ÄŒudesa

Crna Gora ušla u NATO. Tko nam što može, tamo će i Švedska, još kad se rasporedimo u Poljskoj i kod Babine Grede ima da sve potaracamo.

Za Tropolje.info  piše Marko Tokić

O Kineskoj kletvi i zanimljivim vremenima, govorio sam već prije (koliko tjedana?), sad mi se čini da nas je stigla ona naša i da smo se zabavili o sebi. Ne mi – nego, navodno naša vlast (u Hrvatskoj). Kako je Milanović rekao ono: mi ili oni – a mi mu povjerovali – sve do sad sam mislio da je na vlast došla naša vlast, pa sam dugo bio razočaran zbog toga što se ne uspostavlja. I sve mi se činilo, evo sad će, samo što nije, pa i kad sam dokučivao da nešto nije uredu, držao sam da je to zbog toga što se meni žuri, a ovima koji znaju kako i ne baš toliko i da će sve, prije ili kasnije, doći na svoje.

Dopustio sam sebi da se ne čudim kako to da je Karamarko dopredsjednik vlade za Domovinsku sigurnost, a prema novinskim izvješćima i svemu onome što dopire u eter: oteli mi ministarstvo unutarnjih poslova pa ga tako Orepić ne zarezuje ni koliko je dva kila mi zlata i svastike s Poljuda (a nije Splićanka), pa mu je Tim imenovao Markića (štiteći Lozančića) a Predsjednica (šta će žena) na to pristala (mislim da se Karamarka ni tu ništa ne pita). Koliko je zasad skontat jedino ga uvažava ministar obrane, a ne znam baš koliko je dobar s ministrom financija (ili makar onima iz Carine i Porezne uprave i Financijske policije) pa ako mu i tu manjka i posluha i informacija o Domovinskoj sigurnosti (ukoliko nema osobni paraobavještajni sustav) Karamarko može znati koliko i babe na Dolcu. Mostov ministar pravosuđa i uskoci i poskoci (kako li se zovu ove agencije koje surađuju s državnim odvjetnikom) također su mu izvan kontrole. Bidan čovik: lipe titule (dopredsjednik vlade za domovinsku sigurnost), a ništa ga se ne pita. I sad još traže njegov opoziv u aferi konzultantica.

Žena mu, naime, radila svoj posao dok on nije bio potpredsjednik vlade. Neki je čovjek plaćao za taj posao (kojega ona navodno nije radila) – nego je on (i taj čovjek i Tomislav hrvatski, zapravo njiha dva) ulagao u budućnost. Taj neki Jozo (ko će ko kum Joza) plaćo mu ženi za poso (koji navodno nije radila) kako bi kad njezin muž doÄ‘e na mjesto potpredsjednika vlade u jednoj maloj stvarčici (dobro nije baÅ¡ mala, radi se o INI: zalu svih hrvatskih zala joÅ¡ od onih vremena malo prije i poslije marÅ¡ala kroz koju je UDBA i njezina djeca ostvarivala sve Å¡to je htjela: osiromaÅ¡ivala svoju državu i narod, a bogatila, naravno, svoju djecu). E, daklem, Karamarko je trebao kumu Jozi kad doÄ‘e za potpredsjednika vlade vratiti s kamatama uloženi novac u ne-rad njegove supruge. Kako? Kad se bude glasovalo u Vladi o INI Karamarko će glasovati kako paÅ¡e kumu Jozi i Madžarima na Å¡tetu hrvatskih interesa (države Hrvatske i hrvatskoga naroda, a u korist kuma Joze, Madžara i sad je pitanje joÅ¡ koga? – o tom se ne govori). MeÄ‘utim!? Hrvati imaju Zora osvetnika Božu koji uskače u priču i viče (poput Maminja): – Ne ćeÅ¡, razbojniče!!!

I tako se na Vladi nikad i nije raspravljalo o INI i Tomislav (hrvatski) nije niti mogao ispuniti dano obećanje kumu Jozi (i njegovima – je li, i on, i ‘ko je joÅ¡ tu nitko niÅ¡ta ne govori – a mi bi trebali vjerovati da je ili da nije). I tako je Karamarko uhvaćen prije počinjenja djela. U očitoj namjeri da ga počini… Taman kad je htio gurnuti ruku u pekmez ili barem tako Božo veli i svi mu moramo vjerovati… A, Å¡to ako je Božo u krivu??? Å to ako nema ni tegle ni marmelade, ni pekmeza ni Vlade na kojoj će se odlučivati. Ima tek konzultantica (kojoj su i drugi – ne znam zaÅ¡to) i je li ona jedina u Hrvatskoj koja je radila i koja radi taj posao (ne znam Å¡ta radi Mate Granić – osim Å¡to je u uredu Predsjednice) i tko te druge provjerava jesu li i za koga lobirali i u čijem interesu. Je li baÅ¡ točno da je kum Jozo oÅ¡tetio Hrvatsku viÅ¡e od onih za koje (i zbog kojih) Božo uporno viče: – Držite lopova! I jesu li njegovi (oni za koje on igra) poÅ¡teniji od Karamarka koji nije niÅ¡ta (nego ostao dužan i kumu Jozi i svim njegovima), jer ga je Božo uhvatio prije počinjenja (ne-djela). A tko je i kada hvatao one druge koji samo brane hrvatske interese u INI. Toliko su ih dobro branili (makar prije) da su osamdeset četvrte zbog toga ubili Đurekovića (i to u Njemačkoj). I čiji su to? Ili Božini ili Karamarkovi? Jesu li to Karamarkovi koji brane kuma Jozu i njegovu petljavinu s Madžarima? Ili oni drugi? O tome ni Božo ni Tomislav (hrvatski) – ni riječi. Oni ne govore. MeÄ‘usobno. Božo upravlja Tominim područjem u Vladi, a dok se on bavi Tominim dijelom posla –njegovim se bavi, Predsjednica. Netko mora.

Kako je Petrova u vladi dopalo tek dopredsjedničko mjesto za društvena pitanja (ne možeš imati dva dopredsjednika za Domovinsku sigurnost a očito su i dva premalo), a budući da je mlad, načitan, poletan, elokventan (po svemu zgodan, šarmantan i Bogobojazan baš onakav kakvog bi majka poželjela tuđoj kćeri za zeta) morao se čovjek nečim bavit pa je oteo Karamarku pola brige za Domovinsku sigurnost (jer Karamarko to ionako ne zna, a osobito ne Brkić i njegovi) dogodilo se ipak da u tom njegovu području (mislim Božinu, dok je on brinuo Karamarkovu brigu) nikne (otkud sad to) prava kukurikalna pobuna: Hrvatska može bolje. A u tom i jest problem, čak i ovakva vlada koja se nije uspjela uspostaviti bolja je (to i rezultati govore) i uspješnija od one Milanovićeve što je izgleda naljutilo sve: Jugoslovene, antifašiste (i iste), sindikate, mlade SDP-a, Ranka Ostojića, Frljića, kulturnjake, četnike i početnike, Stipu Mesića i Kumrovački odred obožavatelja Josipova kulta, svibanjski štafetare, krjesničare i romare; Milorada (i njegove), javlja se i GONG (tek je dvanest sati) i svi slični: od Tomića do Gizele, od YU do Ku da ne kažem kju, od Josipovića do Kaljingrada i nekoliko krugova unaprijed i natrag. Lavrov se zabrinuo: tko će to sve platit – nije čovjek mogao ni sanjati da ih u Hrvatskoj toliko ima. Toga se uplašila i Predsjednica i odmah hitno umjesto Petrova sazvala Jokića i Šustara (ne znam zašto njega) da se riješe ti problemi oko reforme forme: kukuriku-kuluma i kuluka koji se mora odraditi po nalogu ideologa novoga doba.

E, sad nigdje moralne vertikale, naÅ¡ega Bože da vikne: – Ne može to, Predsjednice, to je moj posao. Iz moje dopredsjedničke domene. I ja imam hrvatsko rjeÅ¡enje za reformu Å¡kolstva i Hrvatski uputnik (za učenje i poučavanje u Å¡kolama). I Bože sjedi, u predsjednicu gledi, i divi se Majci svih Hrvata. Kako to ona rjeÅ¡ava s Jokićem: – Reforma?! Ima da bidne.

Savjest hrvatske politike? Å¡uti. Jokić, glavinja. On ne bi da se politika mijeÅ¡a u njegov započeti posao. Ne znam Å¡ta kaže Opus Dei ili ZaÅ¡tita opačina prethodne vlasti? Orepić i Ranko – Svastika i zlato… Al vidim da Božo Å¡uti.

Predsjednica u kukurikulu do grla. Mora da ju je Mate Granić opet mudro savjetovao. Kad imaš takvog savjetnika – ne brini: sigurno ćeš pogriješiti!!!

Cjelovita kurikuralna reforma ili Uputnik? Reforma uputnika ili deformacija Å¡kolstva:

• prevrjednovanje tradicije:

u ime domoljublja: rashrvaćenje

u ime ljudskih prava: pobačaj i eutanazija

u ime tolerancije: teror rodne ideologije

u ime… naroda, partije, vlasti: Hrvatska može bolje – a može i gore…

• u ime reforme forme deformacija Å¡kolstva po najnovijim napucima Centara moći (i globalne demagogije).

Jedan laže. Jokić je tvrdio da ga nije imenovao SDP. Milanović je to potvrdio?! S malom dopunom: Ja sam imenovao Jokića! i joÅ¡ manjom (ne manje važnom dopunom): Nije Jokić glavni, glavni je Budak. Neven vene i u čaÅ¡u pada…

Jokić (Milanović i Budak) – Å ustar (Kolinda i tko? – očito ne Prosperov Novak i Par, a umjesto Katičića smo dobili koga?) S kiÅ¡e na krupu s konja na magare, nagore, nagore (to slabije da bude jasnije i joÅ¡ slabije i joÅ¡… i joÅ¡… i joÅ¡ – padanju kraja nema: bezdana je bijeda). A možda i ne bude ovako. Možda nam Å¡kolstvo nakon Å¡to reformiraju formu uÄ‘e u formu (ko reprezentacija protiv San Marina ili Andore). Umjesto Å uvara uvaliÅ¡e Å ustara. Bježi, roÄ‘o, dok te povijest nije ubilježila po zlu.

Kovač u Izraelu. Pupovac u Beogradu. NATO viče da Rusi napadaju. Zbijmo redove, neÅ¡to se veliko dogaÄ‘a. Dan dolazi… Å to govorimo kad smo vani? I Å¡to znamo o vlastitoj povijesti. (Tražimo istinu. I samo istinu.) I dok si rekao britva – zaratilo. Od Baltika do Jadrana ili obrnuto od Jadrana do Baltika. Crna Gora uÅ¡la u NATO. Tko nam Å¡to može, tamo će i Å vedska, joÅ¡ kad se rasporedimo u Poljskoj i kod Babine Grede ima da sve potaracamo. Kako smo naivni možda nas opet prevare. I izruče (kao nekada). Ali ima tko o tome brine. Petrov i Predsjednica. A i Mate je tu (za svaki slučaj), baÅ¡ Å¡teta Å¡to ga nismo izabrali umjesto Mesića. Da se mene pitalo bio bi to BudiÅ¡a. Nisam znao za Petrova.

Oprosti! Nisam znao. Da sam znao… Da sam znao povijest bi vjerojatno drukčije izgledala. Ali nisam znao. Oprosti…

Ljudi moji, je li to moguće!!!