Za križem

Kroz prozor bolničke sobe gledam križ na Humu. Zamišljam rijeku hodočasnika koja se penje za križem. Što je u toj tajanstvenoj snazi Raspetog da nas tako neodoljivo povlači za sobom?

Za Tomislavcity tropolje.info piše Marko Tokić

I dok hodamo za križem svatko od nas osjeća da je i sam pridodao teretu Onoga Koji Nosi. I usudim se reći: odsutnost ljubavi temelj je svih naših opačina. I ja ovdje uronjen u sebe bojim se vlastitoga leda, tame (nedostatka ljubavi). I opet uvjeren u Milost vjerujem u Njegovu beskrajnu Ljubav.

Zašto se Bog objavio svijetu po Riječi (ukupnom tekstu Biblije), i Utjelovljenoj Riječi (Isusu Kristu Sinu Božjemu) koja se iz ljubavi za nas dala raspeti na križ? Domišljam: jer je po Riječi sve postalo. Biva. I jest. I strah me govoriti kao da znam, jer odbacit će Bog oholice umišljene. Proničem. I ćutim tajnu. Uranjam…

Možemo li zamisliti samo na trenutak Svijet u kojem nema ljubavi. Upravo u ovom trenutku Velikog Petka uranjamo u Tamu. Ljudi su odbacili Riječ, jer nije ostvarivala njihova očekivanja: kraljevstvo ovoga svijeta. Kraljevstvo koje će biti silnije i moćnije i nametati vlastitu volju drugim kraljevstvima. Kako se iz roba prometnut u gospodara?! Umjesto potlačenoga postati tlačitelj? To je želja svih žednih Moći ovoga svijeta. Vladati, upravljati, odreÄ‘ivati, namicati, imati, uklanjati, micati, smicati… Paliti, spaliti, gaziti, zgaziti, mrviti, ubijati, tlačiti, mučiti… Cilj opravdava sredstva. I srce čovjeka ne razumije potrebu promjene, mijene, novog raÄ‘anja. Ono tek sanja zamjenu uloga. Vječni krug iste nevolje.

Možete li zamisliti takav Svijet?

U takvom Svijetu zapravo i živimo, reći ćete. Vjerojatno. Moram se složiti. Uistinu to je velikim dijelom slika ovoga Svijeta. I upravo sada nastupa ta Tama. Tama ovoga svijeta. Riječ je izdahnula na križu. Nema objave. I polaže se u grob. I to se događa dekristijanizacijom naše suvremenosti. Europa se odriče vlastitih korijena. I mi gotovo šutimo pred naletima Moći. Iznova i ponovno Europski Veliki Petak.

Svijet bez Boga i bez ljubavi.

Ako ne postoji Objava i svijet je prepušten zakonu ljudi uvijek će netko uređivati zakone u skladu s vlastitim željama, prohtjevima, potrebama. Zakon jačega na kraju krajeva (p)ostaje jedini zakon. I ljudi prepušteni sebi, svom vječno žalosnom krugu nadmoći, premoći: moći jednih u odnosu na druge i/ili jednoga prema svima. Upravo je to slika svijeta bez Objavljene Riječi, bez Kristova učenja Ljubavi. Ljubavi po kojoj sve jest i biva. Ljubav prema Bogu stvoritelju svega, Tvorcu po kojem je sve postalo i Duhu Svetom koji obnavlja snagom Ljubavi s Početka, liječi i oživljava, štiti, uzdiže i brani. To je ona snaga koja u srcima ljudi uzgaja dobrotu i koja krijepi ljudske duše i jača im duh da unatoč svemu u ovom Svijetu malim djelima ljubavi svjedoče vlastitu dobrotu.

A po toj dobroti i djelima ljubavi Svijet zaslužuje Božje milosrđe, jer i u najpogubnijim trenucima i na najstrašnijim mjestima postoje i događaju se divna svjedočanstava ljubavi. U paklu rata, logora smrti, tamnica i svakog drugog od ljudi domišljenoga zla postoje svjedočanstva istinske dobrote koja nadvladavaju zlo i Zloga. I sve dok je tih svjedočanstava Svijet se unatoč svim domišljenim zlima odupire Tami i nestanku.

Svijet biva i jest po Milosti Božjoj i dobroti ljudi. I upravo stoga znamo da Tama ne može pobijediti i da će unatoč svim progonima, zabranama i lažima iznova uskrsnuti Riječ i obnoviti lice zemlje, preobraziti ga preobražavajući nas.

Dopustimo Objavljenoj Riječi dan nas iznova prožme i uzdigne na novi život. I uskrsnuće.

Budim vjesnici radosne vijesti. Uskrsnuo je. Otišao je tamo gdje je cvjetna strana Galileje. I mi pođimo za Njim…

Sretan Uskrs.