Hladno je, golomrazica hvata za bradu u rano jutro, ruke crvene, nebo je bistrog plavetnila, Svemirskoga.
Hvata me nostalgija za ljetom, znojnim vrućinama, Otokom koji uporno, filozofskom mudrošću starca čuva svoje tajne.
Svaka stijena, oblutak ima priču, masline, borovi mrmore bajke, More ih ljubi, prepire se, miri, napada i miluje.
Za bistroga dana, predvečerja, obično nakon bure, vidi se Velebit.
Udaljen i plav sa sigurne udaljenosti od eventualnog bijesa morskih nimfi, bdije nad obalom i Otokom, lagano uspavanog ljetnim mirom koji čuva ono malo malaksale snage vrelog dana usporedive s jedva primjetnom, naslućenom putenošću.
Tek kad zađe Sunce, na more, u uvalice, izlaze brojni mali čamci, osvjetljeni blijedim svjetlima ispisuju na bonaci živo ogledalo noćnoga Neba.
Lignje su plijen, zamaman, ljeti, ulovljene količine taman za bacit na gradele rano zorom, umočit kruh u maslinov uljni sok pa dodatnom snagom obići maslinike, voćnjake i vinograde na obalu do prvih jutarnjih oštrih zraka Sunca.
Noću, kamene plohe blago uronjene u more još su tople, stopala dozvoljavaju nježnost laganih valića, tijelo leži zaštićeno čvrstoćom, obasjano zvjezdama, onih s mora i nebeskima.
Ljeto…
Eleonora Rozalija
U komentarima je vrlo jednostavan recept za pripravu morske delicije, gđe Lignje
