Connect with us

Kultura

Nova Vlada

Godine 1990. vrijeme je bilo zrelo za promjenu sustava političkih vrjednota u Hrvatskoj. U to doba Ivici je Račanu i njegovu Savezu komunista Hrvatske ustrebao demokratski izborni zakon. Izradio ga je dr. Smiljko Sokol.

Kakav je bio taj zakon? Konzervativan. Trebalo je i u demokratskom višestranačju sačuvati partijsku vlast. Kako? Tako da približno 45 posto glasova biračkoga tijela urodi dvotrećinskom većinom zastupničkih mandata u Saboru. A tko može osvojiti tako puno glasova? Samo Partija. Tako su mislili u Kockici CK SKH. Zašto? Partija je bila jedna i jedinstvena, natjecala se na mnoštvenoj političkoj pozornici, raspolagala je gotovo svim sredstvima javnoga priopćivanja, a samo je ona imala temeljito izgrađenu stranačku infrastrukturu.

No, goleme prednosti nisu pomogle. Zašto? Vrijeme je bilo zrelo za promjenu sustava političkih vrjednota. Stoga su blagodati Sokolova izbornog zakona pale u krilo dr. Franji Tuđmanu i njegovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici. A oni su milost povijesnoga trenutka uložili u izvlačenje Hrvatske iz komunizma i Jugoslavije.

Ovih dana dogodilo se nešto slično.

Pojava Bože Petrova, prvog čovjeka Mosta, pobuđivala je od početka stanovite sumnje. Koji je krajnji smisao okupljanja na prvi pogled vrlo različitih „nezavisnih lista“ i zajednički izlazak na izbore? Kako to neobični Metkovac ulazi u visoku politiku bez – ideologije? Slovi kao katolik, a jednako mu je daleka HDZ-ova (katolička) Domoljubna koalicija i SDP-ova (agnostička) koalicija Hrvatska raste? On ne će ni s kim u koaliciju, a ustrajava na slaganju trodijelne – HDZ-ove, SDP-ove i Mostove – vlasti? Poučava naciju o razlici između „koalicije“ i „suradnje“? Da ga Milanović nije pokušao prevariti, javna bi ga opomena biskupa Vlade Košića, veli, prije navela na „suradnju“ s Milanovićevom koalicijom Hrvatska raste nego odbila od te „suradnje“?

Sve to, a napose raskošno predstavljanje i očita naklonost strogo nadziranih medija u predizbornoj kampanji navest će sumnjičavca na zaključak da je Most možda u početku bio prilično nesuvisla politička ideja, a da ga je poslije prigrlio Zoran Milanović, nadajući se da će taj izborni projekt HDZ-u oteti, a SDP-u donijeti nekoliko zastupničkih mandata. Ne znam koliko je pouzdano to zaključivanje, no umalo se nije dogodilo nešto mnogo gore. Petrov je iznenada, u zadnji čas, odbio produžiti vijek trajanja Milanovićeve protuhrvatske vlasti.

Ostaje dakle pitanje kako su djelovali Sokol i Petrov. Slučajno? Promišljeno? Na to pitanje mogu samo Sokol i Petrov točno odgovoriti. No to nema smisla. Da odgovore, tko bi im povjerovao? No, nema sumnje da bi agnostik Milanović spremno odgovorio: „Slučajno“ (κατὰ τύχην), a biskup Košić: „Po Promislu Božjem“ (κατὰ πρόνοιαν ϑεοῦ). Što misli moja neznatnost? To je za me previsoko. Stoga ću se suzdržati. Mogu samo poput Johna Waynea u vesternu prizvati Shakespeareov stih: Sve je dobro što se dobro svrši.

A svršilo je dobro. Hrvatska je u prošli petak dobila novu Vladu. U njoj, osim njezina prvog potpredsjednika Tomislava Karamarka, nema batrjaktara hrvatske tranzicijske nomenklature. Nema ni neukih stranačkih pripravnika kojima je ministrovanje prvi posao u životu. A i sam Karamarko navješćuje da je krajnji čas za domoljubno preoblikovanje hrvatskoga sustava političkih vrjednota. Vidjet ćemo što će od toga biti.

Nadu najviše ulijevaju prvi i posljednji čovjek – predsjednik Vlade Tihomir Orešković i ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Osobno ne znam ni jednoga ni drugoga. Orešković me se po onomu što javno govori i kako se drži dojmio bolje nego ijedan dosadašnji predsjednik hrvatske Vlade – kao čovjek čvrsta značaja i osvjedočen domoljub. A Hasanbegović? On mi je najugodnije iznenađenje! Sudeći po njegovu javnom djelovanju, došao je na mjesto ministra kulture čovjek kakva sam zazivao: hrabar, politički naobražen, spreman za razložan razgovor, za raskrinkavanje protuhrvatskih promidžbenih laži, sposoban i voljan s gledišta starčevićanske etike razlučivati što je korisno, a što škodljivo za hrvatsku kulturu, te u skladu s time pravedno odlučivati za što će država trošiti novac poreznih obveznika. Čini se da sam u pravu. Potvrđuje to i sva ona cika i dreka koju su protiv Hasanbegovićeva imenovanja ministrom kulture digli kulturni nametnici okupljeni oko „antifašizma“.

 

Benjamin Tolić          bpz.ba

Continue Reading