Connect with us
Sretna NOVA GODINA!

Scena

Razgovor s novinarom Markom Ljubićem

 Razgovor s novinarom Markom Ljubićem

Poštovani gosp. Ljubiću, na jesen nas očekuju novi izbori za Hrvatski sabor. Kako ocjenjujete izglede političkih grupacija koje će sudjelovati na izborima?

Ankete i javne konstatacije da je Milanović sigurni pobjednik ja držim golom manipulativnom kampanjom i pridajem im jedino propagandno-manipulativni značaj. Dakle, ne smije im se vjerovati, ali ih valja Marko Ljubicuzeti kao instrument utjecaja na birače. Milanović će se najmanje pitati o tome tko će biti izborni pobjednik. Kao što je uvijek i bilo u Hrvatskoj. Naime, ljevica je ograničena na usko izborno tijelo, koje se kreće do maksimalnih milijun glasova. U to ne ubrajam slučaj s koalicijom Budiša – Račan, jer je to bio svojevrstan politički incident i njega je nužno bitno drugačije gledati.

Dakle sve ovisi od nacionalne odgovornosti i pameti nacionalnih stranaka. Baš sve. Ako HDZ uspije poslati nekoliko ključnih poruka milijunima ljudi u Hrvatskoj, ako uspije na izbore izvesti više od dva i pol milijuna ljudi, ima realne izglede za formiranje vlade. Svaki glas, svaki postotak iznad toga, usprkos nakaradnim izbornim pravilima, proporcionalno jača izglede nacionalne opcije, a slabi izglede ljevice. Dakle, poruke i to u srce, ne u lisnicu, jer nikada ni jedne izbore nisu usmjerili ili riješili programi IFO instituta, ekonomske reforme i rasprave o tim pitanjima. U Hrvatskoj to ni nisu najvažnija politička pitanja, a upravo zbog toga ih i nameću ljevica, antife i njihova infrastrukura.

Rezultat izbora moći će se prilično sigurno predvidjeti na temelju postupaka HDZ-a narednih nekoliko dana, te na temelju njihovih izbornih lista.

Neki analitičari predviđaju povratak na vlast Zorana Milanovića. Što bi prema Vašem mišljenju HDZ trebao napraviti da spriječi Milanovićev povratak u Banske dvore?

Kako sam rekao, povratak Milanovića na vlast je nažalost realna opcija u situaciji da desnica pristaje na poraz i pospremanje u svojim stranačkim redovima. Tu prije svega mislim na HDZ. Na Plenkoviću je golema odgovornost, ili će stranci nakon dugo vremena vratiti prvenstveno nacionalno obilježje ili će je definirati trajno kao interesnu strukturu kojoj nacija samo služi za pokriće. U tom pravcu ne obećava njegova poruka da mu je cilj „vratiti povjerenje građana“ u stranku. Takvo povjerenje njemu ne može biti na prvome mjestu. On mora vrati povjerenje hrvatskoga naroda. Hrvatska je preživjela i teže nepogode.

Realno, okolnosti u kojima se nalazi zemlja su dramatične, što unutarnje još i više izvanjske. U četiri naredne godine će se puno toga trajno definirati u Hrvatskoj i oko nas, pogotovo u Bosni i Hercegovini, ali ništa manje bitno i u Europskoj uniji, kojoj slijede nužne promjene. Upravo zbog toga smo već više od pola godine svjedočili žestokomOkolnostiOkolnosti u kojima se nalazi zemlja su dramatične, što unutarnje još i više izvanjske. U četiri naredne godine će se puno toga trajno definirati u Hrvatskoj i oko nas, pogotovo u Bosni i Hercegovini, ali ništa manje bitno i u Europskoj uniji, kojoj slijede nužne promjene. Upravo zbog toga smo već više od pola godine svjedočili žestokom antifa ustanku i udarima na svaki pokušaj drugačijega pozicioniranja Hrvatske. Strahovito važne stvari i interesi su u igri, nije to samo pitanje novca i financiranja nekoliko stotina antifa probisvijeta, iako zbog njihove dreke tako izgleda.antifa ustanku i udarima na svaki pokušaj drugačijega pozicioniranja Hrvatske. Strahovito važne stvari i interesi su u igri, nije to samo pitanje novca i financiranja nekoliko stotina antifa probisvijeta, iako zbog njihove dreke tako izgleda.

Milanovićev pakao

Mislite li Vi dakle da je to sve koordinirano u okviru famoznoga Milanovićeva pakla?

Naravno. To čak i nije Milanovićev izum, niti njegovih stranačkih kompanjona, nemaju oni takav intelektualni potencijal niti snagu. Daleko je opasnija pozadinska struktura i njeni interesi, koja ujedinjuje i Milanovića i čitav niz grupacija koji imaju svoje interese u pokorenoj Hrvatskoj. Milanović je samo zajahao na tom valu i ništa drugo. Vidljivo je da se baš na svim sektorima vodi ogorčeni rat za hrvatsku državu i svaku društvenu instituciju, nema nikvoga odstupanja od modela, ciljeva, u porukama, u svemu. Od udara na sve reprezentativno u Hrvatskoj, na kulturu, školstvo, Crkvu, Stepinca, na Domovinski rat, zapravo na sve što može na bilo kakav način integrirati hrvatski narod bar na trenutak.

Ta integracija se mora spriječiti pod svaku cijenu kako bi se Hrvatska privela u fazu potpunoga odumiranja državnosti i nesmetanoga modeliranja. Točno onako kako je britanski ministar Douglas Hurd rekao nakon priznanja Hrvatske, da je to samo privremena satisfakcija Hrvatskoj, te da to priznanje ništa ne znači ako mu se oduzme sadržaj. Upravo tome svjedočimo godinama u Hrvatskoj.

To su strateška pitanja opstanka hrvatske državnosti. Od Milanovića i ljevice se ne može očekivati nikakvo jačanje hrvatske državnosti niti ostvarivanje nacionalnih interesa, a mora i može sve suprotno. U to nema sumnje. Ja se čak ne bih bojao ni gubitka predstojećih izbora kad bih vidio u HDZ-u ili u nekoj drugoj političkoj inicijativi relevantnu snagu, sposobnost i odlučnost da se tome stane na kraj. Dakle, ključno je pitanje – koliko je trenutno dobar, nacionalno odgovoran i sposoban HDZ?

Koliko su dobri?

Na žalost do sada ništa ne ukazuje na to da su oni svjesni odgovornosti i stanja nacije, jako je teško prepoznati gdje završavaju njihove političke ambicije, u stranci, u VrednoteAko se zauzimate za stvarne europske vrednote, onda je prva stvar koju morate obećati svome narodu Zakon o kriminalizaciji komunističkoga režima, njegovih simbola, vrednota odnosno antivrednota, te kriminalizacija velikosrpske politike i izopćenje njenih simbola, nositelja i antivrednota iz nacionalnoga društvenoga poretka. Tu kompromisa nema. Ili, ili?njihovoj strukturi ili kako se puno ljudi nada – na nacionalnim pitanjima i interesima.

Ni jednu relevantnu poruku Plenoković još nije poslao, relevantnu u smislu prepoznatljivosti koja će nagnati baku, didu, običnoga čovjeka koji ne izlazi na izbore da u tim porukama prepozna razloge i nužnost izići i pomoći stabilizaciji države. Uzmimo Plenkovićevo zalaganja za europske pučke vrijednosti. Kako je moguće zalagati se za europske pučke vrijednosti, a istodobno ne sankcionirati zločinački komunistički poredak, nacističke politike Srbije i zločine agresije, njihove nositelje u Hrvatskoj i tolerirati ih kao legalne politike.

Dakle, prestanimo se varati. Ako se zauzimate za stvarne europske vrednote, onda je prva stvar koju morate obećati svome narodu Zakon o kriminalizaciji komunističkoga režima, njegovih simbola, vrednota odnosno antivrednota, te kriminalizacija velikosrpske politike i izopćenje njenih simbola, nositelja i antivrednota iz nacionalnoga društvenoga poretka. Tu kompromisa nema. Ili, ili?

Dosadašnja politička karijera Andreja Plenkovića ne odaje čovjeka spremnoga na rizike, a bez rizika se neće moći na narednim izborima pobijediti ljevicu.

Bojim se da bi to mogao biti problem.

Vi dakle mislite da je na narednim izborima sve već poznato?

Ne mislim. Samo navodim realne činjenice. Ali, daleko od toga da je stvar riješena. Ako Plenković uspije i ako želi natjerati stranački vrh da se javno očituju hrvatskome narodu prvo o dramatičnosti trenutka u kojemu se zemljaHDZHDZ mora zamoliti hrvatski narod za pomoć, doslovno za zadnju priliku, jer mu mora reći da slab HDZ, slabu državnu vlast nitko ne cijeni ni u zemlji ni u inozemstvu, te da se ni od koga ne može očekivati rješavanje golemih devijacija u zemlji bez jake vlasti. A jaka vlast je jedino moguća iz velike potpore naroda. To se potpuno jednako odnosi i na status predstavnika Hrvatske pred međunarodnim državnicima i institucijama. Samo jake svijet respektira. HDZ bi na ovim izborima mogao poslužiti zbog svoje infrastrukture kao svojevrsni most, golema vrata za okupljanje svih raspoloživih potencijala hrvatskoga naroda.nalazi, ako bude u stanju javno preuzeti odgovornost zbog dugogodišnjega nečinjenja i slabosti stranke, ako uspije natjerati stranački vrh da na svojim listama otvore mjesta i to najmanje pedeset posto izglednih mjesta za Sabor uglednim, čistim, nekompromitiranim ljudima s jasnom nacionalnom prepoznatljivošću i to iz svih nacionalnih stranaka i izvan njih, ima izgleda.Temeljni preduvjet za bilo kakav pokušaj animacije više od milijun ljudi u zemlji koji ne izlaze na izbore je – jasno im reći da je stanje u zemlji dramatično, da je zemlja praktično okupirana i da izlazak na izbore nije pitanje poistovjećivanja s nekim iz HDZ-a nego – zadnji pokušaj da se zaustavi divljanje otvorenih neprijateljskih politika i inicijativa Hrvatskom.

HDZ mora zamoliti hrvatski narod za pomoć, doslovno za zadnju priliku, jer mu mora reći da slab HDZ, slabu državnu vlast nitko ne cijeni ni u zemlji ni u inozemstvu, te da se ni od koga ne može očekivati rješavanje golemih devijacija u zemlji bez jake vlasti. A jaka vlast je jedino moguća iz velike potpore naroda. To se potpuno jednako odnosi i na status predstavnika Hrvatske pred međunarodnim državnicima i institucijama. Samo jake svijet respektira. HDZ bi na ovim izborima mogao poslužiti zbog svoje infrastrukture kao svojevrsni most, golema vrata za okupljanje svih raspoloživih potencijala hrvatskoga naroda.

Pomiriti se s hrvatskim narodom

Mislite li da bi se oko toga moglo postići suglasje u HDZ-u?

Iskreno ne znam. Nisam preveliki optimist, ali ako je tim ljudima stalo koliko toliko očuvati izvornu simboliku stranke, sebe osobno za neko kasnije preispitivanje i vrednovanje, morali bi imati svijest o nužnosti takvoga pristupa. Nemaju puno mogućnosti. Ili će otići kao gubitnici ili kao pobjednici.

Umjesto da se prisilno i idiotski pokušavaju miriti s otvorenim neprijateljima hrvatske državnosti i smrtonosnimpolitikama, moraju se pomiriti s hrvatskim narodom. To je bit stvari. Ako hoćete to je istinski povratak Tuđmanu o kome stalno govore. Jer Tuđmanu se ne smije vraćati fizički i na pogrješnim elementima, već na – aktualnim izazovima, a to je jedino moguće povratkom autentičnoj državotvornosti, koja nazad dvadeset i pet godina i danas nije ista. Tad su vrijedila jedna, danas druga pravila i obveze, jer su okolnosti drugačije. Tuđmana valja gledati kao simbol državnosti, a ne kao okvir zauvijek ispravnih politika. Jer, niti su bile vječne niti uvijek ispravne.

Sam HDZ ovakav kakav jest, nema nikakvih izgleda, ne zbog toga što je dobar Milanović, već zbog toga što ovakvom HDZ ne vjeruje dovoljan broj Hrvata za pobjedu na izborima. Matematika je jasna. Antife i ljevica će uvijek izići na izbore, baš svi, ljevica će osvojiti svoj broj glasova, a broj mandata i politička moć u državi ovisi o broju ljudi koji će izići i glasovati za desnicu.

Zbog toga HDZ mora svoju infrastrukturu pod pozivom za stvaranjem saveza nacionalnog spasa otvoriti Hrvatskoj i svim inicijativama da se ne izgubi ni jedan jedini glas. Tu ne mislim na nekakav predizborni savez s podjelama mandata.To nikako. Savez za spas zemlje i povjerenje u ljude na listama koje neće izabrati samo stranačka struktura HDZ-a. Samo im treba otvoriti vrata i dati svoje stranačke potencijale.

Koje su to politike na kojima bi morao počivati takav savez, kako ste rekli – nacionalnog spasa?

HDZ u ovome trenutku zbog infrastrukture koju ima, ali i zbog povijesne odgovornosti za budućnost hrvatske CiljeviMeđu pet šest ključnih političkih ciljeva i političkih poruka svoje mjesto moraju naći pravaška komponenta nacionalne politike, komponentna radićevštine i simbolike hrvatskoga sela, komponenta svehrvatske integracije ili ugrubo Tuđmanove državotvornosti, komponenta antikomunizma i antisrpskoga ekspanzionizma i konačno komponenta suverenističke politike u Europi.države, jer nitko kao HDZ nema takvu odgovornost zbog uloge u njenome nastajanju, mora biti spreman na žrtvu, mora priznati da nema sam snage za pobjedu, mora zamoliti naciju za pomoć i mora se prestati sektaški ponašati. I, mora prestati lupetati o nekakvom centru. Kojemu? Onome koji su propisale antife? Među pet šest ključnih političkih ciljeva i političkih poruka svoje mjesto moraju naći pravaška komponenta nacionalne politike, komponentna radićevštine i simbolike hrvatskoga sela, komponenta svehrvatske integracije ili ugrubo Tuđmanove državotvornosti, komponenta antikomunizma i antisrpskoga ekspanzionizma i konačno komponenta suverenističke politike u Europi.

U postojećim strankama ima ljudi koje nacija prepoznaje kao takve, a pogotovo izvan njih. Ima ih i u HDZ-u naravno. HDZ u konačnici mora prepoznati interes, svoj interes, ali i nacionalni, da u svome krilu razvije autentične klice novih, jakih stranaka nacionalne Hrvatske od pravaša do „seljaka“, koje je i svojim ponašanjem tijekom dvadeset i pet godina neodgovorno uništavao. Problem današnje Hrvatske i jest u tome što nema snažnih i autentičnih takvih stranaka, koje bi bile prirodni saveznici na minimumu nacionalnih interesa, HDZ-u. Upravo bi se u ovome trenutku to moglo osmisliti i početi razvijati preko izborne platforme nacionalnoga spasa.

Sve te ljude i ideje HDZ može lako okupiti ako bi poslali poruku da su im to javni i politički ciljevi koje će preuzimanjem vlasti pretvoriti u – zakone i javne politike.

Tijekom mandata odlazeće Vlade jasnije nego ikada pokazala se je snaga tzv. lijevo-liberalnog civilnog sektora koji je svakodnevno provodio linč nad ministrom Zlatkom Hasanbegovićem. Zašto desno-konezrvativna opcija u Hrvatskoj posljednih 25 godina nije bila svjesna važnosti izgradnje svojega civilnog sektora i kulturnih kružoka?

Više je razloga za to. Prvi i najvažniji je potpuni nedostatak relevantnih znanja o upravljanju društvenim, političkim i prije svega državnim politikama i interesima. Drugi razlog je to što su antife i ti, kako ste ih nazvali lijevo-liberalni pokreti realna i to uvjerljiva manjina u hrvatskom narodu, pa se refleksom gologa opstanka prinuđeni na čvršće, bolje, operativnije i trajnije povezivanje od većine. Treći je razlog to što su kreatori i mentori takvoga društvenoga aktivističkoga spektra zapravo stvarni nositelji moći u zemlji, moći koja nikada nije preispitana niti je prošla nužnu tranziciju iz komunističkoga u demokratski poredak, a pogotovo iz poretka kolonizirane ili okupirane Hrvatske kakva je bila u Jugoslaviji u suverenistički državni poredak.

U konačnici osnovni grijeh i slabost nacionalnog političkog spektra u Hrvatskoj je u tome što dominiraju ljudi koji misle da je država plijen, da je politika dograbiti ga, a da je uspješnost tko će bolje i više naplatiti svoje zasluge. Hrvatska ne može podnijeti toliki broj zaslužnih. Jednostavno, zbog toga lijevo-liberalne snage izgledaju jako i moćno, iako realno nisu ni jedno ni drugo. Zapravo bi te lijevo-liberalne snage ili antife bile smiješne i opskurne egzotične strukture i figure za pokazivati u muzejima ili se jednostavno smijati primjercima tragikomičnosti ljudskoga društva, da su nacionalne snage bar minimalno svjesne odgovornosti ili organizirane.

Antifašizam u Hrvatskoj je društvena nakaza

Nevladine udruge i tzv. kulturnjaci kao toljagu protiv neistomišljenika koriste optužbu o fašizaciji Hrvatske kojoj se onda oni – „antifašisti“ – tobože suprostavljaju. Kako komentirate takvo postupanje?

Meni je neshvatljivo taktiziranje oko toga – antifašizma. Ja sam siguran sto posto da golemi broj hrvatskih ljudi ne izlazi na izbore niti ima povjerenja u nacionalne stranke i zbog toga što tako bogobojažljivo toleriraju pa i podupiruGrijehOsnovni grijeh i slabost nacionalnog političkog spektra u Hrvatskoj je u tome što dominiraju ljudi koji misle da je država plijen, da je politika dograbiti ga, a da je uspješnost tko će bolje i više naplatiti svoje zasluge. Hrvatska ne može podnijeti toliki broj zaslužnih. Jednostavno, zbog toga lijevo-liberalne snage izgledaju jako i moćno, iako realno nisu ni jedno ni drugo. Zapravo bi te lijevo-liberalne snage ili antife bile smiješne i opskurne egzotične strukture i figure za pokazivati u muzejima ili se jednostavno smijati primjercima tragikomičnosti ljudskoga društva, da su nacionalne snage bar minimalno svjesne odgovornosti ili organizirane.osvjedočene prevarante, lažljivce, pripadnike zločinačkih režima i politika. A svi su se takvi svrstali pod – antifašizam. Naročito u kulturi koja je uz obrazovanje i najopasniji instrument udara na nacionalni identitet. Ne vidim ni jedan jedini razuman i prihvatljiv način da svatko na desnici čim se pojavi u javnosti, mora položiti pred antifama – svojevrsnu prisegu pravovjernosti. Antifašizam u Hrvatskoj je društvena nakaza. Ni manje ni više.
Laž, prijevara, način podčinjavanja hrvatskoga naroda, pranja mozga, način uništenja nacionalnoga identiteta i u konačnici izrugivanja hrvatskome narodu. Ali i zdravome razumu.

Antifašizam danas ima opravdanja isto kao i recimo – pokret protiv tuberkuloze, protiv kuge, gube, kolere. Zamislite društveni poredak danas koji se zove antikužni poredak!? Naravno, smijao bi se svatko na to.

Točno je takva situacija s antifašizmom. Ako HDZ misli biti relavatan nacionalni politički faktor i postići kritičniminimum trajnijega pobjedničkoga povjerenja hrvatskoga naroda mora jasno i glasno poručiti da je hrvatski narod obračunao s nacizmom i fašizmom od 1991.-1995. godine porazivši vojno Srbiju i tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Pobjedom nad njima u ratu, nestali su svi razlozi postojanja antifašističkoga pokreta. A mi imamo cirkus da nam upravo nositelji autentičnoga zločinačkoga nacizma iz toga razdoblja danas – prodaju antifašizam protiv pobjedničkih „fašista“.

To je toliko otvoreno ponižavanje zdrava razuma ljudi, da nitko tko se tome ne suprotstavi nema nikakvih izgleda integrirati hrvatski narod u pobjedničku snagu.

Mediji

Mediji uz nevladine udruge predstavljaju udarnu snagu ljevice u Hrvatskoj. Smatrate li da je desna opcija napokon postala svjesna velike uloge medija u kreiranju političke zbilje i tko je kriv što u 26 godina hrvatske države nije formiran relevantan medij koji bi na nacionalnoj razini promicao hrvatske interese nasuprot prevladavajućim jugofilnim medijima?

Krivo je neznanje u, i oko HDZ-a, ali i činjenica koju sam prethodno objasnio odgovarajući na pitanje razvijeneinfrastrukture nevladinih udruga ljevice i nepostojanja slične infrastrukture na nacionalnom spektru. Kriva je i situacija nužne, nametnute političke pomirbe koju je Tuđman morao proglasiti zbog srpske agresije na Hrvatsku. Na žalost, ta politika je ostavila zastrašujuće posljedice, jer su naslijeđeni komunistički kadrovi vrlo skupo naplatili svoje usluge u stvaranju suvremene samostalne države. I pripremili sve da nakon rata i pogotovo nakon Tuđmana preuzmu potpunu kontrolu nad društvom i pogotov državom. Jednostavno, oni raspolažu relanim resursima, imaju financijske, gospodarske i sve društvene institucije pod kontrolom, imaju i odgovarajući kadar i širinu kakva se nije mogla autonomno proizvesti u samostalnojdržavi jer upravo oni to nisu dopuštali.

Ako sam Vas pravilno shvatio, Vi držite da je politika pomirbe pogrješna?

Treba reći da je tzv. politika pomirbe, koju danas naročito pokušavaju zloupotrijebiti antife i ljevica za spriječavanja otvaranja bitnih nacionalnih pitanja i u konačnici za preispitivanje njihovoga društvenoga statusa, posve isti zombi i prijevara kao i antifašizam. Ako je i imala neko deklarativno i taktičko opravdanje tijekom rata, danas nema.

Ne može biti pomirbe ideje ubojice i žrtve, antisuverenističke iPupovacKako će Srbin u Hrvatskoj steći stav da je zločin ubijati Hrvate, ako svake godine uz blagoslov hrvatske države Pupovac u ime njega slavi u Srbu pokolj nad Hrvatima i proglaÅ¡ava to civlizacijskim činom i kako javno kaže – zbog kojega mu hrvatski narod duguje?suverenističke Hrvatske, politike obrane Hrvatske i politike agresije na Hrvatsku. To jednostavno nije moguće nikako. Jedna od tih politika i ideja mora biti – poražena. U tom slučaju lako se pomiriti s ljudima koji su se odrekli zla i zločinačkih nakana, ako se na tu pomirbu misli. Inače, zaÅ¡to bi se neki Pupovčev Srbin pomirio sa suverenom Hrvatskom, ako ga hrvatska država stimulira i podupire da se ne pomiri i ako je nagraÄ‘en za miÅ¡ljenje da je okupacija i razaranje Vukovara bio čin osloboÄ‘enja? ZaÅ¡to bi se bivÅ¡i pripadnik komunističkoga poretka, nositelj zločinačkih politika i progona hrvatskoga naroda odrekao toga Å¡to je radio i ideje koju je slijedio, ako mu je to i dalje isplativo u Hrvatskoj?

Kako će Srbin u Hrvatskoj steći stav da je zločin ubijati Hrvate, ako svake godine uz blagoslov hrvatske države Pupovac u ime njega slavi u Srbu pokolj nad Hrvatima i proglaÅ¡ava to civlizacijskim činom i kako javno kaže – zbog kojega mu hrvatski narod duguje?

S tim idejama i politikama se nitko živ tko drži do sebe i Hrvatske ne može niti smije ikada pomiriti jer je to – kapitulacija.

Da se vratimo medijima?

HDZ ni danas nema svijesti o nužnosti stvaranja neovisnih, nacionalnih medija, niti zna preuzeti one koje osvoji eventulanom pobjedom na izborima. U HDZ-u je i sada pretežita svijest o nužnosti umjesto antifa agitpropa formirati svoj agitprop. U takvim okolnostima se probiju u prvi plan poslušnici, neznalice, medikoriteti, a to je uvijek siguran pravac u – propast. Da je u HDZ pretežit nacionalni umjesto stranački interes i da su pretežite grupacije oko nacionalnog interesa, to ne bi tako bilo. Tragično je da HDZ ne shvaća da ne može biti jak niti zadovoljiti stranačke interese bez snažne integracije s nacionalnim interesom. Zbog toga smo i mogli vidjeti zastrašujuću prošlu izbornu kampanju, katastrofalno javno komuniciranje tijekom mandata aktualne vlade, potpuno nesnalažanje u svim kriznim pitanjima i problemima. Jer ljudi koje oni vode sobom kao stručnjake nikada nisu bili riješenje, već – problemi.

HDZ s više podozrenja i danas gleda na nekolicinu nezavisnih nacionalnih medija nego na kompletan spektar antifa medija. Radije će se osloniti na Hedla primjerice ili nekoga prebjega s antife nego na intelektualce snažnoga nacionalnog obilježja. Danas na HRT-u glavninu antifa aktivista među novinarima čine tipovi koje je doveo HDZ nekada, koji su postigli pozicije neviđenim poltronstvom i službom dijelu HDZ-ovih struktura, pa su, čim su stekli kritičnu moć- nastavili antifovati. To samo po sebi govori dovoljno.

Vanjskopolitičko pozicioniranje

Na vanjskopolitičkome planu Hrvatska se od 2000. gura u prostor bivše Jugoslavije što je praćeno općim političkim, gospodarskim i moralnom rasapom. Može li Hrvatska kroz inicijativu Jadran Baltik – koju najviše zagovara Predsjednica Republike – napokon izići iz „balkanske krčme“?

Politika guranja Hrvatske u sferu neke nove Jugoslavije je kontinuitet Račanove politike koja na međunarodnom planu ima snažnu neprekinutu potporu Velike Britanije još od devedesete godine. Račan je napustio Sabor 25. lipnja 1991. godine, jer je htio da se usvoji njegov prijedlog Ustavne odluke o samostalnosti Republike Hrvatske, koji je predviđao trenutni nastavak razgovora sa Srbijom o zajedničkoj državi. Dakle, takva politika je u izvorištu programa ljevice i nikada je se neće odreći. Niti može.

Da ne znam tko dođe na čelo SDP-a u ovome trenutku, zbog biračkoga tijela koje nikada nije prihvatilo Hrvatsku drugačije od privremene nužnosti, a pogotovo ima snažan animozitet prema nacionalnim vrednotama, simbolima ili manifestacijama nacionalne pripadnosti hrvatskoga naroda, mora voditi prosrpsku i izrazito anacionalnu politiku u Hrvatskoj.

Ili, nema glasova na izborima.

To biračko tijelo, tu polazišnu paradigmu se jednostavno mora trajno pobjediti i minorizirati, a ne davati musatisfakciju uspješne politike kao danas. To je moguće postići, ali ne u okviru ovakvih izbornih i ustavni pretpostavki. Ni jedna jedina reforma se u Hrvatskoj ne može provesti pojeidnačno, niti bez snažne izborne legitimacije nacionalne politike. A temeljni preduvjet za to je osvojiti mandat za promjenu dva ključna zakona kojima svaki narod upravlja dovjom državnošću.

Postoji neupitna suglasnost najvažnijih teoretičara države da su to zakon o državljanstvu i najvažniji zakon – onaj izborni. Izborni Zakon u Hrvatskoj je temelj svih državnih slabosti, jer je prilagođen interesima političkih elita, umjesto da je instrument strateškoga razvoja hrvatske državnosti. Imamo državnost točno ovakvu kako izgledaju predizborne otužne koalicije, točnije buvljaci. To sve znaju i vide naši partneri u svijetu i na temelju toga zauzimaju stav o nama i prema nama.

Vi mislite da su te inicijative isprazne bez sređivanja stanja u zemlji?

Upravo tako.

Bez toga nema nikakve suverene vanjske politike Hrvatske, pa ni bitnijega sadržaja vanjskih politika, jer nitko neće respektirati državno vodstvo ili državu koja ne može prevladati radikalne suprotnostima oko svoje suverenosti.

Dakle, naše inozemno pozicioniranje, bez obzira u kakvim okvirima, neće puno vrijediti bez stabilizacije prilika uHrvatskoj na temeljnim nacionalnim interesima i vrednotama. Evo, članica smo EU i NATO pakta, a u svakoj, baš svakoj prigodi, naši saveznici od nas traže, očekuju i pritiskaju nas na popuštanje razbojničkim zahtjevima – Srbije. Zbog čega? Jer znaju da da u Hrvatskoj nemamo čvrst nacionalni stav o tome.

Zbog sukoba oko suverenosti hrvatskog naroda nužno je svaki predstavnik današnje države u inozemstvu slab, njegovi zahtjevi nerelevantni, a status- status poslušnika. Kako će francuski državnik, njemačaki državnik, briselski birokrat ili dužnosnik, respektirati ministra Kovača, predsjednicu Republike ili premijera Oreškovića, kad mu Urša Raukar ili Saša Leković sa stotinjak antifa mogu u svakom trenutku uraditi pakao u zemlji? Kako očekivati da sa Srbijom riješimo bilo koje otvoreno pitanje, ako hrvatska država podupire na sve načine i legalizira izrazito velikosrpske politike u Hrvatskoj, integrirane oko Milorada Pupovca? Što mi očekujemo od Angele Merkel ako ona to vidi u Hrvatskoj?

To je problem naše nevjerodostojnosti u svijetu.

Bi li stanje u državi bilo ovakvo kakvo je da su intelektualci i kulturno-znanstvene institucije snažnije grmili protiv društvenih anomalija i patologija?

U svim Vašim prethodnim pitanjima i mojim odgovorima nalaze se odgovori na ovo pitanje. Nedavno sam tijekom rasprave o kurikulumu uočio primjedbu u Glasu koncila da je uredništvo na jedvite jade uspjelo pronaći relevantnog akademca spremnog jasno i otvoreno govoriti o štetnosti ponuđenoga kurikula obrazovanja. Ljudi su izloženi golemom pritisku, vrlo ciljano. Mene je više puta GONG na svojim stranicama prozvao zbog navodnoga govora mržnje, a sve zbog jasnog i preciznog isticanja šteta, štetnih politika, političkih postupaka i naravno, štetočina u Hrvatskoj.

Jednostavno, morate biti spremni da će istina, načela i argumenti s jasnih nacionalnih stajališta antifama biti povod za kampanju, linč, prozivke i obilježavanje svih vrsta. Hrvatske znanstvene, akademske i obrazovne institucije su pod potpunom kontrolom mediokriteta, a medikokriteti su podefiniciji posljedica nesuverenističke i destruktivne politike, jer nitko tko želi vladati Hrvatskom ili joj strateški nauditi, podčiniti ju, preuzeti nadzor nad njom, neće razvijati vrhunske programe, ideje, autentične intelektualce, znanstvenike i samosvjesne ljude i sustave. Jer se njima ne može upravljati na daljinski i pogotovo usmjeriti ih protiv interesa hrvatskoga naroda.

Strah akademske zajednice

Može li se govoriti o svojevrsnom strahu akademske zajednice ili – intelektualaca?

Može. Ljudi su godinama preživljavali, navikavali se na koegzistenciju s režimom, pokušajima tu i tamo proboja i bilo kakvoga iskoraka, ali uvijek je iznad njih bio mač nevidljivoga nadzora. To je postao autocenzorski refleks u velikoga broja hrvatskih akademaca. I tim ljudima se mora poslati poruka političke snage, sigurnosti, moraju povjerovati.

Zbog toga ni u toj oblasti nema riješenja bez ostvarene kritične političke moći na programu i idejama koje neće ovisiti od utjecaja tih struktura. HAZU je nemoćan, razapet unutarnjiim nesolidnostima na koje je nametnut okvir nakaznog političkog antifašizma, sveučilišta su također potpuno okovana nekompetencijom, mediokritetstvom,InstitucijeMorate biti spremni da će istina, načela i argumenti s jasnih nacionalnih stajališta antifama biti povod za kampanju, linč, prozivke i obilježavanje svih vrsta. Hrvatske znanstvene, akademske i obrazovne institucije su pod potpunom kontrolom mediokriteta, a medikokriteti su podefiniciji posljedica nesuverenističke i destruktivne politike, jer nitko tko želi vladati Hrvatskom ili joj strateški nauditi, podčiniti ju, preuzeti nadzor nad njom, neće razvijati vrhunske programe, ideje, autentične intelektualce, znanstvenike i samosvjesne ljude i sustave. Jer se njima ne može upravljati na daljinski i pogotovo usmjeriti ih protiv interesa hrvatskoga naroda.varanjem, pogodovanjem, nesolidnošću i zbog toga svega potpunim poltronstvom prema državnoj vlasti koja upravo takvima pogoduje jer je i sama takva.

Tako se postiže razorna sprega, koja ne može sama od sebe stati, jer je to zatvoren ciklus interesa i ucjena, sustav koji umjesto da stvara, troši potencijale. Njima proboji u pojedinačnim, pogotovo priodnim znanostima dobro dođu kao alibi, iako su najčešće plod slučajnosti, nešto kao uspjesi Kostelića u skijanju ili Blanke Vlašić u atletici.

Dakle, i ovdje je ključ svih problema – relevantna nacionalna politička moć. A prije toga jasna poruka bez koje moći nikada neće biti. Dakle, opet obveza HDZ-a.

Lustracija je prvorazredno političko nacionalno pitanje

Može li Hrvatska dalje barem bez minimalne lustracije?

Ne može. Ne samo dalje, nego će propadati sve više i više, do potpunoga gubitka državnosti. Lustracija je prvorazredno političko nacionalno pitanje koje je majka svih politika u svim sferama, od nacionalne sigurnosti, ekonomije, razvoja poduzetništva,uopće razvoje društvene klime.

Započetak, i ovakav HDZ bi morao, baš morao, javno promovirati namjeru donošenja Zakona o kriminalizaciji isticanja, afirmacije ili promocije totalitarnih simbola i političkih ideja, a kako su komunistički jugoslavenski program i njegove politike živuća smrtna opasnost za hrvatski narod te velikosrpska politka i njeni ciljevi i simboli, to se prvenstveno na njih treba odnositi.

Degutantno je gledati nasrtaje na Hrvatsku zbog „Za dom spremni“ zbog toga što ga je koristio Pavelić, iako je taj pozdrav simbol viteštva, herojstva i goleme žrtve autentične postrojbe Hrvatske vojske u obrani zemlje od Srbije, a s druge strane kriminalizaciju pitanja treba li u Zagrebu ostati Trg Maršala Tita, epohalnoga zločinca, kao da je to lokalno pitanje. To je prvorazredno nacionalno političko pitanje o kojemu ne može odlučivati nekakav lokalni načelnik, političar ili inicijativa. Kao što je i „Za dom spremni“ pitanje poštovanja prema Domovinskom ratu i sebi samima. Usprkos tome što taj pozdrav neke može neugodno aosicirati, moraju shvatiti da je simbol otpora hrvatskoga naroda – stravičnoj srpskoj agresiji. I, točka. To HDZ mora reći, promovirati u oba slučaja bez mucanja. Jer su to, što bi Plenković rekao, izrazita europska načela i temelj na kojemu počiva suvremena Europa.

Lustracija nije kako se tumači s antifa spektra prebrojavanje ljudi, iako mora i toga biti, nego prije svega državni obračun slobodnoga naroda sa zločinačkim inicijativama, ugrozama, njihovom simbolikom i ciljevima. Zbog toga je lustracija majka svih reformi u Hrvatskoj. Ako netko može argumentirano opravdati legalizaciju nacističke politike u Izraelu, prava na terorističke udare u Francuskoj, ISIL u američkoj državnoj politici, stekao bi pravo na opravdavanje zločinačkih namjera u Hrvatskoj. Ne može za Hrvatsku vrijediti jedno pravilo a za cijeli svijet – drugo dokazano bolje.

Davor Dijanović

 

Continue Reading