Kad god se stvari oÄituju jasnoćom uvijek doÄ‘e netko i baci latice sumnje kao sjenu koja prikriva, zamagljuje, iskrivljava i ne da, da se ugleda – istina.
 piše: Marko Tokić
Kad netko ni nakon mjeseci nije u stanju razumjeti ono Å¡to mu uporno govorite vi ćete doći do zakljuÄka da je Äovjek gluh. Ako nije gluh ostaje joÅ¡ jedna jedina mogućnost da je Äovjek glup. A ako postoji razumna pretpostavka da on to ipak nije, dakle da nije ni glup ni gluh ostaje samo mogućnost da je drzak, bezobziran, bahat i bezosjećajan. Å to dakle možete pretpostaviti? Osim da se u svojoj bahatosti poigrava s vama, i vas samoga, i Å¡to mu je joÅ¡ bitnije, druge oko vas, uvjerava da ste vi, a ne on, glupi. Naime, ne znate obrazložiti vlastita stajaliÅ¡ta, niste u stanju argumentirati niti artikulirati vlastiti govor u smisleni ostvaraj kojega se može razumijevati. Ova zamjena teza upravo je ono Å¡to se takvom bahatošću želi postići. Bahatost omogućava uvijek, i samo, osjećaj druÅ¡tvene moći. Iako je niÅ¡ta ne može opravdati ona se uvijek objavljuje kao prijezir prema onima koji nisu dostojni njezine veliÄine. Å to je umiÅ¡ljena veliÄina grandioznija i njezin se iskaz proporcionalno uvećava. Evo i nekoliko misli koje nisu samo moje misli (posudio sam ih od drugih). Sluh je jedno od pet osjetila, no sluÅ¡anje je umijeće. ÄŒuti podrazumijeva i razumjeti, a razumjeti drugoga može samo onaj koji ga želi sasluÅ¡ati. Kad glup uvjerava nekoga da je gluplji od njega, to ne može biti neÅ¡to Å¡to je zasnovana na racionalnim temeljima, to može biti samo buncanje, mucanje ili tek demagogija, ili kako to Mostarci lijepo kažu, Å¡upljaÄenje. E takvih se Å¡upljaka ovih dana može Äuti u eteru da se ne da razabrati tko tu koga vodi žedna preko vode. Ali da je jedina nakana da se nekoga prevesla, unatoÄ svim maglama, i viÅ¡e je nego oÄito.
Bio sam u Zagrebu.
I nas joÅ¡ nekoliko. Prostim je okom bilo vidljivo da nas ima viÅ¡e. (Sad ćete reći da mi je misao nedovrÅ¡ena i da sam trebao napisati viÅ¡e nego koga ili Äega:). I sad nas brojidu. Te bilo nas je ovoliko, te bilo nas je onoliko i kao da je to jedino važno. Bježi se od onoga Å¡to je u svemu tome bitno, a o Äemu se zapravo radi?
Na Äemu poÄiva naÅ¡a proÅ¡lost? A time i sadaÅ¡njost i budućnost?
Je li utemeljenje hrvatske države Domovinski rat ili neÅ¡to posve drugo. Na temelju Äega se gradi naÅ¡a sadaÅ¡njost i naÅ¡a budućnost? Koji je to Ävrsti temelj državne izgradnje, opstanka države i oÄuvanja naroda?
I zašto je nekima toliko stalo da se naša sadašnjost i naša budućnost ne temelje na Domovinskom ratu?
OÄito je da se radi o oÄuvanju druÅ¡tvene moći i o njezinu opravdanju.  Zapravo opravdanju uspostavljenih druÅ¡tvenih odnosa izmeÄ‘u gospodara (djece komunizma) i njihovih podanika (svih nas ostalih). I tu je tajna.
Nije njima do faÅ¡izma i antifaÅ¡izma niti im je do zavnoha i avnoja radi njih samih, ni do tita i partije, ni do ustava iz sedamdeset Äetvrte, nego do oÄuvanja povlaÅ¡tenih pozicija, ostvarenih privilegija i privatiziranih resursa koji su prihvatizacijom od svaÄijeg (i niÄijeg) postali njihovo leno (da ne kažem plemenito). Oni Hrvatsku doživljavaju kao imovinu koju im netko, gle drskosti, pokuÅ¡ava oduzeti. I tu je kvaka, ako je uopće ima. Ne damo imovinu. Problem je samo u tome Å¡to je ona nekome i Domovina.
I Å¡to neki Hrvatsku doživljavaju i u dubinu i u visinu i u Å¡irinu kao rijeÄ koju nauÄih od majke i ono u rijeÄi mnogo dublje od rijeÄi (kao Å¡to to pjesnik veli). I Å¡to, ti takvi, fantazisti i zanesenjaci u Äežnji za slobodom ugrožavaju njihova steÄena imovinska prava. Ugrožavaju njihovu imovinu. UkljuÄuju je u Europu. Zazivaju tržiÅ¡te i jednaka prava, slobodu i demokraciju. Uspostavljaju neke nove kriterije. Postavljaju pitanja.
A oni ne vole pitanje. Oni vole biti u pravu.
Uvijek u pravu.
Oni su baÅ¡tinici istine nad istinama i svaka druga istina ne može se uklopiti, jer ugrožava, jer osporava – nju, jednu i jedinu. Kako mama kaže, ja ne priznajem nijedan sud nego sud svoje partije, postoje legitimne razlike u ideoloÅ¡koj nadgradnji i nedopustive razlike koje Å¡tete i ugrožavaju nepovredivost naÅ¡e istine. Istine koja je uvijek u službi naÅ¡ih interesa i naÅ¡eg prava na domovinu kao imovinu. Njima nije važan narod i njegov osjećaj slobode, kulturni i duhovni razvoj, njima je jedino važno da je Hrvatska njihova imovina. Ako osporavate prednost koju su ostvarili, dominaciju koju su iskoristili, prihvatizaciju koju su izvrÅ¡ili, vi ste sjeme mijene koju oni ne žele. Bili vi branitelji ili sindikati, oporba (naprednjaci ili nazadnjaci), to nije važno. Jedino Å¡to je važno jest da se oÄuva odnos izmeÄ‘u onih koji vladaju (Äitaj onih koji imaju) i onih koji nemaju (Äitaj onih kojima se vlada) i sve Å¡to uopće vodi tome da se taj odnos dovede u pitanje nije poželjno.
ÄŒuvanje stanja (sve je Å¡to ih zanima), oni se boje vjetra promjena. Nad domovinom dvostruka je sjena baca je PeÅ¡ta, baca je BeÄ… Beograd Å¡uti (i Moskva i London) i sjena se diže sve viÅ¡e i viÅ¡e, baca je klatež sa kesom u ruci, negdje daleko i Mleci i Turci, no sluge vjeÄne moći i novca igraju skrivaÄa i skrivaju bit istodobno glume i žrtvu i lovca da se skrije trag njima tako drag.
Slijedite misao koju sam napisao. I tada ćete opet znati kada i gdje i s kime treba stati.
I što je vaš izbor.
Želite li Hrvatsku slobodnih ljudi, legitimnih razlika, demokratskog ustrojstva, zapadne orijentacije, kršćanskog i humanistiÄkog utemeljenja nastalu voljom hrvatskih ljudi opredijeljenih za demokraciju i obranjenu u Domovinskom ratu ili ste za Hrvatsku jednoumlja i partijskih privilegija (oÄuvanja steÄenih pozicija), u kojoj će jedni uvijek odreÄ‘ivati Å¡to se smije, a Å¡to ne smije, Å¡to je prihvatljivo, a Å¡to neprihvatljivo, u kojoj će poluge moći uvijek odreÄ‘ivati okvir poželjnog ponaÅ¡anja i oÄuvanja uspostavljene razlike.
O Hrvatskoj piÅ¡eÅ¡, i problemima kao da su to naÅ¡i problemi, a mi, a Bosna i Hercegovina?!! Tamo je korijen mnogih zala i ako se korijen izlijeÄi ima nade.
A glede stanja, zar vam odnedavno nije mnogo bolje, ili vi to još uvijek ne osjećate?
