PRIJERATNI ÄŒLAN BIH
PREDSJEDNIÅ TVA BIH GOVORI O DRAMATIÄŒNIM DANIMA RASPADA JUGOSLAVIJE I RATA U BOSNI I HERCEGOVINI
Jedan od rijetkih živih svjedoka burnih dogaÄ‘anja uoÄi izbijanja rata je hrvatski Älan PredsjedniÅ¡tva BiH Franjo Boras. Ovaj devedesetogodiÅ¡njak, koji je bio žrtva komunizma, a 1990. izabran u PredsjedniÅ¡tvo, svjedoÄi o tim danima, ali i interpretacijama dogaÄ‘aja, posebice u kontekstu obrane Hrvata i Herceg Bosne.
Å to je prethodilo prestanku vlasti SocijalistiÄke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH)?
– MeÄ‘unarodna je zajednica priznanje suverenosti BiH uvjetovala prethodnim održavanjem referenduma. Udovoljavajući tom zahtjevu, SkupÅ¡tina SRBiH raspisala je referendum za suverenu i samostalnu BiH koji je organizirala i provela Vlada 29. veljaÄe i 1. ožujka 1992. Na referendum je iziÅ¡lo 63,4% biraÄa, a za suverenu i samostalnu BiH glasovalo je 62,68%. Srpsko puÄanstvo u BiH, Å¡to svojom voljom, Å¡to pod pritiskom SDS-a, nije izaÅ¡lo na referendum. Većinom glasova Hrvata i Muslimana/BoÅ¡njaka na referendumu BiH je ispunila uvjete Badinterove komisije i tako dobila meÄ‘unarodno priznanje Europske zajednice, SAD-a i ostalih zemalja svijeta. Nakon provedenoga referenduma SkupÅ¡tina SRBiH donijela je 3. ožujka 1992. Deklaraciju o neovisnosti SRBiH, bez sudjelovanja zastupnika SDS-a, ali uz potpunu podrÅ¡ku hrvatskih i muslimanskih/boÅ¡njaÄkih zastupnika. Na sjednici SkupÅ¡tine SRBiH 15. ožujka 1992. Radovan Karadžić najavljuje rat i nestanak muslimanskog naroda ako doÄ‘e do meÄ‘unarodnog priznanja SR BiH. Bez obzira na ove prijetnje, hrvatski, muslimanski i ostali zastupnici (155) usvajaju zahtjev za meÄ‘unarodno priznanje BiH. Države Älanice Europske zajednice (EZ) priznale su 6. travnja, a Sjedinjene AmeriÄke Države (SAD) 7. travnja SRBiH. Nakon priznanja SRBiH od EZ-a i SAD-a predstavnici srpskog naroda odgovorili su sazivanjem nacionalne skupÅ¡tine koja je 7. travnja 1992. u Banjoj Luci proglasila Republiku Srpsku BiH.