U „ Božanstvenoj komediji“ Dante Alighieri je u najdublji deveti krug pakla smjestio izdajnike pa tako i izdajnike domovine. MeÄ‘u izdajicama domovine istaknuto mjesto, vrlo Ävrsto drže dezerteri odnosno ljudi koji su izbjegli svetu dužnost obrane svog doma, obitelji i domovine u trenucima kada se te vrijednosti mogu obraniti jedino na naÄin da se ne Å¡tedi vlastiti život.
Sudeći po nedavno objavljenoj studiji o suicidu hrvatskih ratnika kod nas je kategorizacija putnika u pakao postavljena dijametralno suprotno. U deveti krug pakla su smjeÅ¡teni upravo oni koji su svoj život bili spremni izgubiti braneći interese nacije i domovine. Hrvatski branitelji, osobito dragovoljci su bez razmiÅ¡ljanja stali na branik države u raÄ‘anju, u odnosu snaga Davida i Golijata i u sasvim nepovoljnom politiÄkom okruženju. Suprotstavili su se tada Äetvrtoj europskoj vojnoj sili sa pjeÅ¡aÄkim i lovaÄkim naoružanjem i Å¡to je najgore bez vojno strateÅ¡kog znanja. Uz uskrsli nacionalni zanos kada su sva srca u domovini i dijaspori kucala za njih, uspjeli su uÄiniti nemoguće, obraniti i u stvarnost pretvoriti 888 godina star  san hrvatskog naroda o vlastitoj državi. Nakon povratka s ratiÅ¡ta doÄekala ih je nezaposlenost, svakodnevna borba za golu egzistenciju, prepuÅ¡tenost sebi i indiferentnost okoline. Nekad gordi ratnici, iz pobjednika u krvavom ratu pretvoreni su u socijalne, psiholoÅ¡ke i moralne gubitnike u miru. Oni koji nisu ratovali ( deveti krug) Äinili su sve da branitelje prikažu u Å¡to crnjem svjetlu.
Konstantno zapoÄinjane i nikad zavrÅ¡ene revizije invalida, dijeljenje na lažne i prave branitelje, kirurÅ¡ko izvlaÄenje i prezentacija negativnih sluÄajeva u kojima su akteri bivÅ¡i branitelji uz obilatu pomoć većine medija stvaraju dojam u javnosti da su branitelji i ratni invalidi većinom varalice i druÅ¡tveni paraziti. Umjesto da se iskoristi u to vrijeme fantastiÄan ljuski potencijal i da se iz te populacije izvuku moralno i struÄno najkvalitetniji ljudi kako bi i u miru doprinosili razvoju nove države oni se sustavno guraju na margine druÅ¡tva. Branitelji su marginalizirani od strane financijsko-medijske koalicije ljudi koji svu svoju moć vuku iz prijeratnog prokomunistiÄkog sustava i koji su brzinom munje promijenili dresove iz tvrdih boljÅ¡evika jednopartijskog sustava u velike promicatelje brze privatizacije, tržiÅ¡ne ekonomije i boraca za ljudska prava. ÄŒudesnom lakoćom se objavljuje Registar hrvatskih branitelja dok neki drugi traženi registri od strane branitelja, koji bi rasvijetlili mnoge neÄasne rabote nikako da vide svijetlo dana. Kada bi mogli vidjeti samo neke tražene registre kao npr. Registar sudionika privatizacije i zamjene bezvrijednih dionica za vrijedne, Registar onih koji se nisu odazvali mobilizaciji, Registar pravosudnih djelatnika koji su sudjelovali u politiÄkim procesima SFRJ, vrlo lako bi se uvjerili da su hrvatski kapital koncentrirala djeca i potomci vrlo visokih funkcionara, Älanova CK komunistiÄke partije SocijalistiÄke Republike Hrvatske i SocijalistiÄke Federativne Republike Jugoslavije.
Å to su produkti  svega navedenog vrlo jasno nam je pokazala nedavno objavljena znanstvena studija „Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj“. U Hrvatskoj su od ratne 1991. do kraja 2015. godine po dostupnim podacima, suicid izvrÅ¡ila 2734 branitelja. Studijom je upozoreno kako se, za razliku od civilne populacije u kojoj se zadnjih 15 godina smanjuje broj samoubojstava, kod branitelja dogaÄ‘a suprotno, broj samoubojstava konstantno raste. U prvoj polovici devedesetih godina prosjeÄno se godiÅ¡nje ubijalo oko 100 branitelja, da bi se ta brojka popela na danaÅ¡njih 150 godiÅ¡nje.
Dolazimo do zastraÅ¡ujućeg saznanja da se svaki treći dan ubije jedan bivÅ¡i ratnik. Kada se u obzir uzme i to da većina branitelja umire u 50-tim godinama života, Å¡to govori da je životni vijek branitelja Äak 20 godina kraći od ostatka populacije, jasno je koliko smo kao država i druÅ¡tvo zakazali u odnosu prema onima koji su podnijeli najveću žrtvu u stvaranju moderne Hrvatske. LoÅ¡ odnos države prema dragovoljcima i braniteljima može se negativno reflektirati na nacionalnu sigurnost u nekim budućim vremenima kada će opet bez nesebiÄne žrtve domoljuba biti nemoguće saÄuvati neovisnu Hrvatsku. Povijest nam je pokazala da će takva vremena neminovno doći prije ili kasnije.
SluÄaj „RaÅ¡ković“
Odmah po objavi rezultata parlamentarnih izbora u Hrvatskoj je poÄela bespoÅ¡tedna bitka politiÄkih stranaka sa ciljem konstituiranja nove vlasti. Da neki politiÄari u Äežnji za vlašću ne biraju sredstva i da im je od interesa države važniji osobni interes pokazalo je manipuliranje sudbinom gospodina Mirka RaÅ¡kovića. Uzimajući u obzir dilanje odreÄ‘enih dokumenata medijima i sve u tim trenucima izneseno u javnosti, jasno je da se nije prezalo od niÄega pa ni od povrede nacionalne sigurnosti. Javno je objavljeno da je Mirko RaÅ¡ković na okupiranom kninskom podruÄju, tijekom rata prikupljao obavjeÅ¡tajne podatke o neprijatelju i dostavljao ih zainteresiranim hrvatskim vojno-obavjeÅ¡tajnim službama. Takvom objavom se otkrio identitet hrvatskog tajnog agenta u operacijama najvećeg mogućeg rizika. Mirku RaÅ¡koviću je ugrožena osobna sigurnost, a u opasnost je dovedena njegova obitelj i svi oni koji su s njim imali dodira u kritiÄnom vremenu. Diskreditiran je i ozbiljno uruÅ¡en kredibilitet cijele obavjeÅ¡tajna zajednice i njenih pripadnika koji Äasno obavljaju svoj posao. ÄŒak i povrÅ¡nom analizom jasno je da je dokument mogao doći samo iz Äetiri državne institucije: SOA-e, MUP-a, Ministarstva branitelja i Ministarstva državne uprave. Stvar tehnike je lociranje izvora koji je dokument pustio u javnost. Ohrabruje to Å¡to je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odmah reagirala na ovo neoprostivo igranje nacionalnom sigurnošću i zatražila hitnu istragu nadležnih tijela.
SluÄaj Reiner
U hrvatskim medijima se digla velika pompa o odlasku novog predsjednika Sabora, Željka Reinera na skijanje i njegov prelazak graniÄnog prijelaza na Bregani pod rotirkama i službenom pratnjom. Ne ulazeći u to kakve će pozitivne ili negativne politiÄke efekte predsjedniku Sabora donijeti njegov odlazak na skijanje i da li će to hrvatski graÄ‘ani smatrati primjerenim ili neprimjerenim potezom, držati ćemo se samo sigurnosnog aspekta. Predsjednik Hrvatskog sabora nalazi se u rangu I kategorije Å¡tićenih osoba i vrlo lako se može doći do saznanja da Å¡tićena osoba te kategorije ne planira svoje rute putovanja i vrijeme prolaska kroz odreÄ‘eno podruÄje. Sve navedeno je u nadležnosti Uprave za posebne poslove sigurnosti Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova, koji obavlja poslove osiguranja i zaÅ¡tite Å¡tićenih osoba.
Gledajući fotografije „Reinerove kolone“ teÅ¡ko se oteti dojmu da one viÅ¡e sliÄe milenijskim fotografijama Å ime Strikomana nego fotografiji sluÄajno na tom mjestu i u to vrijeme zateÄenog foto reportera. TeÅ¡ko se othrvati sumnji da je netko iz nadležnih službi ciljano dojavio mjesto i vrijeme prolaska kolone da bi se mogla postaviti foto zasjeda. Uz to i joÅ¡ niz sigurnosnih propusta kao Å¡to su dopuÅ¡tanje upravljanja osobnim vozilom u sastavu Å¡tićene kolone, neuvježbanoj civilnoj osobi te paljenje rotirki na graniÄnom prijelazu kada za to nema potrebe poÅ¡to su službe susjedne zemlje sigurno obavijeÅ¡tene o prelasku Å¡tićene osobe I kategorije, dovodi nas opet u sumnju da se za dnevno politiÄke potrebe koriste službe kojima jedina briga mora biti nacionalna sigurnost.
Tri navedena primjera jasno svjedoÄe potrebu stvaranja sustava domovinske sigurnosti koji se izmeÄ‘u ostalih mora osloniti upravo na struÄne i moralne ljude iz redova dragovoljca i branitelja koji su znali zaustaviti velikosrpsku agresiju i jasno je da će znati zaustaviti dijaboliÄnu igru izokrenutih vrijednosti koja se medijsko politiÄkom spregom nameće hrvatskoj javnosti.
tropolje.info
