Uncategorized
Još malo
Još malo
Ja stajaću sama
pred Bogom i ljudima,
sa užarenim srcem u grudima
dok jecaj iz Hada
i šapat vetra sa brega
obraze šiba, dušu mi ledi, prožima…
Biću ratnica i žena
kojom ćeš se ponositi,
snažnim duhom,
i dodirom nežnim
tvoje rane ću ljubiti…
Uroniću dublje
do ispod dna mora
kuda se niko nije usudio,
leći ću na koralne stene
da konačno odmorim
u modrim talasima
gde se suština
rađa i počiva!
Ja stojim sama
sa nebom oko glave,
sa pticom na čelu,
slobodom u srži,
sa zemljom srasla,
svoja, tvoja i Božija…!
Ratnica i žena,
sa lavicom u travi,
sa zmijom oko vrata
jurim na crnom konju
sve dalje, višlje i brže
do onog minuta
slatke predaje
koju ću tebi,
jedino tebi posvetiti…
Dotle me pusti ako me voliš,
još malo beskrajem ću leteti…
*Vesna Sara Tasić*
 |
OdgovorProslijedi
|
Continue Reading
