Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”18.06.2025god. Blagoslovljen današnji dan.

Čovjek često živi od uspomena. One su duboko upisane u njegovu dušu i srce. Znaju odatle izroniti i biti izvor radosti ili žalosti, vedrih ili turobnih raspoloženja. Postoje snažne uspomene koje čine okosnicu života. Neke datume čovjek nikada ne zaboravlja jer su važni za njega kao pojedinca, za one koji su njemu dragi ili za čitav njegov narod, odnosno cijelo čovječanstvo. Oni su vezani uz posebne događaje u ljudskom životu: uz rođenje, vjenčanje, obljetnice i slično. Takve uspomene hrane sadašnji trenutak i daju čovjeku snagu da ide naprijed. Nekih se osoba posebno sjećamo. Nosimo u novčaniku njihovu fotografiju ili neki osobni znak. Pohranjujemo njihova pisma ili su nam drage uspomene na njih. Sve nas upozorava na osobu koja nam puno znači. Spomen na nju ispunja nas radošću i mirom. Znamo da je ne možemo tjelesno dozvati u svoju blizinu

 pogotovo ako je daleko ili ako je već preminula, ali nam sjećanje na nju ispunja stanovitu prazninu u duši. Poruka Tijelova, Isus je apostolima bio drag. Pratili su njegove geste, pamtili njegove riječi. Sve im je bilo važno. On im je ispunjao srce. Na osobit su način zapamtili riječi i geste koje je on učinio na posljednjoj oproštajnoj večeri s njima. Osjetili su da se u tom času događalo nešto neobično i izuzetno. Doduše, ništa nisu razumjeli, ali ništa nisu željeli propustiti. Pogotovo zato što ih je Isus zamolio da ovo što sada čini i oni nastave činiti njemu na spomen (1 Kor 11,25) .