File not found. {"id":15924,"date":"2019-04-02T04:57:42","date_gmt":"2019-04-02T03:57:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.tropolje.info\/?p=15924"},"modified":"2019-04-02T05:03:18","modified_gmt":"2019-04-02T04:03:18","slug":"miljenka-kostro-koraci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.tropolje.info\/miljenka-kostro-koraci\/","title":{"rendered":"MILJENKA KO\u0160TRO “Koraci”"},"content":{"rendered":"

MILJENKA KO\u0160TRO<\/p>\n

 <\/p>\n

Koraci<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Treba krenuti. Prvi korak je bitan. Dogodi se, obi\u010dno, uz ne\u010diju pomo\u0107. Ne mo\u017eemo re\u0107i da su zanimljivi isklju\u010divo koraci ovog vremena, jer koraci su postojali odavno, davno prije nas. Na po\u010detku je bila rije\u010d i uz nju koraci! Pro\u0161lost u\u010di, nadahnjuje. Gibanja i vrijeme, promjene, mjesto i cilj. Pred nama je duga\u010dak put, ali i njime se kre\u0107e prvim korakom. Na putu \u010dekaju ljubav, \u010de\u017enja, bol, pjesma, radost, tra\u017eenje, nala\u017eenje, nenala\u017eenje, nesnala\u017eenje, dvojbe, strah od novog koraka. Dobronamjerne rije\u010di, koji put zanemarene. Misao, ponekad, pogre\u0161no protuma\u010dena. Sloboda neshva\u0107ena.<\/p>\n

Zakora\u010di\u0161 u svjetlost, pa u sumaglicu. Onda opet kroz svjetlost. Korak krut. Ide\u0161. Zastajkivanja ispred nepoznanice. Zaustavljanje?! Neee, usporavanje! Upoznavanje, pa opet put, \u010desto nepregledan. Upitamo svanu\u0107e, krik svanu\u0107a: Koliko puta i koji put? A ono, kao iz navike, upali svjetiljku i namigne, daju\u0107i znak da nastavimo dalje. Hod po visoravni. Koraci uz planinu, pa strmo sila\u017eenje\u2026 Uzdah zbog raskoraka umjesto iskoraka. Na ramenima obje\u0161en osje\u0107aj odgovornosti, a neodgovornost vreba.<\/p>\n

Odredi\u0161te daleko, a strepnja blizu. I gle, odjednom trn u peti. Uh! Krik. Zar jo\u0161 jedan uzaludan poku\u0161aj? Zaustavljanje. Ti\u0161ina se nijemo ogla\u0161ava. Sunce se iznova ra\u0111a. Ponu\u0111ena nova prilika! Prolje\u0107e nikada ne iznevjeri. Korak ostavlja trag, svjedo\u010di i pi\u0161e povijest. I ovaj trenutak uskoro se seli u pro\u0161lost. Korak mora dalje, njegov cilj je susresti se. Ako zakasni, mogao bi se mimoi\u0107i, ili \u010dak nikada ne sti\u0107i! Cilj je susresti se s novim danom kao svjedokom. Ohrabruje ispijena \u010da\u0161a nade. Presko\u010dene prepreke. Sru\u0161en zid. Pogled iza i ispred sebe. Tro\u0161e se tabani. Idemo. Vje\u010dnost \u00a0otvara vrata, spremna za\u017emiriti na na\u0161e nesnala\u017eenje. Krik svanu\u0107a otvara pogled u daljinu. Idemo, ali jo\u0161 nismo oti\u0161li. Izgovoramo rije\u010di koje su ve\u0107 bezbroj puta prije izgovarane. Ipak ostaje nada da \u0107e ih se jo\u0161 mnogo puta izgovoriti. Iste rije\u010di, re\u010denice i njihov smisao, razli\u010dit. Ni\u017eu se koraci. Isti koraci, a hod razli\u010dit. Ne, koraci nisu umorni. Sve je dobro dok se pokre\u0107e. I pri\u010da!<\/p>\n

 <\/p>\n

Vrijeme \u0107e i tako u\u010diniti svoje. A mi? I nama je \u010diniti koliko se stigne. \u0160to li nosi novi dan? Novo pitanje, stari odgovor: Jutro! Donosi jutra\u2026sutra\u2026nadu\u2026 Laganog koraka kre\u0107emo u novi dan. U oku probu\u0111en pogled \u0161irine. U koraku nesputanost beskraja. U nama znati\u017eelja. Novo svitanje, nova prilika. Osje\u0107amo dah prolje\u0107a. Osna\u017eeno povjerenje u kretanje. Pupovi pupaju, cvjetovi cvjetaju, ptice pjevaju, p\u010dele zuje, klas zri i jutro tihim korakom kroz vrijeme \u0161u\u0161ti, dok rije\u010d naslu\u0107uje novu priliku\u2026 Ljepota koraka.<\/p>\n

I ova pri\u010da je korak, sitan, bezazlen, a pripada svima. Tko \u0107e ju \u010ditati, ho\u0107e li ju itko \u010ditati? Ho\u0107e li se ikomu svidjeti? Ho\u0107e li sebe prepoznati? Tko \u0107e ga znati? Svejedno, pisana je s puno radosti.<\/p>\n