BiH
Iz rukopisa Ilije Vincetića brigadira HVO -a….. Što sada činiti?
Od početka implementacije netom potpisanog DS (uključen sam 03
siječnja 1996.), potaknut nastupom predstavnika “mz” koji su nastupali s pozicije sile, u svakoj prigodi i na svakom mjestu sam isticao da je u BiH nužno graditi SAMOODRŽIVI mir.
Stranci, uglavnom trećerazredni isluženi činovnici, ali skoro bez izuzetka arogantni i bahati rasisti, (nas “domaće” su smatrali nižom vrstom), se nisu obazirali na takve apele.
Mir u BiH je građen golom silom.
Vojnom, policijskom, administrativnom, političkom, …
Po njihovoj mjeri, koja je (slučajno ili ne), koincidirala s interesima muslimana.
Uzalud bi se mi, na tehničkoj razini pregovora i provedbe odupirali, pa i pobjeđovali, naši politički predstavnici bi, suočeni s argumentima sile, pristajali na sve.
No, kao što sam često znao reći, “pita od govana se može napraviti. A jesti”?
Trideset godina kondiciranja gole, ničim ograničene sile, utrošenim ogromnim količinama novaca, pola ljudskog vijeka vremena, postignuto je?
Ništa.
Stanje je u BiH gore nego 1990.godine.
Ilustracije radi, neimenovanje veleposlanika SAD u BiH, (neutralan stav), stubokom je promijenilo političko i sigurnosno stanje u BiH.
Do granice sukoba.
Politički (radikalni) islam je preuzeo sve poluge moći unutar muslimanske zajednice, Sarajevo je (sa izuzetkom ovodobnih janjičara), etnički očišćeno, svedeno na kulturnu kasabu, institucije na “državnoj” razini okupirane, povjerenje, (ako ga je i bilo) pretvoreno u paranoju “s pokrićem”, …
BiH je 30 godina “funkcionirala” držana na okupu golom vanjskom silom, dok su muslimani svojim primitivnim hegemonizmom i pokušajem radikalne islamizacije cijele države palili vatru podižući unutarnje tlakove.
Vanjski obruči na bačvi zvanoj BiH popuštaju.
Unutarnji tlakovi zvani politički islam i islamski fundamentalizam rastu.
Što sada činiti?
Continue Reading
