Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”22.10.2025god. Blagoslovljen današnji dan.

Kad god susretnem ljude oko sebe uvijek čujem istu jadikovku: „Jao, kuda ide taj svijet, što će biti od nas, gledajte kako propadamo! Gledajte kako je sve više i više onih koji nemaju posla, koji nemaju od čega živjeti! Kuda mi to idemo?“ Redovito se tada nasmijem, stanem i zagledam se u oči onome koji mi to kaže, a onda ga pitam: „Što misliš, postoji li ipak Bog?“ Obično mi ljudi kažu: „Pa sigurno, ja sam vjernik.“ Drago mi je! A onda drugo pitanje: „Što mislite, vode li zemlju i čitavu ljudsku povijest ljudi ili Stvoritelj?“ Tada mi obično zbunjeni odgovaraju: „Pa Bog, ali znate ljudi mogu puno toga pokvariti.“ Zašto tako brzo otpadamo od sigurnosti da smo na zemlji ne zato što su to htjeli političari i gospodarstvenici nego zato što je Stvoritelj svijeta ovdje postavio svakoga od nas. I zašto tako brzo zaboravljamo da nas nisu stvorili ni majka ni otac, da nas nije nitko izmislio, naručio i načinio. Nigdje nas nisu kupili. Ako nas je Stvoritelj stvorio, ako je stvorio ovu zemlju i ovaj ambijent, prirodu u kojoj živimo, i ako mi kao djeca počnemo polako izazivati požar u Božjoj kući na zemlji i kvariti međuljudske odnose, neće li naš Roditelj, Stvoritelj, Bog zahvatiti u nas da nas izbavi. Pa zar nije vječito to činio!? I uvijek, svaki dan ponavlja ovu rečenicu ” Ne boj se” . Danas se spominjemo sv. Ivana Pavla II , koji slave imendan neka je sritan i blagoslovljen.

Bog vas blagoslovio.

Izložba vrućih želja

Grandiozna, mirišljava, vidljiva

djela

iznad, oko, ispred, ispod nas,

svakom živom biću bez podjela

dodjela,

dok god srce pupa u drugom vidi

spas.

Razdragano Sunce pozitivom hrli,

dodaje energiju vraća, pali žar,

djelotvorno zanesen zrakama,

prigrli,

dok te ne oraspoloži stoji kao

vladar.

Raskošna česmina posuđuje nam

krošnju,

cvjetove s dugim resicama

posjećuju pčele,

koju ponosno nosi kao ljepotica

nošnju,

razbacuju pelud s drugima dijele.

Prstima ruke sjeckam morsku

površinu,

ribice ustima lupnu zadivljujuće

kružiće,

nježno one ošinu ukrašenu tišinu,

to su bljeskajuće ljuske uz grliće.

Kad se dan povuče Mjesec

se izvuče,

na svečanu večeru vodi sve zvijezde,

opuštenost osjećam to privuče,

odvuče,

sve do jedne su stvorene kao

superzvijezde.

Riječ ukrašava ovaj znatiželjan

svijet,

ponuđen nam je život sa željama,

moram proniknuti ne mogu

odoljeti,

nastalim ganc novim krivuljama.

Izlažem, predlažem, želim

podareno,

uvijek svaki dan kao novo

otvoreno,

slike Zemlje tvore trajnu izložbu,

dohvaćena vrućom ljubavlju

nemaš dvojbu.

Podignimo glavu, ugledat će se

i progledati,

osloniti se na mir i nahraniti misli,

tako će se zemlja neba nagledati,

predani život sam nosi, zareda

i smisli.

Želeći spasonosnu ljubav čovjeku

će da svane,

upravo zato vjerujem u sreću

za nove dane.

Autor: Vesna Vrandečić (Martorij)

Zemlja: Hrvatska

18.10.2025.