Kultura
MILJENKA KOŠTRO “SREĆA i PRIJE SNA”
SREĆA
Sijeva i grmi, oluja se sprema
O rame vjetru sve brige veži
Nevolja će pomisliti da te nema
Od tvoje sreće i strah bježi
Samo da se s osmijehom budiš
Kad pod prozorom šušte kapi kiše
Ne sudiš, od sreće pomalo ludiš
Sjaj u očima, i ne trebaš više
Sreća ne može biti daleko
Kada je uz tebe drag ti neko
Sreću ne ispiru prozirne kapi kiše
Dok uz tebe netko sretan diše
MILJENKA KOŠTRO
PRIJE SNA
Umor se polako zavlači u kosti
Na kuhinjskom stolu tanjur i vilica
Ne ide im se u sudoper
Ruke sklopljene u tihoj molitvi
Globalna nesuglasja još glasnije dahću
Gladan smisla
Odbjegli dan uvećava nabore lica
Umoran od besmisla briše znoj s čela
Loše vijesti sa ekrana vrište
Rat, pucnjava, nevrijeme hara
Smetamo jedni drugima, guramo se
Oh, da mi je zaspati, maštati
I probuditi se u ovozemaljskom raju
Da mi je cijeli svijet vidjeti
Oko Božjega stola
Kako razlamaju kruh, za svakog čovjeka pomalo
I slave mir, samo mir
I da nitko ne gleda ravnodušnost ubojica
Koji povećavaju broj utopljenika
Puno je trnja u petama običnog čovjeka
Miran san postaje
Nagrada za životno djelo
Sama sebi se nasmijem u lice
Trebam zeru sna
Kada zaspem možda mi netko pod jastuk
Zapne ulaznicu za ulazak u Eden
MILJENKA KOŠTRO
Continue Reading
