Scena
Ivica Ursić – Uvijek nedjeljom: IziÄ‘e sijaÄ sijati
Skoro pa da bi Äovjek s lakoćom mogao zamisliti prizor iz danaÅ¡njeg Äitanja (Matej 13, 1-23).
Isus sjedi u laÄ‘i, a mnoÅ¡tvo se okupilo na obali. Sve se to zbiva na Galilejskom jezeru, na njegovim obalama, koje okružuju obližnji brežuljci. Povjetarac lagano puÅ¡e, a Isus upire prstom dok govori i pokazuje okupljenima neka bace pogled prema jednom od sijaÄa u daljini. I dok oni promatraju tog seljaka kako radi u polju, Isus koristi taj prizor kako bi ih poduÄio o bitnim stvarima za život.
SijaÄ ima vreću sa sjemenjem u koju s vremena na vrijeme zagrabi svojom Å¡akom i zatim sjeme baci na zemlju. I dok on to Äini neko će sjemenje naravno pasti na tlo koje nije pogodno za sjetvu, dok će neko sjeme pasti na dobru zemlju, na plodno tlo.
Polja u biblijsko vrijeme nisu bila nalik naÅ¡im poljima, koja su pripremljena za moderne strojeve i na kojima se sije s malim postotkom uzaludnog sijanja. U one dane, kroz polja su Äesto prolazili putevi, jer je to bila kultura gdje su svi hodali. Ponekad su Rimljani gradili svoje ceste neposredno uz plodna polja, a ponekad je zemlja uz neko polje bila zapuÅ¡tena, obrasla u korov i draÄu. U procesu sijanja bilo je skoro pa nemoguće da neko od sjemenja ne padne ili da ga vjetar ne odnese na takva podruÄja na kojima to sjeme nije imalo velike izglede izrasti u biljku, pa zatim radoti plodom.
Za poÄetak trebali bi razumjeti simboliku onoga Å¡to Isus govori.
Ponajprije tu je sijaÄ. Isus objaÅ¡njava: “SijaÄ dobroga sjemena jest Sin ÄŒovjeÄji.“ (Matej 13, 37) Isus je onaj koji sije, a polje je svijet.
„Njiva je svijet.“ (Matej 13, 38)
Sjeme je RijeÄ Božja, a razliÄita tla predstavljaju razliÄite ljudske odgovore na RijeÄ koju Isus sije. Njihov odgovor odreÄ‘uje stupanj uspjeÅ¡nosti uroda.
PovrÅ¡no promatrajući ne bi se moglo reći da je Bog jako Å¡tedljiv sijaÄ, jer veliki broj zrna, ako ne i većina, posijana je, a nije se primila. Ali ovo i nije priÄa o sijaÄu i sjemenju, ovo je priÄa o razliÄitim vrstama tla, ili toÄnije reÄeno, o tome kako mi reagiramo, svatko na svoj naÄin, kada je u pitanju RijeÄ Božja.
Sjeme pada na svaku vrstu tla bez diskriminacije. Bog nema svoje favorite. ÄŒak kada Bog zna da RijeÄ ne će pustiti korjena u životu neke osobe on toj osobi daje mogućnost da Äuje RijeÄ i da na nju odgovori.
„Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.“
(2 Petar 3,9)
Svakome od nas data je mogućnost odgovora Bogu na neki naÄin. Mi koji imamo privilegiju živjeti u slobodi sigurno da imamo veću mogućnost, pa time i veću odgovornost, ali svaku osobu Bog dodirne na razliÄite naÄine.
Bog ljudima govori u njihovim srcima. On im se otkriva u prirodi.
U Bibliji stoji: „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeÄna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.“
(Rimljanima 1,20)
Apostol Petar je, po ovom pitanju, imao otkrivenje od samoga Boga. Kada mu je Bog pokazao da mu je stalo do svakoga, bez obzira na rasu, nacionalnost, na duhovno ili materijalno stanje neke osobe, Petar je rekao: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i Äini pravdu.“ (Djela 10, 34-35)
Zato je Isus i rekao:
“PoÄ‘ite po svem svijetu, propovijedajte evanÄ‘elje svemu stvorenju.“ (Marko 16,15)
Najgori grijeÅ¡nik na svijetu dobiti će prigodu odgovoriti Bogu, pa Äak i onda kada Bog zna da on Božju RijeÄ ne će prihvatiti. Božja dobrota nije odreÄ‘ena naÅ¡im odgovorom – ona je utemeljena u Božjem karakteru. Sjeme će biti posijano na svaku vrstu tla izraslo ono ili ne.
Pogledajmo sada malo kakva su ta polja na koja pada sjeme sijaÄa, kakva su naÅ¡a srca na koja Bog Å¡alje svoju RijeÄ.
OTVRDLO SRCE
Isus opisuje tlo koje je otvrdlo pod ljudskim nogama („jedno zrno padne na put“). To je tvrdo tlo na kojem sjeme nije moglo pustiti korijenje i ptice su doše i pojele ga.
Lako je otvrdnuti u životu, poglavito ako živite u gradu. Što je grad veći to je lakše da vam srce otvrdne.
Lako je otvrdnuti kada se svaki dan trpaÅ¡ vijestima kroz razliÄite medije. Svi smo toga i viÅ¡e nego svjesni. Jasno nam je koliko su naÅ¡a srca postala tvrda. Bešćutna. Mi smo u stanju veÄerati i u isto vrijeme gledati TV dnevnik, promatrati izmeÄ‘u dva zalogaja mrtve, ranjene, unakažene, a da nam hrana ni za trenutak ne zastane u grlu. Gledamo, Äitamo, sluÅ¡amo vijesti o ratovima, o masakrima, o nesrećama, o silovanjima, o gladi i žeÄ‘i, gledamo i kao da se to nas niÅ¡ta ne dotiÄe. NaÅ¡a srca ostaju netaknuta. Postali smo bezosjećajni do te mjere da je naÅ¡e srce otvrdlo baÅ¡ kao onaj put kojeg Isus spominje.
I na tako tvrdom tlu RijeÄ Božja ne može pustiti svoje korjenje.
Nešto bi trebalo razbiti tu tvrdu koru koja se je obavila oko našeg srca i zatim bi to tvrdo tlo trebalo preorati i tako doći do plodne zemlje.
Ovaj tip zemlje predstavlja ciniÄne osobe. Oni ne žele kršćanski živjeti iako su možda nominalno i sami kršćani. Za njih je sve to nevrijedno njihovog zanimanja. Ne žele kontrolu nad svojim životom nikome prepustiti, pa Äak ni samom Bogu. NiÅ¡ta im se ne može reći. U njihovom životu nema mjesta za Boga. Oholi su i arogantni. „ … straha Božjega nemaju pred oÄima.“ (Rimljanima 3,18) Tvrdoglavi su, sebiÄni i svojevoljni. Kada Äovjek ima takav stav u životu, RijeÄ Božja ne može u njemu živjeti. Ne može Äak ni primiti se. ÄŒak ako i doÄ‘e do takvog Äovjeka ona biva odbaÄena.
Kod takvih ljudi nije problem u nerazumijevanju, nego je problem Å¡to takav Äovjek nije voljan, ne želi, primiti RijeÄ Božju.
To je stav za kojeg Mark Twain kaže: „Ne muÄe mene oni dijelovi Biblije koje ja ne razumijem, nego oni dijelovi koje ja razumijem.“
Takvi ljudi ne da ne Äuju uÅ¡ima, nego ne Äuju svojim srcem. Isus je za njih rekao „da gledaju, gledaju – i ne vide, sluÅ¡aju, sluÅ¡aju – i ne razumiju …“ (Marko 4,12)
GreÅ¡ka nije u RijeÄi nego u njihovom odgovoru na RijeÄ.
Sjeme je dobro samo je tlo tvrdo.
PORAŽENO SRCE
Isus kaže da je drugo zrno palo na „kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje“. Ono je brzo izniknulo ali kako zemlje nije bilo dovoljno, ubrzo je uvenulo.
ZvuÄi li vam ovo poznatim?
Brzo neÅ¡to u nama bljesne i zatim se joÅ¡ brže ugasi. Entuzijazam kojem nedostaje ustrajnosti. Koliko je samo nas kršćana koji prihvatimo izazov ali koji ustuknemo pri prvim preprekama? To su oni meÄ‘u nama koji traže Krista ali koji ne žele podnijeti nikakav križ. Odustaju Äim stvari ne teku glatko.
Kod takvih ljudi nedostaje odgovornosti. Takve osobe ne volontiraju. Ako pomažu financijski onda to Äine od svojega extra viÅ¡ka.
Ti ljudi znaju biti dragi i Å¡armantni ali oni nisu Kristovi vojnici. Na prve zvukove borbe razbježe se na sve strane. Ti su ljudi Å¡uplja priÄa i uvijek je teÅ¡ko RijeÄ Božju smjestiti u jednu takvu Å¡upljinu.
RASTRZANO SRCE
Treće zrno je palo među trnje. Izrastu zajedno i trnje zrno uguši. To trnje u našem životu su naše brige i naša navezanost na vrijednosti ovoga svijeta. Sve to rastroji naše srce i ono biva rastrzano. Svi smo mi svjesni kolike je ljude trka za bogatstvom, za društvenom moći i za slavom ovoga svijeta odvojila baš od svijeta, pa i od onih njima najbližih i najdražih.
U Äemu je naÅ¡ problem?
NaÅ¡ je problem u tome Å¡to smo mi pretrpani. Pretrpani smećem ovoga svijeta. Ne moramo mi Äiniti neke loÅ¡e stvari, dapaÄe, većina nas Äini dobre stvari, korisne stvari. Ali sve te stvari znaju stvoriti zid koji nas odvaja od onih joÅ¡ boljih stvari u naÅ¡em životu.
Korov i trnje naÅ¡eg poslovnog i druÅ¡tvenog života znaju zaguÅ¡iti Božju RijeÄ u nama. Mi sebi ne dopuÅ¡tamo vrijeme za molitvu. Mi sebi ne dopuÅ¡tamo vrijeme za Boga. ZaÅ¡to? Zato, jer je to naÅ¡e srce, to naÅ¡e tlo prekriveno korovom, jer smo prezaposleni, jer brinemo da se ovo ne će, da se ono ne će, na vrijeme obaviti, a rokovi stišću.
Jedne muÄe brige Å¡to nisu bogati, a druge muÄe brige kako oÄuvati i povećati svoje bogatstvo. U takvoj atmosferi nema mjesta za Božju RijeÄ.
SRCE PUNO RADOSTI I NADE
Ali, na sreću naÅ¡u, postoji i Äetvrta vrsta tla. Dobra, plodna zemlje. Takvo tlo donosi veliki rod. Isus ga spominje posljednjeg, jer je smisao svega u tom tlu. Sjeme padne na dobru zemlju, pusti korjenje i naraste, te urodi stostruko.
Naravno da ima neuspjeÅ¡nih pokuÅ¡aja ali ima i uspjeÅ¡nih. NaÅ¡i se napori u životu ne mogu uvijek mjeriti ni izmjeriti. Ponekad mi ni ne vidimo konaÄni rezultat svojih truda. Ne doÄekamo žetvu. Ponekad, sve Å¡to možemo uÄiniti jest posijati sjeme i vjerovati da će Bog uÄiniti ostalo.
Zato je bitno imati srce puno nade, srce spremno prihvatiti RijeÄ Božju. Isus govori o osobi Äije srce Äuje RijeÄ Božju i djeluje sukladno njoj. Takve osobe su nada ovoga svijeta.
Ono što Isus govori jest da dobro uvijek ima svoju šansu u ovome životu.
Težak je to put, prepreka je na njemu puno i jako Äesto sjeme dobra jednostavno propadne, uvene, osuÅ¡i se.
Ali tamo gdje ima dovoljno dobrog, plodnog zemljišta, tamo gdje je srce puno radosti i nade, tamo će biti i obilate žetve.
To je naša nada i to je radosna vijest Kraljevstva Božjeg.
Bog je sijaÄ. Bog sije. I sjeme će rasti. I dati će ploda.
Ono Å¡to mu treba jest jednostavno i ponizno srce koje je voljno Äuti i primiti.
„Sijte u pravednosti, žanjite u ljubavi! Orite sebi krÄevinu! Jer je vrijeme da tražite Gospodina, da bi doÅ¡ao i podaždio vam pravednošću.“ (HoÅ¡ea 10, 12)
Ivica Ursić