Apsurdni diktat manjine

U Hrvatskoj možete svašta što je drugdje nemoguće: možete pljuvati po bleiburškom groblju i tvrditi da tamo zločina i nije bilo. Možete šutjeti grobnom šutnjom o Hudoj jami i misliti da ste i dalje antifašist, dapače, možete generalno tvrditi da je sve poratne komunističke zločine besmisleno istraživati kako je nekidan ustvrdio jedan povjesničar na HTV-u u emisiji gdje je bila i moja malenkost.

Tom evolucijom beščašća došli smo sad do toga da možete pljuvati i po braniteljima i po Domovinskom ratu premda je on temelj ove države. Puno toga u današnjoj Hrvatskoj možete što je u bijelom svijetu nezamislivo, ali postavite li pitanje je li normalno da čak osam mandata u Saboru kod nas imaju manjine i zašto tu ultraliberalnu praksu nemaju brojne europske države, stići će vas sve moguće medijske ljevičarske i političke manjinske kletve.

I ta histerija je tako jaka da u ova reformirana vremena čak ni kralj reformi u Hrvatskoj, MOST, nije imao snage staviti to pitanje na dnevni red. Naime, nije čudno da najveći broj europskih parlamenata ne poznaje takvu praksu.

Kad postoje zahtjevi pojedinih manjina o njihovim pravima, ta se pitanja moraju urediti pratećim zakonima, ali je mimo pameti da netko tko je izabran ultimativno da skrbi o nekoj manjini odjednom odlučuje o kompletnoj vladi, u ovom slučaju i o budućem ustroju države. U najkonkretnijem slučaju, zastupnik s par tisuća glasova koji je izabran isključivo na listi svoje manjine odlučuje o ključnim relacijama hrvatske vanjske politike!

Jer, ostane li SDP na vlasti, Vesna Pusić kao destinirana ministrica vanjskih poslova nastavlja s balkanskom politikom, dođe li HDZ na vlast, hrvatska predsjednica ima šanse afirmirati hrvatsku srednjoeuropsku politiku. A o tom povijesnom izboru sada može odlučiti glas jednog zastupnika manjine!

Tri zastupnika srpske manjine izabralo je ukupno manje od 20 tisuća glasova, a Ermina Lekaj Prljaskaj je izabrana u Sabor s 999 glasova!

„Živi zid“ je dobio gotovo 100.000 glasova, a ima jedan jedini mandat. Koja se je još država stavila u ovakvu situaciju? Milorad Pupovac je neslućene mogućnosti etnobiznisa prvi shvatio, no istine radi za to nije kriv on nego Ivo Sanader.

Naime, Sanaderov grijeh prema Hrvatskoj je primarno njegov politički grijeh, ali o tome se uporno šuti. On je medije izručio ljevici, on je umjesto Đapića u koaliciju uzeo Pupovca, on je HTV izručio ljevičarima, on je bio intimus s feralovcima šaljući jasnu poruku drugima da su za njega niža novinarska vrsta, on je nakon što su jezikoslovci u povijesno respektabilnom sastavu predložili jezične promjene stao uz stara novosadska jezična rješenja.

On je bio dio Mesićeve detuđmanizacije! On je bio čovjek koji nije dopustio da Petar Selem postane ministar hrvatske kulture, što je bilo odlučujuće za ovakvu provincijalizaciju i srbizaciju hrvatske kulture od filmske do kazališne!

Uostalom, on je dovođenjem Primorca i Vidoševića zauzdao Hebranga u predsjedničkim izborima i tako bočno pomogao dovođenju Josipovića na Pantovčak. On? Da, jer se od njega tražilo da javno kaže da Primorac i Vidošević nemaju ništa s HDZ-om, ali je to Sanader odbio. Dakle, Sanader je moderni otac ovakve perverzne situacije da manjinci (koji su na ovim izborima ukupno dobili 37.000 glasova!) odlučuju o premijeru i o ukupnom smjeru hrvatske politike.

Ne zato što je on pisao Ustav, nego stoga što je njegova perverzna kreativost u koaliciji sa SDSS-om pokazala kakve tu sve mogućnosti stoje na raspolaganju!

Naime, naša skromna parlamentarna praksa s tim modelom je skladno funkcionirala dok Sanader s mefistovskim modelom nije stavio na kušnju manjine. U prvom redu srpsku i talijansku. Tako smo mimo zakonske osnove o potrebi nazočnosti 33 posto neke manjine, dobili dvojezičnost u Istri čak i u selima gdje Talijana i nema.

Uz realnost da u Italiji Hrvati uopće nisu priznati kao manjina! Niti je to Sanader tražio kad je dopustio Radinu da u svakom selu u Istri gdje to poželi, postavi dvojezičnu tablu! Ima li u Sloveniji Hrvata? Ima na tisuće i oni su tamo povijesna činjenica kao i naše manjine kod nas, ali sačuvajbože da bi Hrvati bili zakonski tretirani kao priznata manjina.

Oni slovenski parlament mogu pratiti samo na slovenskoj televiziji. Dakle, ne samo da Hrvati čak i kad ispunjavaju sve one uvjete koje manjine kod nas imaju, u istim tim zemljama uopće nisu priznati kao manjina, nego smo mi otišli sto koraka dalje: unatoč tome da nema reciprociteta, mi smo manjinama dali status osam parlamentarnih zastupnika.

Tko je tu lud, Europa koja takve prakse nema ili Hrvatska s modelom kakav svijet nije vidio? No, kad smo vidjeli što je sve Pupovac ishodio u aranžmanu sa Sanaderom, sva ta pomoćnička ministarska mjesta, financiranje političkog tjednika, zaključno s financiranjem spomenika u Srbu, onda smo vidjeli kakve su sve monstruoznosti izvodljive u idiličnoj priči o naših osam manjinaca.

I jer jedini ima takvih utakmica u nogama, nije čudno da je Pupovac prvi uz notornog Radina bio kolovođa priče o tome da su sad svi manjinci uz Milanovića. Prije negoli se zna mandatar! Najprije, pokazalo se da to ne vrijedi za sve, a osim toga takav stav prije formiranja vlasti je skandalozan.

Jer, što ako na vlast dođe koalicija MOST-a i HDZ-a, znači li to da oni pristaju na status protivnika takve vlasti? Jesu li im njihove manjine dale mandat da se tako postave? Uostalom, imaju li manjinci koji predstavljaju više manjina ovjerene potpise predstavnika tih drugih manjina za ovakav stav?

U riječ, davanjem potpisa za jednu opciju manjinci su prekršili zlatno pravilo koje su do sada poštovali, da se dakle prije sastavljanja vlade oni ne priklanjaju nikome. Time su manjine same stavile na dnevni red povijesno pitanje: treba li Hrvatskoj ono što nemaju brojne europske države, osam mandata za manjine?

Tihomir Dujmović / Slobodna Dalmacija tropolje.info