„Kad se dragovoljno predao na muku…“ – zazvoni mi jutros kao da prvi put Äujem. I stvarno zaÄuh po prvi put. Dragovoljno, muka. Zbog mene. Zbog tebe. Iz ljubavi. ÄŒiste, iskrene, jedine prave ljubavi. A ja? Ja ni samu sebe ne volim. ZvuÄi na prvu pomalo grubo, ali je to moja realnost, a i realnost slike danaÅ¡njeg svijeta. Drago bi mi bilo da ti koji ovo ÄitaÅ¡ uistinu voliÅ¡ sebe. ZnaÄilo bi to da znaÅ¡ tko si i da si spreman spoznati druge i Njega.
Ljudi ne vole svoju pojavu. Neću si prisvajati pravo da priÄam o drugima, uzet ću svoju sliku za primjer. Ne volim, dakle, puno stvari na sebi. ÄŒak i dok ovo piÅ¡em mislim na to Å¡to mi smeta kod mog Å¡vrljanja po papiru. A gdje su sve ostale stvari koje bi promijenila. ZaÅ¡to? Jer mi je ‘netko’ nametnuo kako bi trebala izgledati, Å¡to bi trebala raditi da se uklopim i kako bi trebala disati da bi bila prihvaćena. Vjerujem da svatko od nas ima svoje kalupe u koje uporno pokuÅ¡ava stati zaboravljajući da smo mi jedinstvena Božja remek djela. A tko smo mi da sudimo o Božjim savrÅ¡enstvima?
ÄŒovjek sam po prirodi, tipiÄna žena, nesavrÅ¡ena u svakom pogledu i na ovoj zemlji sam stvorena s razlogom. Razlogom kojeg ne shvaćam i zaboravljam. On, Svemogući je izabrao da budem stvorena na Njegovu sliku baÅ¡ ovakva kakva jesam. Izabrana sam koliko god to Äudno zvuÄalo. Da, baÅ¡ ja. I baÅ¡ od Njega. BaÅ¡ ovakva. Sa svim problemima i nerjeÅ¡ivim situacijama. S nekim razlogom. Često te razloge tražim u oÄima drugih. Postajem kameleon koji traži Å¡to prikladniju nijansu onoga Å¡to od mene oÄekuju. Svidjeti se drugima je moja misija. Je li to Njegov razlog zaÅ¡to me stvorio? Ne mislim baÅ¡. ÄŒudim se zaÅ¡to uporno trÄim vidjeti se velikom u drugim oÄima kad sam u Njegovim već odavno najveća? Toliko velika da je zbog mene iz savrÅ¡enog Raja siÅ¡ao na ovu bijedu zvanu Zemlja i proÅ¡ao muku, dragovoljno, jer me voli. (Pa da… A meni teÅ¡ko otići na faks po ovom Suncu).
Nego Å¡to želim reći s ovim svim je to, kako Franjo kaže: „Samo sam ono Å¡to sam pred Bogom!“ Ne u vlastitim, ne u tuÄ‘im, nego u Njegovim oÄima. I zato mi valja poraditi na svom odnosu s vlastitim ja, jer jedino kad upoznam i prihvatim sebe ovakvu kakva jesam moći ću iskreno prihvaćati druge, spoznavati Ljubav i iskrena srca reći Evo me…
A ostali su tu da ih prihvatim zbog onog prvog Ävorića na mom laÄinću Tau-a – posluÅ¡nosti, drugog, koji me upozorava da ja nisam vlasnik niÄiji misli – bezvlašće i trećeg – koji vriÅ¡ti da samo Äistim srcem mogu gledati Njega i kroz Njega druge – Äistoća. Tau je tu da me podsjeti kome ja pripadam i za koga trebam živjeti. Da me zagrebe oko srca kad zaboravim da samo ako volim sebe mogu voljeti Njega i druge.
PS. Iako je papa Franjo onako malo podeblji, i malo većih uÅ¡iju (da ne kažem klempav), je li ga to sprijeÄilo da postane Äovjek kojeg cijeli svijet voli?
Ljepota duše + Njegova ljubav = Bezmjerna radost srca
Antonia Gašpar
Tropolje.info
