Scena
Lucija Matić “”Tužna sam ti,prijatelju,”
teške mi zavjese prekrivaju misli
srce steglo se opet
i puštam suzu da teče
hladnu,čistu,iskrenu i bistru.
Tužna sam ti,prijatelju,
pomogni i reci mi
kako da nacrtam dugu šarenu,
oblak sreće,
kapljicu radosti
i ljepotu kiše,
da ti ,prijatelju ,ne budem tužna više.
Tužna sam ti,prijatelju,
izgubila sam svoje šarene dane
koji poigravali su se u letu leptira
i mirisu cvijeća
Tužna sam ti, prijatelju,
i šutjeti moram
tako je bolje,
šutim da me i moje riječi
još ne bole.
Tužna sam ti,prijatelju,ne pitaj kako i koliko tužna sam ti onako
jednostavno,tužno i bolno,
moj prijatelju…
onako jednostavno tužno i bolno” – A.I
Continue Reading
