Marina Vukoja”Veliki General Rahim Ademi u Posušju predstavio knjigu „Samo istina“

Još uvijek smo pod emocijam i dojmovima proslave 30. Obljetnice utemeljenja HVO-a. Dojmovi su se ponovili i emocije proradile u popodnevnim satima u Posušju, 9. travnja 2022. godine.  Za sve poginule branitelje u 16 sati bilo je upriličeno polaganje vijenaca i paljenje svijeća pred Spomen obilježjem Hrvatskih branitelja. U manifestaciji su učestvovali hrvatski generali i politički milje Općine Posušje. U Kinodvorani u 15 sati, umirovljeni general Rahim Ademi  predstavio je svoju knjigu pod nazivom „Samo istina“. Na promociji su govorili general Ljubo Ćesić-Rojs, general Marinko Krešić, general Ivica Primorac i brigadir Neđo Perić.

Okupio se velik broj posjetitelja iz cijele Hercegovine koji su željeli čuti istinu i samo istinu našeg generala Ademija. Govorilo se o mnogim temama o „guranju“ generala Ademija u stranu, kako su ga optužili, o opstruiranju i izvrtanju istine, o prešućivanju njegove ratne zasluge u obrani Hrvatske, o vojsci HV i HVO koja je branila naše prostore od agresora prosrpske vojske, o generalu Gotovini i njegovoj sposobnosti, o oslobađanju Kupresa, Livna, Grahova, dotakla se i Nova Bila i prebacivanje ranjenika u splitsku bolnicu ….

Valja napomenuti kako je general Ademi Albanac koji je branio prostore Republike Hrvatske i Herceg Bosne! Preko svoje supruge Anite stupa u kontakt s Josipom Jurasom gdje izražava želju da bude pripadnik hrvatske vojske. Kako navodi prvo je započeo kao obični vojnik u 113. brigadi. U istoj  obučava topništvo i minobacače, jer kako kaže „to tada nitko nije znao“. Kasnije preuzima zapovjedništvo. Iz navedenih primjera može se zaključiti kako je bio poštovan od vojske i da je imao veliki autoritet nad istom. Svaka njegova zapovijed duboko bi se urezala u uši vojske koja bi i izvršavala dani zadatak. Ali kako kaže volio je vidjeti oči svakog vojnika kad bi ga zamolili za nešto. Tako je ispričao i anegdotu o Pepiju koji ga je pitao za četiri slobodna dana. Rekao je da ne može dati slobodne dane i pogledao ga u oči i vidio žalost u njima. Upitao ga je: Hoće li se vratiti za četiri dana, na što je vojnik odgovorio  ——    naravno da hoću. Kako navodi ražalostile su ga njegove oči i pustio ga, a vojnik se vratio u danom vremenu.

Ademi je bio čovjek vjeran domovini i predsjedniku Tuđmanu kao i ministru Šušku. Navodi kako je prošao kalvariju kada je osuđen u Hagu, a najviše ga je zaboljelo suđenje u Hrvatskoj. Spomenuo je i jednu podmetnutu zapovijed koja je trebala rezultirati i povlačenje hrvatske vojske s livanjske bojišnice kako bi sav taj trud pao u vodu.

Jednom posebnom energijom i emocijom govorio je i general Ljubo Ćesić-Rojs. Pričao je o cijelom posuškom kraju i općenito o cijeloj Hercegovini kako je brzo zaboravljen kao i svi drugi generali, a za istu se nesebično davao i žrtvovao. Na jedan poseban način napravio je digresiju kako je Ademi zapostavljen na način kao i Hrvatski narod u BiH. Bilo je govora i o mnogim drugim temama koje bi trebale ugledati svjetlo dana u skoroj budućnosti o izgradnji ceste kroz Posušje i što bržim povezivanjem sa Zagrebom.