(njemaÄki – naprdlich, talijanski – naprdare)
U duvanjskom kraju oznaÄava Äovjeka koji voli puno priÄati, najviÅ¡e o nebitnim stvarima. Tipa, kad si sinoć doÅ¡ao kući, kad ideÅ¡ sutra u grad, koliko sad Šarova daje mlika, kad si kupio taj džemper…, Å¡to u i(n)sanu stvara neodoljivu potrebu za jednom kvrgavom šćapinom. Duvnjaci su u pravilu radiÅ¡ni i Å¡utljivi, ali svako pravilo ima izuzetke, kao Å¡to je i ovaj sluÄaj (nažalost).
Naprdast Äovjek je uporan, nije ga se lako rijeÅ¡iti: on ne benda kad se izdereÅ¡ na njega, Äak to u odreÄ‘enim situacijama smatra poticajnim. Da živi u nekom većem gradu, npr. Zagrebu, naÅ¡Â naprdare mogao bi ostvariti solidnu karijeru promatraÄa i komentatora stylinga na Å pici – kako ženskoj kvazi-zvijezdi stoji najnovija môdra i kako u zadnjem Äasopisu na duplerici izgleda bez môdre. No, poÅ¡to živi u gorÅ¡taÄkom kraju, može zaboravit na takvu vrstu karijere, ali on te ambicije ionako nema (svakako nema ambicija).
I dok si se taman ugrijao s druÅ¡tvom, malo se zezaÅ¡, malo pjevaÅ¡, malo priÄaÅ¡ o smicalicama, on se doÅ¡ulja tiho kao smrt i krene te daviti. Sve ti pomodri oko vrata… Oni slabijih živaca nakon nekog vremena se ispsuju i izgalame na naÅ¡eg naprÄ‘onea, a oni stentaniji šute i meditiraju. Ovaj lik to može shvatiti kao poticaj, pa se ni meditacija ne preporuÄa. Na naprdaste tipove se gleda s blagim prezirom jer ne priliÄi muÅ¡ku da stalno laprda (zato se ženske osobe rijetko nazivaju naprdastim jer im se taj oblik komunikacije po logici stvari tolerira). SluÅ¡atelji polako jedan po jedan nestaju iza stola, a najviÅ¡e nagrabusi zadnji, dok se naglo ne sjeti da mora na WC, pa onda dadne petama vjetra, ne okrećući se, dok naÅ¡ junak već traži novu «žrtvu».
mandino-selo.com