“Čujem kako partizani pričaju, da će nakon rata bit njekako bratstvo i jedinstvo. Ako sam te priče pravilno razumijo, to bi značilo da će Srbi i Rvati bit bratski narodi! Čije li je to maslo! Ako izgubimo rat, i to se ostvari, onda me zanima, koliko će dugo trajat ta umjetna sprega. Dobro se zna šta je donila Kraljevina, sad neće bit kraljevine već njeka mišavina srpskog i ruskog komunizma. Onaj tko nije Srbin i komunist, već je unaprid obro bostan.
Kake budale razmišljaju o jedinstvu, kad se već godinama tučemo i ubijamo, i sad nas treba strpat u istu vreću! Nisam prorok, ali takom jedinstvu mogu samo proreć vrlo, vrlo loša vremena, a nakon toga ponovno ubijanje i rat. I s takim treba skupa živit, koji na svakom koraku vreba da te ubije. Ni tri brata sa ženama i djecom ne mogu živit u istoj kući već se moraju podilit, pa svatko sebi. Kad se svatko svojim vratima zatvara, onda je mir. Prije su familije živile u zajednici, alʼ znalo se tko je starešina.”
Preuzeto iz knjige “Za djecu djece naše – Heroj bez odličja,” autora Marka Špionjaka