Temeljni problem za ocjenu i pristup rijeÄima ove trojice ljudi je to da sva trojica govore kao da su oni tek danas prispjeli u Hrvatsku, vidjeli stanje i govore o neÄemu u Äemu do sada ni na kakav naÄin nisu sudjelovali.
Karamarko, Milanović i Petrov su po broju mandata u Saboru najmoćnije politiÄke osobe u zemlji i od njih izravno ovisi rasplet situacije. Sva trojica su danas pozivali na odgovornost, ozbiljnost, domoljublje, Milanović i na patriotizam. I svi nudili da oni povedu na put.
Temeljni problem za ocjenu i pristup rijeÄima ove trojice ljudi je to da sva trojica govore kao da su oni tek danas prispjeli u Hrvatsku, vidjeli stanje i govore o neÄemu u Äemu do sada ni na kakav naÄin nisu sudjelovali.
To je prva prijrevara i prag diskavlifikacije svoj trojici.
To je i nepristojno u sva tri sluÄaja.
Kome su dakle govorili trojica?
OÄito je ne svim ljudima, jer neki ljudi se slažu s Milanovićem, neki drugi s Karamarkom, treći s Petrovom.
Svi Milanovićevi biraÄi i Milanović misle da je druÅ¡tvena odgovornost slijediti njega i SDP, odnosno HNS i njihove saveznike. Redovito izlaziti na prosvjede protiv faÅ¡ista, Hasanbegovića, Crnoje, branitelja, da je odgovorno trubiti i nositi parole ulicama, stupati u gay paradi, Äitati Tomića i Index, gledati Frljića, biti zabrinut za prava Srba. Oni se bore da im to ne ugrozi Karamarko, a zbog toga s vremena na vrijeme proizvode treće puteve, GrubiÅ¡iće ili Petrove. Da se naÄ‘u zlu ne trebalo.
Ugrožavaju ih i onih par milijuna, koji im ne vjeruju.
Karamarko i njegovi suputnici misle da je druÅ¡tvena i nacionalna odgovornost slijediti njega i njegovo rukovodstvo. DoduÅ¡e nije posve jasno u Äemu i o Äemu, jer su nazad godinu dana bili za lustraciju, pa nisu bili, pa se sad ne zna. Jer su nazad godinu dana bili za zakonsku osudu zloÄina komunizma, pa su naglo postali antifaÅ¡isti kad su doÅ¡li na vlast naroÄito uoÄi Jasenovca, pa sad viÅ¡e i nisu sigurni. Jer su nazad godinu dana govorili da se Hrvatska ne smije zadržavati kao talac regiona, te da treba politiÄki kazniti nositelje te politike, a nakon dolaska na vlast poduprli su Vesnu Pusić u kriminalnoj kandidaturi za generalnoga tajnika UN-a. Å to sad misle, nitko ne zna.
Dakle, pozivaju ljude za sobom, pa će im usput reći kamo se putuje.
Nije loše za onoga tko voli avanture, a boji se stabilnosti, reda i rasta Milanovićevih antifa.
Božo Petrov misli da – nitko prije njih iz Mosta nije putovao. Njemu se oÄito je u svakom Äovjeku koji nije iz Mosta priÄinjava – Jambo. A nije tu sliku lako gledati, Å¡to jest jest. Sve treba smjeniti, izuzev one kojima oni produže mandat, pogotovo one iz Kukuriku vlasti. Jer ti su proÅ¡li njihovu katarzu. On takoÄ‘er misli da je odgovorno kazniti partnera u koaliciji za ono Å¡to bi možda uÄinio ali nije joÅ¡, a nije potrebno kazniti svoga Älana ili ministra za ono Å¡to je – uÄinio.
Jer, ako ništa drugo odvest će ga na ispovjed, ako nije skriveni antifa.
Drugim rijeÄima, Petrov je zagazio u sferu nadrealnog, magiÄnog u politici.
Slika Hrvatske je upravo to. Tri poruke, tri istine, tri modela odgovornosti, tri domoljublja i tri – pravca kojima kao zajedno moramo poći.
Danas je glavna poruka i istodobno pitalica- tko od ove trojice može osvojiti dio suparniÄkog terena, a tko može izgubiti dio svoga? To je sva bit njihovih javnih poruka.
Milanović ne može zagaziti u Karamarkov teren, ali ga Karamarko može izgubiti uz napomenu da nema šanse zagaziti u Milanovićev teren. Što god Karamarko izgubi, iako ne ide Milanoviću izravno, ide posredno. Karamarkov gubitak je zbog spojenih posuda – Milanovićeva dobit. Što je Karamarkovo polje manje, Milanovićevo je u usporedbi veće.
A usporedba je – rezultat, koji ne može biti – zajedniÄki.
Uspredimo ih s putovanjem.
Jedan auto zna put samo prema Beogradu, drugi navodno prema BeÄu ali oÄito mu motor ne radi, a treći, onaj Petrovljev nije poÅ¡ao nigdje, iako – putnici s njim i Grmojom za volanom pjevaju i viÄu da je vožnja prekrasna. A KovaÄić maÅ¡e zastavom „sekularne Republike“.
Dakle, tko je od njih najprihvatljiviji?
Onaj tko okupi više ljudi.
Milanović ima argumente za ovo Å¡to govori, jer je proizvedeni zaborav kontroliranim medijima već odavno prekrio tragove njegove Vlade. Mediji su i Mostovci uspjeli sprijeÄiti otvaranje teÅ¡kih brloga punih leÅ¡ina iza Milanovićeva mandata, od policije do pravosuÄ‘a, investicija, do EU fondova.
Dakle, on je u velikoj prednosti, jer leÅ¡evi nisu zasmrdjeli, Orepić je nabacio tone zemlje na njih, svježe leÅ¡ine se pojavljuju, a na licu mjesta su zateÄeni Most i HDZ. S puÅ¡kama u rukama.
Čak bi i Ostojić lako otkrio krivca. Bi i Orepić.
Karamarko je u oÄajnoj situaciji po svemu Å¡to ljudi vide, iako nikada ne treba iskljuÄiti da on vidi ono Å¡to nitko drugi ne vidi. Uz tu napomenu koja bi njegovim rijeÄima mogla dati puni sadržaj i opravdanje, ono Å¡to se za sada vidi- njegove rijeÄi Äini potpuno praznim. I može oÄekivati da se dio njegovih putnika vrati kući.
A Petrov?
Na njegovome licu se vidi zapravo koliko vjeruje u to što govori. Kao svećenik koga je župni zbor uhvatio u seksu, a mora propovjedati.
Panika, grÄ, mjeÅ¡avine gnjeva, straha, oÄaja.
Da nije tako ne bi tri dana zaredom krajnje osobno i primitivno vrijeđao Karamarka, a danas prijetio ljudima koji bi mogli glasovati za Karamarka. Pobjednici ne vrijeđaju.
OÄito je Petrov obećao kolegama u Mostu smjenu Karamarka i opstanak Vlade. Ali, zapelo, a ljudima se ne gubi steÄene osobne pozicije, koje viÅ¡e nikada veći broj meÄ‘u njima neće ni vidjeti, jedino na televiziji. Je li to uporiÅ¡te Karamarkove vradžbine, vidjet ćemo brzo.
Dakle, što dalje?
Ništa.
Ovo sve podsjeća na vrijeme uoÄi prvih demokratskih izbora kad su scenom paradirali Å uvar, RaÄan i MiloÅ¡ević, a ljudi se, iako su znali da ne mogu živo niÅ¡ta vjerovati Å uvaru i RaÄanu, ipak nadali i svrstavali iza njih. I Äekali da netko zasvira na Trgu.
I zasviralo Prljavo kazalište.
Pa se ukazao Tuđman, jer – uvijek se ukaže.
Pa nestalo velike trojke.
To je pouÄak danas.
Autor: Marko LjubićUtorak, 07. Lipanj 2016. u 20:15