Connect with us
Sretna NOVA GODINA!

Kultura

Marko Ljubić DNEVNI DETEKTOR ” Razlika. koja se vidi!

U detaljnoj analizi samo 7,5 minuta Dnevnika HTV-a iznijeli smo desetine teških profesionalnih pogrješaka, zbog kojih u svakoj profesionalnoj televiziji sjevaju trenutni otkazi. Ne mislim pri tom na Sjevernu Koreju, niti Bjelorusiju.

Jučer je na izjavu Tomislava Karamarka i Ivana Kovačiča o nužnosti smjene Gorana Radmana i neobjektivnosti HRT programa, reagirao ravnatelj programa Saša Runjić: „Izjave gospodina Karamarka su neutemeljene, netočne, paušalne i ja ih odbacujem. Ako gospodin Karamarko ili bilo tko drugi ima spoznaje ili pritužbe na rad nas kao javnog neovisnog medija postoji vrlo precizna procedura utvrđivanja je li tome tako“.

S obzirom da je ravnatelj Runjić tražio argumente, ja sam mu odlučio udovoljiti želji.

Analizirajmo sinoćnji Dnevnik HTV-a i uvodnu temu o pismu predsjednice Republike, Miloradu Pupovcu.

Tema je zauzela prvih 07 minuta i 36 sekundi Dnevnika.

Voditelji Dnevnika su gledatelje uveli u temu riječima: „Saborski zastupnik i predsjednik SNV, Milorad Pupovac poslao je pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u kojem govori o porastu atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim, etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj. Upozorio je i da na političke rasprave o programu Vlade neki odgovaraju kampanjom netolerancije“.

Zatim voditelji nastavljaju čitati: „ No najveći je problem, smatra Milorad Pupovac, što se te poruke pojedinih članova Vlade i Sabora doživljavajau kao poticaj i potpora za kampanju netolerancije. U poruci koju je poslao na Pantovčak kaže da se godinama građena tolerancija i priznavanje političkih i identitetskih razlika razara i prijeti ugrožavanjem elementarnih demokratskih dostignuća te političke i društvene sigurnosti u našoj zemlji“.

Objašnjenje: Vidljivo je da Pupovac optužbe adresira na novu saborsku većinu i novu Vladu izravno, pri čemu prethodnicima pripisuje zasluge o izgradnji tolerancije, kulture i dijaloga.

Što je Dnevnik morao uraditi pripremajući ovakav prilog?

Prije svega uslikati i naglasiti nekoliko sadržaja iz „Novosti“, lista koji i Predsjednica naznačava u svome pismu, kao izvorište netolerancije i izazivanja društvenih suprotnosti.

To ne bi bila reklama, jer je sastavni dio pisma Predsjednice pisanje „Novosti“ – kao argument za izvođenje njene oštre kritike Pupovcu.

Zatim obavezno razgovarati s Pupovcem i pitati ga o čitavome nizu detalja iz njegovoga političkog djelovanja, te događaja iz neposredne prošlosti, nudeći gledateljima mogućnost zauzimanja stava na temelju potpune informacije. Potpuno je bitna za ovu temu društvena relevantnost Pupovca radi ispravnog sagledavanja značaja njegovih riječi i utemeljenosti njegovih optužbi.

To Dnevnik – nije uradio.

Zatim su voditelji dnevnika Alfier i Mikleušević nastavili:

„Iako nije u zemlji, Predsjednica je vrlo opširno i brzo odgovorila na ozbiljna upozorenja o kojima govori predsjednik SNV-a“.

Da bi gledatelji znali je li Predsjednica „brzo“ odgovorila Pupovcu, nužno bi bilo znati – kad je Pupovac uputio svoje pismo. To nije ni spomenuto.

Dakle, gledatelji su prepušteni čistom povjerenju u ocjenu HRT-a, jer „brzo“ je komentar, koji je profesionalno nedopuštena kategorija, ako nije izričito – naglašen.

Pogotovo je to zabranjeno voditeljima Dnevnika, odnosno uredniku, kad se radi o tuđim – prilozima.

Zašto je ovo bitno?

Jer izrazom „brzo“ uz navođenje informacije „iako nije u zemlji“ daje se događaju izvanredna državna hitnost i presudnost, pri čemu je neizgovorena poruka gledateljima da Predsjednica ne bi tako brzo i iz inozemstva odgovorila da Pupovac nema – snažne argumente. Drugim riječima, jasna je tendencija da Pupovac ima pravo.

A pogotovo ako se svemu doda izraz „opširno“ za pismo Predsjednice, te istakne „četiri stranice“.

Pokazivanje i isticanje količine teksta predsjednice Republike uz prethodne primjedbe, dramatično ističe društvenu relevantnost Milorada Pupovca, a ne govori baš ništa o sadržaju – pisma. Zbog toga je jasno da opširnost i broj stranica nemaju informativnu, negu sugestivnu svrhu. Pupovčeva uloga iz uvoda u temu, od saborskoga zastupnika i predsjednika SNV-a, neprimjetno se svodi na – SNV, odnosno srpsku nacionalnu manjinu.

Tako se retorički gledatelja dovodi na teren percepcije o ugroženosti – Srba.

U 02.07 minuti Dnevnika s Pantovčaka se uživo javlja Eugen Husak.

Voditelji ga pitaju : „ Eugene, što je točno Predsjednica napisala Miloradu Pupovcu?

Husak javljanje započinje: „Pismo Milorada Pupovca očito je snažno odjeknulo ovdje na Pantovčaku, jer Predsjednica, iako nije u Hrvatskoj, brzo je i naširoko odgovorila na četiri stranice“.

Objašnjenje: Husak ne odgovara na postavljeno pitanje. Iz njegovoga odgovora ispada da je on išao na Pantovčak saznati je li Predsjednica u zemlji.

Zbog čega je onda, jer vrlo vjerojatno nije debil, odgovorio informacijom koju nitko nije tražio?

Da bi njome sugerirao nešto drugo.

U svome javljanju provlači posve iste kvalifikacije-komentare kao i u najavi, pa je izvjesno da je sve vrlo sinkronizirano. S obzirom da se radi o izvještajnoj formi, ocjene su nedopuštene. Da ponovim, komentar u njegovim riječima je – „očito je snažno odjeknulo“, zatim „iako nije u Hrvatskoj“, jer ta informacija nije sastavni dio izvještaja o tome gdje je Predsjednica, pa je zbog toga isticanje činjenice da „nije u Hrvatskoj“ – snažna kvalifikacija vrijednosnoga značaja. Isti efekat se postiže riječima „brzo je i naširoko“.

Husak nakon toga nastavlja:

„Politička polarizacija na koju je upozorio Milorad Pupovac, a Predsjednica uzvratila kako govor mržnje dolazi sa svih dijelova političkog spektra, na žalost sve više se seli u životnu svakodnevicu“.

Novinar ovaj dio javljanja zaključuje riječima da Pupovac za to proziva „vladajuću elitu“ navodeći da Pupovcu odgovara šef HDZ-a riječima da je Pupovac pripadnik te – elite.

Objašnjenje: Izvjestitelj Husak izrazom „upozorio“ daje arbitrarni i imperativni karakter s vrijednosnog stajališta, Miloradu Pupovcu, jer je on – „upozorio na političku polarizaciju“. To je također isticanje vlastitog stava i komentar s otvorenom tendencijom vrijednosnog utjecaja na gledatelje. Pogotovo je to istaknuto faktički točnom sintagom „a predsjednica uzvratila“ pri čemu se naglašava stav Predsjednice da dolazi sa „svih djelova političkog spektra“. Naravno, mržnja, netolerancija i slično. A Husak završava javljanje riječima kako se „seli u životnu svakodnevicu“.

To je izrazito neprofesionalno. Evo zašto?

Slobodnom interpretacijom novinara, „životnom svakodnevicom“ se potvrđuje Pupovcu status žrtve, moralnog arbitra bez ikakvih informacija na temelju čega je konkretno on reagirao. Naime u svome pismu Pupovac eksplicitno navodi incident koji je doživio, ali i Predsjednica navodi incidente koje doživljavaju članovi njene najuže obitelji u Rijeci. Tako se dobija dojam da je jedina žrtva Pupovac, a zanemaruje činjenica da je čak i Predsjednica izložena posve istim problemima kao i on.

O tome u Dnevniku nema ni spomena.

Zbog čega?

Posve je očito, radi ciljane namjere adresiranja cijelog problema na stranu koju u političkom smislu predstavlja Predsjednica.

Točno u tom pravcu vodi cijela tema Dnevnika, svi prilozi i pogotovo gosti u prilozima.

Evo dokaza.

Husak najavljuje prilog novinara Marka Stričevića.

Prilog započinje u 04:21 minuti Dnevnika.

Ide slika Zorana Pusića kako prolazi pored svojih garaža na kojima piše – veleizdajnik. Novinar HTV-a kaže: „Oni koji mrze ovoga borca za ljudska prava ne prezaju od kršenja zakona, već dugo znaju gdje živi. Veleizdajnik- napisao je netko na garaži. U poštanskom sandučiću se nalaze prijeteća pisma, počeli su raditi i noževi“.

Slijedi ton Zorana Pusića: „ Ono što se zbilja nedavno dogodilo i što se prvi put dogodilo, to je da su mi s nožem izbušili dvije gume, ovdje na autu ispred kuće“.

Objašnjenje: Ovaj prilog je krcat izrazito neprofesionalnim elementima, izrazito tendenciozan i snažno usmjerava cijelu temu, dakle ono što je predmet prepiske između Pupovca i Predsjednice, snažno se adresira na jednu stranu. „Neki“ kako ih je nazvao Pupovac sad su dobili lica na način da vidimo lice – žrtve. Pupovčevi „neki“ dakle nije – Zoran Pusić. Točno se zna što on s pravom simbolizira u hrvatskoj javnosti, a tko su njegovi neistomišljenici. Stvari dobivaju konačan izgled, a poruka – sadržaj.

Novinar govori o „mržnji“, ističe da je Zoran Pusić borac za ljudska prava iako je on aktivist o čijoj aktivnosti svatko može i mora suditi slobodno. Aktivist je potpuno različit sadržaj od „borac za ljudska prava“, jer aktivist može biti i protiv ljudskih prava. Sintagma „borac“ je neupitna, a aktivist može značiti sve, pri čemu stav zauzima onaj tko i treba- gledatelj. A u ovom slučaju – HTV.

Koliko gledatelja misli da je Zoran Pusić – borac za ljudska prava?

Izvan svake sumnje nitko tko je glasovao za vladajuću koaliciju danas, ne misli da je Pusić „borac za ljudska prava“. Zbog toga, ova je sintagma izrazito svrstavanje novinara i klasično navijačko novinarstvo o kojemu je govorio Karamarko u kritici HRT-a.

Novinar navodi izraz „mržnja“, čime upravo na temi o sprječavanju „mržnje“ u društvu i na primjeru Pusića, šalje poruku „jednima“ da oni “drugi“ mrze, a za to nema čvrstu potvrdu. Može samo pretpostavljati.

Međutim slijedi prvorazredna svinjarija, kojom daje zločinačku dimenziju „onima drugima“ sintagmom, kojom je najavio Pusića – „počeli su raditi i noževi“.

Zna se na što asociraju noževi u aktualnom sukobu u Hrvatskoj. Zna se perceptivna simbolika pupavičastih Srba i njihovoga hrvatskoga ekvivalenta, kad su u pitanju – suparnici. Kratko – fašisti, hrvatska inačica – ustaše.

A oni kolju srpsku nejač.

ÄŒime?

Nožem.

Kako novinar zna da se radilo o mržnji?

Jasno da jest. Kad je Zoran Pusić u pitanju, to ne može biti ništa drugo nego – mržnja s fašističke, odnosno ustaške strane. Zar ne?

Idemo dalje.

Novinar u nastavku priloga ističe kako se ne zna broj koliko je puta „borac za ljudska prava“ odvezao auto lakireru zbog ucrtanih „ustaških znakova“.

Ova primjedba ističe kontinuitet progona antifašista, boraca za ljudska prava, uglavnom – onih nedužnih. Nema nikakve sumnje da su oni – Pupovčeva strana u cijelome prilogu.

Da je točno tako pokazuje slika i ton Tomislava Karamarka u prilogu, te riječi najave novinara.

Novinar Stričević nastavlja riječima u kojima ističe suglasje Predsjednice i Pupovca. Bez obzira što retorički koristi riječ „suglasna“ – pismo Predsjednice je žestoka, do sada neviđena kritika upravo sadržaja pisma, namjera i politike Milorada Pupovca. Zbog toga je bilo kakvo isticanje „suglasja“ ovdje namjerna podvala, usmjerena na dodatno jačanje pozicija i poruke Milorada Pupovca.

I ciljana prijevara gledatelja.

Stričević uvodi Karamarka: „Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko pridružuje se osudama na najistaknutijeg lidera srpske zajednice u Hrvatskoj“. Novinar je u dva navrata sjekao Karamarkovu izjavu, dajući naglasak njegovim riječima svojim najavama i komentarima, kako bi od riječi dobio željenu poruku.

Pogledajmo.

Novinar najavljuje nastavak Karamarkove izjave riječima : „Unatoč tome, čini se da je Karamarko djelić odgovornosti pronašao i u žrtvi“!

Objašnjenje: „Unatoč tome“ je izrazito vrijednosno usmjeravajuća sintagma koja ponovo podmuklo, neprofesionalno i ciljano služi za postizanje bezuvjetnoga stava gledatelja prema želji urednika, redakcije, novinara i HTV-a.

Zašto pojam „žrtva“ za Milorada Pupovca?

Nije li to stvar gledatelja, da na temelju ukupnih informacija i saznanja sami – zaključe?

Naravno da bi moralo biti, ali na HTV- nikada nije.

To se u razvoju teme nastavlja i s uvođenjem ministra Zlatka Hasanbegovića u priču riječima „doduše zasad samo“ pri objavi njegove, kako je novinar naglasio „neformalne izjave HTV-u“.

Od kad to Ministar, bilo koji, bilo što govori HTV-u – neformalno?

Još jedna teška kvalifikacija i prijevara.

Nebitno je što iza tih riječi slijedi snažna ljudska osuda prijetnji, novinar je naglašavajući riječi „doduše zasad samo“ jasno naznačio da je to što je ministar rekao nedovoljno, da se očekuje i puno više od toga, te da je njegova dužnost – učiniti puno više.

Ministru je ekvivalent „borac za ljudska prava“ Pusić, čije riječi kojima osuđuje prijetnje ministru završavaju kategoričkom tvrdnjom „ da od nas i naših kolega nije dobio (prijetnje), niti bi to itko od nas tolerirao“.

Ovo je uvreda za zdrav razum i potpuni debakl cijeloga priloga.

Kako Pusić može znati, izuzev s pozicije potpune moralne superiornosti i čistoće „njih“ da to nitko nije učinio. Otvoreno laže da to oni nikada ne bi tolerirali. A novinar mrtav hladan – pušta u Dnevnik.

Uz sve, vidjeli smo i kadrove s pismima Sanji Sarnavki. Treba li pogađati da su prijeteća?

Ili, da nagađamo zašto su u sve uveli i ime Sanje Sarnavke?

Ili, da slutimo zašto recimo u svemu nije bilo Željke Markić čije su aktiviste tukli, a nju progonili na sve načine ovoga svijeta?

Bilo bi komično da nije tragično.

U detaljnoj analizi samo 7,5 minuta Dnevnika HTV-a iznijeli smo desetine teških profesionalnih pogriješaka, zbog kojih u svakoj profesionalnoj televiziji sjevaju trenutni otkazi. Ne mislim pri tom na Sjevernu Koreju, niti Bjelorusiju.

Runjić je tražio argumente, dobio ih je.

Continue Reading