KATARINA ZOVKO IŠTUK “DALEKO ….

DALEKO ….

Kaznio me ovaj život,

odveo iz rodnog kraja,

sad ne mogu zorom gledat,

gdje se nebo s morem spaja.

Sad ne vidim sivi kamen,

rodnog mjesta, što je znamen,

nit vinograd što se zlati,

nit me više budi mati.

Ovdje nema vrelo ljeto,

nit sve što je meni sveto,

nemam smokve, ni maslina,

nit ćaćinog dobrog vina.

Nema smilja da se žuti,

niti sikće poskok ljuti,

nit kadulja da miriše,

te ljepote nema više.

Ovdje nisu isti ljudi,

ko u mojoj rodnoj grudi,

ja sam željna rodnog kraja

i majčinog zagrljaja.

Tuđna je teška rana,

što me boli svakog dana,

ranu treba izliječiti,

svome domu se vratiti,

KATARINA ZOVKO IŠTUK

Mostar 11. rujna 2019.

OdgovorProslijedi

tropolje.info