U čovjekovoj naravi usađena je čežnja uvijek nešto priželjkivati ili jednostavno nastojati imati više nego što imam sada. U vrijeme blagdana ili posebnih osobnih slavlja i obljetnica, čovjekove želje, pogotovo one materijalne, postaju još veće. Među najosnovnije želje koje su zapravo temeljne ljudske potrebe možemo ubrojiti potrebu za hranom, stanom, odjećom… ali i potrebu biti voljen prihvaćen, imati prijatelje… osobe pogođene siromaštvom i oskudicom osjećaju neprekidnu potrebu za onim što im nedostaje, a ne mogu si priuštiti. Ljudi okruženi materijalnim bogatstvom i raskoši žele još i više jer im uvijek usred svega nedostaje “poneka sitnica”.Naše su želje obojene raznolikošću, u njima se ogleda naša mašta i ocrtava dubina našega bića. Želje ponekad iščeznu prije nego postanemo svjesni njihova postojanja, a neke godinama neostvarenim čeznućem ispunjaju naše srce.Postoje i želje za koje se isplati boriti i žrtvovati. Takve želje iz najskrovitijih dijelova srca probijaju se u stvarnost. Njihovim ostvarenjem naše biće raste, ispunja se ljubavlju i plemenitošću, postajemo otvoreni prema sebi, bližnjima i prema manje bliskima. Ispunjajući ih možemo drugima dati nadu da i njihove želje mogu postati stvarnost.