Ante Antek Brajko..Hodočasnici..

Na hodočasnički put
odlučni, puni vjere, nade
u ranu zoru nas dvoje
pošli smo u Međugorje

Malo priče, malo šale
popravak odjeće, obuće
dva, tri dobra vica
slijedila je prva Krunica

Put je dug, baš težak
puno dulji, prvi žulji
vodeni, krvavi, plavi
napast se mota po glavi

Prva je kraju ruta, odmor
na proplanku pored puta
Užina, post je, dalje planovi se kuju
žulji, oni nas čini se čuju

Još ćemo danas do po puta,
noćiti uz vinograd, ispod hrasta
a možda nas kogod svrati
ajde providit će Božja Mati

Dobro se umorili, Djevi se molili
sa jednih vrata doziva nas žena
ajte amo, ajte na konak
ima mista da vas je dvista

Rano jutro, još za noći
vrime poći, topla šalica kave
nova se prijateljstva slave
noge bose umivaju hercegovačke rose

Drugi dio našega puta
upale nas prate, zvizdan je visoko
žega je, tuče iz neba i zemlje
sa usana još molitva teče, brzo će veče

Na kraju puta s neba kišica rosi
ruke, oči k nebu, lahor u kosi
Majka nas nosi, došli smo bosi
u podnožju Podbrda ostaju srca tvrda