Predsjednik Vlade Tihomir OreÅ¡ković preskoÄio je u Hrvatskoj previÅ¡e toga, ali je joÅ¡ mlad, agilan, ambiciozan i svježeg uma pa može nadoknaditi; već je uoÄen njegov solidan napredak u hrvatskom jeziku.
Da je u mladosti Äitao sjajan strip „Alan Ford“ možda bi primijetio da cirkus oko Å¡efa SOA-e sve viÅ¡e sliÄi upravo na „Cvjećarnicu“ i grupicu Äudaka poznatu kao super tajnu grupu TNT. A strip je doista zabavan i pouÄan; urnebesno smijeÅ¡an, ako se ne dogaÄ‘a u stvarnosti, u tvojoj zemlji, na primjer. Ako postane zbilja, onda to ni za koga nije dobro i nije viÅ¡e smijeÅ¡an. Zar svijetu Å¡aljemo poruku da smo mala zemlja za veliku sramotu?
Dolaskom Tihomira OreÅ¡kovića za mandatara i na Äelo Vlade, većina je oÄekivala, dapaÄe, bila uvjerena da je Hrvatska izaÅ¡la iz politikantskog blata i da smo konaÄno dobili pravog anglo-sakskonskog menedžera-premijera, joÅ¡ k tome i hrvatskih korijena; Äovjeka sjajne karijere, na svom mjestu, umjeÅ¡nog u financijama i gospodarstvu. Pretpostavili smo da Tim OreÅ¡ković iz naravi svoje profesije ima izravan pristup bankama, svjetskom kapitalu i ljudima iz „financijskog ceha“.
Tomislavu Karamarku se Äak vrlo ozbiljno spoÄitavala OreÅ¡kovićeva posvemaÅ¡nja neupućenost u unutarnju politiku i odnose meÄ‘u strankama, nepoznavanje politiÄara, medija i hrvatske politiÄke scene. Drugi su pak bili nezadovoljni, jer su na mjesto prvog Äovjeka Vlade željeli vidjeti rasnog politiÄara sa poznatim i preporuÄljivim politiÄkim atributima, meÄ‘utim bilo je oÄigledno da jedino meÄ‘ustranaÄki kompromis „trećeg Äovjeka“, dakle ni HDZ-ov ni MOST-ov Äovjek, može i smije sastaviti Vladu Domoljubne koalicije i MOST-a.
>>Ivan M. Ban: Tko Timu bira tim?
I svi dobronamjerni su se prevarili i neugodno iznenadili u Timu OreÅ¡koviću, Äak su i oni sveznajući pametnjakovići ostali zateÄeni. Umjesto rezolutnog tehnomenedžera i Äovjeka sklonog pozitivnim brojkama, koji će jasno i glasno reći: „ovaj proraÄun nema predviÄ‘en manjak, niti jedne kune, i nećemo se zadužiti, pa nas samo drastiÄno pojeftinjenje države može spasiti!“, OreÅ¡ković je skrojio standardni hrvatski proraÄun sa sedam milijardi kuna manjka i tako najavio daljnja zaduživanja. I vjerojatno barem joÅ¡ jedan rebalans do konca godine. To bi znao svaki njegov prethodnik, svaki zastupnik u Hrvatskom saboru i neÅ¡to pismenija domaćica. To nije iskorak prema najavljenim reformama, taj proraÄun u sebi nema dovoljno novog i reformskog.
OreÅ¡ković se u tajnosti pripremao za dužnost predsjednika Vlade Äitajući Ivu Andrića ili bio na dodatnoj izobrazbi kod Alije Izetbegovića ili nekog sliÄnog pehlivana. Napajajući se bizantizmom, Äim je zasjeo na mjesto predsjednika Vlade, poÄeo se baviti kadrovskim križaljkama, spletkama, unutarnjom politikom, intrigama, strankama… Službama i polugama moći, upravljanjem ljudima i njihovom kontrolom. Zanemario je izborne pobjednike i od izbora ministara i Å¡efa SOA-e napravio politikantsku malu maturu i svoju veliku predstavu. Kao da nikad Kanadu vidio nije, kao da ne shvaća da je za taj ples potrebno dvoje, naime Republika Hrvatska ima i Predsjednicu, uvijek kad je rijeÄ o sigurnosti i državnim interesima. Tako bar kaže Ustav Republike Hrvatske. Predsjednica je izabrana izravnom voljom naroda, Tihomir OreÅ¡ković na izborima za Sabor 8. studenog, po svemu sudeći, nije ni glasovao! Zoran Milanović je neubrojiv Äak i kad je suzdržan pa želi demantirati glasine o svojim pomraÄenjima, ali ovako bi nekako baÅ¡ Zoki, zagovornik politike “Mi ili oni”, zamiÅ¡ljao i provodio kohabitaciju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, tu negdje samo puno grlatije.
Tim OreÅ¡ković ima pravi komitetski trzaj za kadriranje; pravi personalac, kako se to nekad u propaloj državi govorilo. Gdje je to tako brzo mogao nauÄiti, samo geni ili ipak nekakva tajnovita priprava?
>>Tko djeli zadaće Tihomiru Oreškoviću?
Zahvaljujući takvim OreÅ¡kovićevim potezima, imena kandidata za ravnatelja SOA-e razvaÄe se medijima kao turska sapunica. LakÅ¡e je nabrojati tko nije kandidat! S Draganom LozanÄićem mediji peru usta kao da je celebrity. Tu neÅ¡to debelo ne valja i nije u skladu sa zakonom: rijeÄ je o tajnoj Službi i tajnovitost se podjednako odnosi na djelatnike, Å¡efove odjela kao i na ravnatelja. Ta njihova imena i dužnosti u SOA-i nisu za javnost, nego iskljuÄivo dio sigurnosnog sustava RH. Dakle već imamo nekolicinu imena: Lea Glavan, koja je već radila u SOA-e, Robert Filipović, Å¡ef operative SOA-e, Marin Vlasnović, radi već u SOA-i, pa Toni Matas, Å¡ef SOA-inog centra Zadar. Njega je navodno Tihomir OreÅ¡ković odbio zato jer je jedan od kandidata HDZ-a(?!), s drugim kandidatom se Tomislav Karamarko ne želi izlijetati i licitirati, jer se sve pretvorilo u igrokaz koji nalikuje na stoÄni sajam.
Treba li javnost uopće znati da navedene osobe rade u SOA-i, nije li to državna ili službena tajna ili je svrha ovakve OreÅ¡kovićeve licitacije da mediji malo po malo objave sve djelatnike SOA-e, jer je i to naÄin drukanja i denunciranja tajnih agenata? No, za spomenute ljude makar znamo da su vlasnici hrvatske putovnice, dakle i hrvatski državljani, ali postoje neke dvojbe oko državljanstva pojedinh ravnatelja SOA-e. Vrlo zanimljivo, zato jer je i njihova „povijest bolesti“ pomalo neobiÄna. Naime negdaÅ¡nji ravnatelj Veselko GrubiÅ¡ić bio je osoba bliska britanskim srediÅ¡tima moći i vlasnik australske putovnice, dakle australski državljanin; Dragan LozanÄić, vlasnik je i ameriÄke putovnice, ameriÄki državljanin, navodno OreÅ¡kovćev favorit, Danijel Markić, vlasnik je i francuske putovnice, dakle i on je i strani državljanin.
>>Premijer Orešković pronašao kandidata za ravnatelja SOA-e
ÄŒlanice NATO-a saveza razliÄito su regulirale državljanstvo za djelatnike tajnih službi, meÄ‘utim za rad u takvim službama važno je da sva takva „strana državljanstva“ dolaze iz Älanica NATO-a, dakle iz prijateljskih zemalja, a onda je lako kod prijateljskih službi raspitat se o takvom „stranom državljaninu“ i dobiti provjeru… Å to se Hrvatske tiÄe, može se slobodno reći kako je malo neobiÄno da su dva posljednja ravnatelja imala i strano državljanstvo, a sprema se i treći?! Ipak najveća Å¡teta ovakvih javnih dražbi i licitiranja je ta da se kroz licitaciju Å¡efa SOA-e provukla vijest kak se u mandatu Dragana LozanÄića SOA-e približila iranskim Službama, tj. da je približavanje ameriÄkih iranskih službi iÅ¡lo preko SOA-e, i da bi izbor Danijela Markića bio logiÄan, jer bi se takva politika približavanja uspjeÅ¡no nastavila (ako je tako, zaÅ¡to ne uzeti nekoga izravno iz Sarajeva, koji već govori i piÅ¡e Farsi). A onda se joÅ¡ razaznaju meÄ‘ukoraci prema Amerikancima i sve postaje groteska i bijedni amaterizam dekoriran domaćim blentavcima, tzv. ekspertima i vojnim analitiÄarima koji u mikrofon govore sve onu Å¡to im majke i supruge kod kuće ne daju izgovoriti.
I kao Å¡to je u „Alanu Fordu“ broj Jedan govorio velikim povijesnim osobama od Homera do Napoleona: „prestar sam da te slijedim u tom poduhvatu, ali posluÅ¡aj moj savjet“, tako ću i ja poruÄiti predsjedniku hrvatske Vlade: „drži se onoga Å¡to znaÅ¡, svoga zanata“.
Samo pala mi je jedna neugodna misao na pamet: kad je 1992. Milan Panić postao premijerom Jugoslavije (inaÄe generalni direktor meÄ‘unarodne farmaceutske kuće ICN), tj. Srbije, kratko je trajao, ali je na koncu njegova mandata Srbija ostale bez Galenike! I Milan Panić je znao svoj posao.
L. C. tropolje.info
