Doznajte zašto se Isus služio prispodobama i koje su mu bile najomiljenije
DUHOVNA MISAO I LITURGIJSKA ÄŒITANJA 11. NEDJELJE KROZ GODINU
Isus se Äesto služio prispodobama – usporedbama i metaforama jer je znao da će ga ljudi njegova vremena tako najbolje moći razumjeti. SluÅ¡ajući te prispodobe, o sijaÄu, o sjemenu, izgubljenoj ovci, izgubljenom sinu itd., oni su mogli doživjeti da pred njima stoji Äovjek koji ih razumije, koji zna Å¡to je život, rad, muka, znoj ali i životne radosti. Pred sobom su imali UÄŒITELJA (tako su ga zvali) od krvi i mesa, k tome vrlo mudrog i moćnog u djelima koja može Äiniti samo Bog. U prispodobi o Kraljevstvu Božjem koje raste iz gotovo niÄega u neÅ¡to veliko, nagovijestio je Å¡irenje Njegova uÄenja i Crkve ali joÅ¡ viÅ¡e ono Å¡to treba doći jednom u vjeÄnosti. Sveti Pavao u drugom Äitanju podcrtava važnu stvar osim vjere kao prvog uvjeta da bi se tamo doÅ¡lo: Jer svima nam se pojaviti pred sudiÅ¡tem Kristovim da svaki dobije Å¡to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.Ne, nije svejedno kako se živi. Iako je netko formalno krÅ¡ten, pitanje je koje će mjesto imati u vjeÄnosti, u Kraljevstvu Božjem. Dok će se jedni radovati, drugi će žaliti Å¡to svoj život nisu u potpunosti predali Bogu. Prorok Ezekiel upozorava da je put prema Kraljevstvu Božjem – put poniznosti a Isus da je to uzak put i da je malo onih koji ga nalaze. Budimo meÄ‘u njima.
Prvo Äitanje: Ez 17,22-24
Ovo govori Gospodin Bog: S vrha cedra velikoga, s vrÅ¡ka mladih grana njegovih, odlomit ću granÄicu i posadit je na gori visokoj, najviÅ¡oj. Na najviÅ¡oj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih. I sve će poljsko drveće znati da ja, Gospodin, visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo suÅ¡im, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Gospodin, rekoh i uÄinit ću!
Drugo Äitanje: 2Kor 5,6-10
Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Evanđelje: Mk 4,26-34
U ono vrijeme: Isus govoraÅ¡e mnoÅ¡tvu: Kraljevstvo je Božje kao kad Äovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A Äim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve. I govoraÅ¡e: Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se goruÅ¡iÄino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske. Mnogim takvim prispodobama navješćivaÅ¡e im RijeÄ, kako već mogahu sluÅ¡ati. Bez prispodobe im ne govoraÅ¡e, a nasamo bi svojim uÄenicima sve razjaÅ¡njavao.
