokušava osporiti golemo zlo koje su i koje je nanio hrvatskome narodu, ali ipak zaključuje kako je zbog konteksta povijesnih okolnosti toga vremena normalno ime Tita ostaviti na trgovima ili ulicama.

U znanosti kojom se bavi Kovačić, pa i Petrov, jednostavno takvo mišljenje, takav stav – ne postoji.

Niti može postojati bez prisile bilo gdje i u bilo kojoj društvenoj sferi.

Da SDP ima bar mrvicu istinskog otklona od komunističkog projekta i režima, da u toj stranci postoji kritični minimum civilizacijskih načela, volje i namjere djelovanja na europskim političkim načelima i stečevinama, da je to istinski hrvatska stranka, a ne samo stranka u Hrvatskoj, onda bi SDP bio najpozvaniji pokrenuti proces duboke i istinske lustracije hrvatskoga društva, politike i – što je najvažnije – svih društvenih i javnih institucija.

Kako dakle lustrirati Hrvatsku, kad onaj tko je najpozvaniji i tko trpi najviše negativne percepcije hrvatskoga naroda, to ne želi?

HDZ s druge strane, očito je, također nema jasnu viziju toga programa niti same ideje. Zbog toga i trpi javni pritisak esedepeovaca i haenesovaca s gomilom antifašista iz njihovih štala, da je najviše komunista, udbaša i bivših pripadnika establišmenta prešlo devedesetih godina u HDZ.

I? Kakav je razlog za strah, nespokojstvo?

HDZ, a pogotovo Most koji se pokušava nametnuti kao korektor, neka vrsta sofisticiranog katalizatora još uvijek sačuvane autentične državotvornosti HDZ-a u pokušaju reforme cijele Hrvatske, jednostavno moraju shvatiti, a ako ne shvaćaju neka se izvole potruditi pronaći u desetinama vrhunskih znanstvenih radova o društvenoj tranziciji, da je lustracija zapravo – tranzicija.

Jedna, jedina, sveobuhvatna, cjelovita promjena političke i društvene paradigme društva, zemlje i države koja njome ravna, radi potpune zamjene stečevina nakaznog komunističkog poretka, vrijednostima demokratskoga slobodnoga tržišta, ljudskih sloboda i prava.

A reforme su – tranzicija.

Marasa i Stazića povesti u “lov na vještice”

Bez toga je svaka priča o lustraciji budalaština, kao što je budalaština i svako osporavanje tipa Stazić ili Maras trkeljanjima o „lovu na vještice“.

Kako lustraciju osmisliti i na kojim je pravcima provesti da bude učinkovita i smislena, da ima izazove pozitivne učinke i nametne posve nove trendove u zemlji?

Prvo, kao i u svemu, nužno je sankcionirati krivce za porazne činjenice sa stajališta nacionalnog interesa hrvatskog naroda. Ništa se bez toga načela u Hrvatskoj ne bi smjelo raditi.

Činjenica je da je hrvatski narod u razdoblju od 1945. do 1990. godine trpio totalitarni jugoslavenski komunistički poredak u kojem su mu bile nasilno osporene nacionalne, vjerske, građanske i ljudske slobode, pri čemu su se protiv hrvatskoga naroda i milijuna ljudi, kako u zemlji tako i u svijetu, primjenjivale krajnje zločinačke metode – od terora i progona do fizičkih likvidacija.

Što vrijedi za fašiste i naciste, vrijedi i za komuniste

S obzirom da je jugoslavenski komunistički poredak sastavni dio sličnih komunističkih poredaka u Europi i svijetu, bit toga poretka je ista ideja, namjera, isti model potčinjavanja ljudi i naroda. Zbog toga je komunizam kao poredak osuđen i u potpunom suglasju svih relevantnih intelektualnih, društvenih, političkih i ostalih institucija suvremenoga svijeta, službeno proglašen – zločinačkim.

A njegovi ključni protagonisti zločincima.

Točno onako kako je svijet zauzeo stav o nacizmu i fašizmu, pa su Hitler i Mussolini, sa svim njihovim satelitima neupitno zločinci.

Prvi korak u pripremi lustracije u Hrvatskoj jest zakonsko sankcioniranje činjenice da je komunistički poredak bio zločinački, s čime bi se Hrvatska i u formalnom smislu svrstala u civilizirane zemlje razvijene demokracije. Bez toga to nije.

Kako svaka zemlja u tranziciji sama procjenjuje na temelju iskustava, povijesnih istraživanja i svjedočanstava specifičnosti određene društvene i povijesne anomalije, razdoblja, režima i njegove političke ideje, tako i Hrvatska ima prvorazrednu obvezu realno prosuditi s kojim zaostavštinama se danas hrvatsko društvo najteže nosi. Zbog toga posve ista rješenja nisu primjenjiva recimo u Poljskoj i Hrvatskoj.

Tko i čime najopasnije ugrožava hrvatske nacionalne interese?

Na temelju toga se odlučuje kakvu razinu zaštite primijeniti.

U Hrvatskoj je komunistički poredak bio nositelj razvoja ideje jugoslavenstva, ali i nositelj velikosrpskih ciljeva, politika i interesa pod tom platformom. Utoliko razornije i više, jer je Beograd u komunističkom poretku imao presudnu riječ na sve u svakome dijelu Komunističke partije, a Partija je doslovce kontrolirala svaku sporu društva.

Zbog toga je u Hrvatskoj pitanje kriminalizacije komunizma i jugoslavenske ideje ne samo pitanje društvene higijene i osiguravanje smjernica za slobodan razvoj hrvatskoga naroda, već prvorazredno nacionalno-sigurnosno pitanje. Zbog čega?

Oštro kažnjavati nositelje triju platformi u Hrvatskoj

Pa upravo su komunistički režim i ideja jugoslavenstva s dubokom armaturom velikosrpskih ciljeva i bili izvorište egzistencijalne ugroze hrvatskoga naroda devedesetih godina, zbog čega je Hrvatska oslobodilačkim ratom morala osigurati svoju nezavisnost i nacionalnu slobodu.

Zbog toga je pitanje svih pitanja nužnost zakonske – i to drastične – kriminalizacije komunizma i jugoslavenstva, te velikosrpske platforme u Hrvatskoj.

Kroz koje zakonske odredbe i forme? Vrlo jednostavno.

Komunistički poredak koji je bio na snazi od 1945. godine je zločinački i antihrvatski poredak, pa su njegove temeljne odrednice od ideje do njegovih nositelja i simbolike – trajna ugroza hrvatskom narodu i samim time je nužno zakonom zabraniti to zlo.

Republika Srpska Krajina i kompletan kontekst velikosrpske politike, ideja, programi, zločini koje je već potvrdio i najviši međunarodni sud, Sud pravde u Haagu, zatim svi njihovi nositelji i simbolika su trajno zlo i prijetnja hrvatskom narodu, pa se zbog toga moraju zakonski sankcionirati najtežim kaznama. A nositelje zauvijek udaljiti od mogućnosti javnoga djelovanja u suvremenoj Hrvatskoj.

Svaki oblik državne ili međudržavne integracije sa Srbijom je zbog povijesnih iskustava sa srpskim imperijalizmom trajni izvori ugroze hrvatskoga naroda i nacionalnih interesa.

To piše i u Ustavu. To je ulaznica u sferu lustracije.

Lustraciju provesti u svim javnim i državnim ustanovama

Nakon toga, istodobnim paketom ustavnih i zakonskih reformi, nužno je analitički i precizno definirati sfere utjecaja s najpogubnijim općedruštvenim posljedicama komunističkog, projugoslavenskog i velikosrpskog programa.

To su prije svega obrazovanje, znanost, školske, visokoškolske i znanstvene ustanove, kultura, mediji, službe državne sigurnosti i represivnoga aparata, te pravosuđe.

Ukratko, sve institucije i sektori društva koji se mogu naznačiti kao javni i državni podsustavi.

S obzirom da komunisitčki i jugoslavenski poredak nije bio apstraktna fikcija, bio je usavršen sustav potpune kontrole i zatiranja nacionalnih i ljudskih sloboda hrvatskoga naroda, imao je i podsustave preko kojih je provodio i ostvarivao tu kontrolu. Ti su se sustavi sastojali od represivnih institucija i prije svega institucija za preodgoj i preoblikovanje čovjeka.

U prve su spadala tijela progona i represije, policija, vojska, pripadajuća tijela i podinstitucije, zatim pravosudni poredak i njegove institucije, službe državne sigurnosti.

U druge su spadali obrazovne i znanstvene institucije, sveučilišta, instituti i mediji.

Sve to je kontrolirao politički poredak koji je predvodila Komunistička partija Jugoslavije sa svojim satelitima u Hrvatskoj.

Izuzetno je jednostavno, čak i bez vrhunske znanstvene analize, posve precizno definirati i razlučiti razine odlučivanja, od taktičkih razina, koje se često mogu podvesti pod način preživljavanja u takvom režimu, u takvim režimima.

Zbog toga je idiotski da se jedan Maras, recimo, toliko boji lustracije, ako je, kako on tvrdi lustracija – lov na vještice. Zbog toga je posve očekivano da upravo on, koji nikada i nikako nije mogao pripadati tom zločinačkom režimu i poretku, zastupa radikalno protivljenje projektu koji će, kako sam kaže, najviše pogoditi HDZ. Zbog čega se onda danas toliki mladi ljudi u SDP-u grčevito bore protiv lustracije?

Jer štite ideju. Zločinačku ideju.

Ideja komunizma je mutirala u posve nove oblike politike, civilnog sektora i društvene forme djelovanja, pri čemu su najrigidnijim komunistima danas postali ljudi koji za vrijeme komunizma nisu ni bili rođeni. Kao Maras.

Utoliko je nužnije provesti kriminalizaciju ideje i zločinačkog duha. Zbog toga sam i naglasio da lustracija prvo i prije svega znači – kriminalizaciju zločinačke ideje.

Hoće li lustracija najteže pogoditi HDZ, kako tvrde iz SDP-a i s antifa pozicija? Naravno da neće. Zbog čega?

Tko ne bi bio obuhvaćen lustracijom?

Zbog toga što su svi ljudi koji su se – ma da su ne znam što radili kao nositelji bilo kakve funkcije u komunističkom jugoslavenskom režimu – javno, službeno i politički odrekli toga režima, poretka i programa, a sudjelovanjem u uspostavi samostalne Republike Hrvatske to praktično i potvrdili, lustrirali ideju kojoj su nekada pripadali ili bili njeni nositelji.

Progoniti te ljude bio bi lov na vještice.

Pitanje koje muči većinu ljudi i s kojim se manipulira – opet s pozicija zadržavanja prljavih društvenih odnosa je i pretvorba, privatizacija, ratno profiterstvo, pa i izdaja zemlje, s kojom se obično personificira Mesića, je – spadaju li ljudi koje se veže za te događaje pod lustraciju? Ne.

To je baština suvremene Hrvatske, izravno prouzročena neprovođenjem lustracije, ali njih se ne eliminira lustracijom nego – kaznenim zakonodavstvom i političkim procesom.

Komunistički, kao i svaki manjinski i nedemokratski poredak počiva na prijevari. Nemoguće je u uvjetima demokracije, slobode, nacionalne ravnopravnosti i jednakosti ljudi vladati većinom namećući joj isključivo svoje vrednote, suprotne njenima.

Da bi se to moglo nužno je varati, lagati, krivotvoriti, nužno je umjesto tržišta, kompetencija i provjerljivosti prislino štititi elitizam, podobnost, a to je nemoguće bez zloupotreba države. Dakle bez korupcije u najširem smislu. To se odnosi na sve moguće sfere društva, od kulture, akademije, gospodarstva do športa. Zbog toga lustracija mora zahvatiti sve do jednu društvenu oblast i podstrukturu.

Tko nije bio spreman raditi sve navedeno, nije mogao postati pripadnik komunističke oligarhije.

Od ljudi koji su sve što jesu postigli kršenjem i rušenjem načela, civilizacijskih normi i pravila, ne može se očekivati, dajući im priliku upravljati javnim i nacionalnim dobrima, da ih opet neće zloupotrijebiti.

Čak i kad ne bi htjeli, ranjivi su i ucjenjivi, duguju pripadnicima poretka koji ih je stvorio. A taj poredak je smrtna opasnost za svako civilizacijsko načelo, bez kojega nema priključka razvijenim demokratskim zemljama. Usto, kad je Hrvatska u pitanju, ti ljudi su potencijalni mediji za nastavak provođenja velikosrpske, pa i bilo čije opstrukcije hrvatske državnosti, jer se ne mogu riješiti prošlosti.

Neprijatelji svakoga naroda prije svega koriste slabosti njegove nacionalne države.

Zbog toga je lustracije majka svih reformi, a reforme bez nje, skok bez padobrana iz aviona.

Continue Reading