Maja Pavelić Runje, O ljudima, o životu u književnom djelu Mile Budaka, Naklada Trpimir, Zagreb, 2017.
Hrvatska književnost ni do dana danaÅ¡njega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata. Mnogi, naime, njezini stvaratelji ostali su zatrpani u kojekakvim rovovima ili jamama, a njihovim preživjelim istomiÅ¡ljenicima onemogućeno je stvaranje. Jugokomunisti su silom kovali novog Äovjeka i novu književnost. Pomagale su im u tomu prodane duÅ¡e. Ostali su se prikrivali ili su se kajali za zablude.
Maja Pavelić Runje nastoji nam pred oÄi iznijeti autohtonu hrvatsku veliÄinu, književnika Milu Budaka. Pita se ako ga treba i dalje držati u zaboravu zbog njegova politiÄkog angažmana, ne bi li onda to trebalo uÄiniti i s Miroslavom Krležom, Jurom KaÅ¡telanom i nizom drugih hrvatskih književnika, da ih ne nabrajamo. Ona je postavila upit, a hrvatska će književnost morati smoći snage ispravno odgovoriti na njega.
Budakova djela tiskana su u 25 svezaka. Autorica je istražila 16 naslova te brojne novele i pripovijetke rasute po Äasopisima i novinama. Plodove rada razvrstala je u 12 poglavlja, usredotoÄena na pojedine teme. Dobila je tako priliÄno zaokružen pogled na književni rad Mile Budaka i bez pridržaja podastrijela ga Äitateljstvu.
Mogli bismo zakljuÄiti da iz svega iskaÄe dobro koje je u srži Budakova stvaranja i dobro koje je u srži njegove liÄnosti. Najdraže su mu bile obiteljske teme, nastale u vrtlogu života hrvatskog Äovjeka u njegovoj Lici. Iako kao književnik nastoji ne uvlaÄiti u književno djelo politiÄke teme, to je ipak bilo nemoguće. Politika je poÄesto odluÄivala o životu i smrti hrvatskog Äovjeka.
Za neke ovo je toÄka prijepora i slabost Budakova književnog djela. OÄito nisu Äitali ili se ne žele prisjetiti židovskog pisca Jehude Amihaja. Bio je pripadnik elitnih židovskih postrojbi i poslije u pjesmu pretoÄio ne samo svoja općenita životna iskustva već i svoje domoljublje. Za sve je dobio mnoge nagrade i priznanja, a Budak vjeÅ¡ala, po nekima metak, opet po nekim drugima zavrÅ¡io je u raljama divljih zvijeri u zagrebaÄkom zooloÅ¡kom vrtu. Tek stasalu mu kćer Grozdu najprije su jugokomunisti silovali te nakon toga ubili je u Crngrobu kraj Å kofje Loke. Tako su oni uobiÄajeno radili.
Iz reÄenoga se dade zakljuÄiti da nije zapravo objeÅ¡en Mile Budak, već hrvatska književnost. Morala se prestati baviti temama koje zanimaju duÅ¡u hrvatskog Äovjeka, a poÄeti se baviti temama nastalima na iÅ¡ÄaÅ¡enim filozofskim naklapanjima. Krleža je možda ponajbolji primjer za to, a Ivo Andrić primjer snalaženja. Iako je u ime Beograda potpisao pristup Jugoslavije hitlerovskom Trojnom paktu, ipak je saÄuvao živu glavu.
Ovakvih nam knjiga zaista treba kao kruha svagdaÅ¡njega. Ne samo da upoznajemo nekoga pisca u njegovoj biti, nego i skidamo nepravedno navuÄene povijesne koprene. Milu Budaka, i sliÄne, treba uÄiti u Å¡kolama. PovjesniÄari će, pak, stvoriti ocjenu o njegovom politiÄkom djelovanju. Maja Runje je za sve imala i znanja, i volje, i hrabrosti. Imaju li ih neki drugi za neke druge pisce?
Miljenko Stojić