Blagoslovljen današnji dan.
Suvremeni čovjek se guši u buci, galami, mnoštvu riječi i slika. Oglušuje se na zov tišine, uzmiče pred njenim govorom.
Njemu je samoća sinonim za osamljenost, a ne vrijeme u kojem se najintenzivnije može susresti sa samim sobom. U tišini vlastitog srca koje moli ili šuti, pjeva ili plače, strahuje ili se nada, čovjek možeš pronaći svjetlo koje prosvjetljuje, može bolje razumjeti stvari, ljude, događaje, a također može susresti Boga.
Tišina je najbolji lijek pred bučnim slikama i svakojakim mislima koje nas danomice bombardiraju. Bog je prijatelj tišine i zato je žeđ za Bogom najintenzivnija u tišini. U tišini se otkriva misterij, osjeća blizina i poseban miris Boga. Ponekad je dosta samo trenutak tišine da ponovno otkrijemo ljepotu života. Život se rađa u tišini, čovjek umire u tišini, Boga se susreće u tišini. Bez tišine ljudski je život nezamisliv: ona potiče na razmišljanje, u njoj se otkrivaju najveće tajne prirode.Čovjek s jedne strane bježi od tišine, a s druge strane duboko u sebi žudi za tišinom. Tišina je učiteljica života.
Šutnja je mjesto gdje nam Bog dolazi ususret i ponekad jedini put da bismo mogli Boga razumjeti. Ništa veliko i presudno u životu ne događa se u buci, već u šutnji i tišini.
Bog vas blagoslovio.
