Iz Rukopisa Mije Ćosića Direktora(Ćosićpromex) iz Usore”16.05.2025god. Blagoslovljen današnji dan.”

Toliko donesemo dobrih životnih odluka a onda se jako brzo pred svim poteškoćama života pokolebamo. I nikada se više nismo pitali kao u današnje doba što se to događa sa svijetom s našim društvom sa nama samima. Svi su razdražljivi nitko nema strpljenja. Svi su pod nekim pritiskom. Samoživci. S nikim se ne da normalno razgovarati. Toliko je zavisti toliko ljubomore. Sve je u nekoj ogromnoj praznini prepunoj jala. Mnogi će reći da je korona sve promijenila. Sigurno da i jest jer je došlo na vidjelo pravo stanje uma, ljudskoga srca i duše. Nema više onog srdačnog susreta. Nema više oduševljenja za lijepo. Nema više iskrenog u našim odnosima. Lijepo je netko rekao puno je oko nas ljudi, ali čovjeka nigdje.

 Stvoren je ogroman pritisak u kojem vlada opće nezadovoljstvo i sve oko nas je u umjetnoj tvorevini u kojoj se čovjeku nameću tolike budalaštine nebitne stvari kao ono što je važno. Kad čovjek izgubi doticaj sa Bogom stvoriteljem i kad od sebe stvori onoga s kojim sve počinje i kad se postavi vladarom tada se sve uruši.  Danas je pred tobom tvoj život i život tvojih bližnjih. Na kakvim temeljima gradiš život .

Dok cijeli svijet gleda u njega,

njegove su oči pune suza.

Oči čovjeka koji je danas prije svega,

snažno zagrlio patnje i tjeskobe svijeta.

Težinu stavio na ramena.

Tolika pitanja.

Sve čežnje i očekivanja.

I dok on gleda u daljinu, osluškujući

otkucaje srca svoga stada,

mi smo zagledani u njega.

Njega koji je toliko potreban naših

sklopljenih ruku i povjerenja.

Zato zahvalimo Nebu i

zamolimo da ga čuva.

Da mu da snagu.

Jer je prije svega samo čovjek.

Nemojmo to zaboraviti. (Ivana Klarić)