![](\"http:\/\/www.hrsvijet.net\/images2\/sport\/Rusija_2018_SP\/123_autobus_slavlje.jpg\")
<\/p>\nVeliko narodno slavlje najve\u0107eg nogometnog uspjeha na\u0161e reprezentacije, najve\u0107eg sportskog postignu\u0107a od postojanja hrvatske dr\u017eave polako se sti\u0161ava, ali posljedice na narodni duh ostat \u0107e duboke i trajne. Sportske su nas pobjede podsjetile na onaj pobjedni\u010dki duh iz Domovinskog rata kada se oslobodila zemlja i stvorila dr\u017eava.<\/p>\n
I upravo je te dvije nacionalne pobjede slavio hrvatski narod proteklih dana od Zagreba do Livna, uz dr\u017eavne simbole, navija\u010dke budnice i domoljubne pjesme koje su i nastajale u danima rata kad se razoru\u017eani narod, gotovo goloruk suprotstavio jednoj od tada najja\u010dih vojski svijeta, Titovoj jugoslavenskoj armiji i pridru\u017eenim joj srpskim agresorskim postrojbama.<\/p>\n
I to danas smeta onima koji su pobjednike poku\u0161ali stjerati kao pora\u017eene u raznorazne revizorske registre. Nad njima se u gotovo dva desetlje\u0107a izvr\u0161ila prava dr\u017eavna revizija, da ne ka\u017eemo lustracija od koje komunisti bje\u017ee kao vrag od tamjana. Na hod kroz sve va\u017ene hrvatske institucije krenuli su oni koji su rat izbjegli povla\u0161tenim statusima iz biv\u0161eg re\u017eima, bijegom u inozemstvo ili pak sklanjanjem pod skute neke od tada novonastalih stranaka. I oni, naravno, nisu bili ovih dana na veli\u010danstvenim narodnim \u201edernecima\u201c na kojima se nesputano slavilo hrvatstvo, a kojima se divio i cijeli dobronamjerni svijet.<\/p>\n
Tako ovih dana dru\u0161tvenim mre\u017eama kru\u017ei komentar jednoga Nijemca koji se divi na\u0161im reprezentativcima, ali i jednoj maloj naciji, koja se, kako ka\u017ee, ne srami drugog mjesta, ne krivi, ne psuje, ne o\u010dajava\u2026, ne di\u017ee se u visine, ne napuhuje se, i uz to njema\u010dki zaljubljenik u nogomet zahvaljuje Hrvatskoj \u0161to je osvojila srce svijeta. Hrvatskoj se me\u0111utim nikad nije zahvalio, primjerice, Budimir Lon\u010dar, jedan od va\u017enijih uglednika u zemlji kojoj je svojedobno uveo embargo na uvoz oru\u017eja za obranu u ratu u kojem je poginulo vi\u0161e od 15 tisu\u0107a vojnika i civila i u kojoj se jo\u0161 traga za brojnim nestalima.<\/p>\n
Ali je zato Budimir Lon\u010dar dobrodo\u0161ao u svim dr\u017eavnim VIP lo\u017eama, podjednako kao i Dejan Jovi\u0107 koji se nakon oslobo\u0111enja zemlje vratio iz Velike Britanije i danas drma hrvatskim sveu\u010dili\u0161tem, odgajaju\u0107i usput i cijele generacije mladih budu\u0107ih hrvatskih diplomata. Posljedice takve \u0161kole vidljive su u potpunom izostanku prosvjedne note na pisanje ovotjednog Newsweeka koji je objavio fejk vijest da su se na zagreba\u010dkom Trgu, pri do\u010deku nogometnih viceprvaka, pjevale usta\u0161ke pjesme i izvikivale nacisti\u010dke parole. Osramo\u0107eni tjednik koji pretendira na svjetski ugled i njegova autorica koja se javno hvali svojom \u2018srbofilijom\u2019 djelomice su se ispri\u010dali, ali jo\u0161 uvijek nedovoljno za hrvatski ugled koji bi upravo trebala \u0161tititi na\u0161a diplomacija.<\/p>\n
A mnogi su po svijetu unosno tr\u017eili njezinim ugledom i pritom je besprizorno sramotili. Jedna od takvih je i spisateljica Dubravka Ugre\u0161i\u0107 koja \u0107e po\u010detkom devedesetih tako\u0111er fejk vijestima da se u Hrvatskoj prodaju konzerve s \u010distim zrakom, \u0161to je trebalo aludirati na fa\u0161izam, napustiti zemlju, ali ne i mr\u017enju prema njoj. Na njezinu knjigu \u201eLisice\u201c objavljenu pro\u0161le godine, koju sam i osobno kupila, i koju sam prestala \u010ditati ve\u0107 nakon nekoliko stranica zbog govora mr\u017enje, podsjetio me ovih dana jedan moj virtualni prijatelj. Izdava\u010d Fraktura zaradio je kratkoro\u010dno novac i na meni, prili\u010dno tolerantnom \u010ditatelju, ali je dugoro\u010dno Dubravka Ugre\u0161i\u0107 izgubila na ovoj knjizi eseja sasvim sigurno veliki dio hrvatske publike.<\/p>\n
U nagra\u0111enom djelu, u iznosu od pedeset tisu\u0107a kuna, autorica je napisala da su \u201eetabliranjem hrvatske dr\u017eave reetablirani endehazijski simboli, poput kune, zastave i dr\u017eavnog grba, tako je reetabliran i endehazijski koncept nacionalne kulture\u201c. Ina\u010de nagrada joj je sve\u010dano uru\u010dena u Zagrebu, glavnom gradu Republike Hrvatske. No unato\u010d onima koji bi jo\u0161 zabranjivali domoljubne pjesme, a hvale se da pjevaju partizanske kao, primjerice, Anka Mrak Tarita\u0161, Hrvati su u zajedni\u0161tvu veselo i razdragano proslavili svoje nacionalne pobjede. I kako je krenulo, nitko ih vi\u0161e u tome ne\u0107e mo\u0107i zaustaviti. Ponosno i dostojanstveno, \u0161to god pisali o tomu neki bjelosvjetski protuhrvatski dopisni\u010dki mangupi.<\/p>\n
Izraelski predsjednik, koji je ovih dana slavio partnerstvo s na\u0161om zemljom poru\u010dio je da je sposobnost Hrvatske da se suo\u010di s pro\u0161lo\u0161\u0107u, a ne da je ignorira, moralna obveza i temeljni dio svakog pravednog dru\u0161tva. I posve je u pravu, jer Hrvatska i njezin narod ve\u0107 dugo tra\u017ei suo\u010davanje sa svim totalitarizmima. Po\u0111imo za po\u010detak od Budimira Lon\u010dara, Dejana Jovi\u0107a i Dubravke Ugre\u0161i\u0107 te izjave Nenada Stazi\u0107a da \u201eizgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito\u201c.<\/p>\n
U tijeku je Motovun Film Festival koji svojim bogatim programima od filmova nezavisne produkcije, koncertima, performansima te ostalim zabavnim sadr\u017eajima plijeni sve ve\u0107u pa\u017enju filmoljubaca i medija. Direktor ovog uspje\u0161nog festivala je Igor Mirkovi\u0107, nekada\u0161nji novinar, danas redatelj, a povremeno i dru\u0161tveni aktivist. Stoga je vrijedno zabilje\u017eiti jednu kratku izjavu koju je ovih dana dao tjedniku Gloria povodom otvaranja motovunskih filmskih dana. U le\u017eernom stilu, Mirkovi\u0107 je publici tog magazina za \u017eene otkrio da voli skijati, da prezire statusne simbole, i sli\u010dne biografske detalje primjerene ljetnom novinskom \u0161tivu.<\/p>\n
Me\u0111utim, na hipoteti\u010dko novinarsko pitanje \u0161to bi u\u010dinio da ima tri dana apsolutne vlasti, Igor Mirkovi\u0107 se naglo uozbiljio i bez imalo oklijevanja uzvratio da bi mijenjao Vatikanski ugovor i ulo\u017eio sav u\u0161te\u0111eni novac u obrazovanje. Obrazovanje je za Mirkovi\u0107a jedino va\u017eno politi\u010dko pitanje u ovoj zemlji. Ono je, kako ka\u017ee \u2013 na\u0161e biti ili ne biti. Budu\u0107i da hrvatski vladaju\u0107i politi\u010dari slabo \u010ditaju Gloriju, osim kad kroz taj \u010dasopis svoje posrnule politi\u010dke dionice poku\u0161avaju podizati fotografijama iz obiteljskih albuma, uglavnom u izborne svrhe, toplo im preporu\u010dujemo ovu Mirkovi\u0107evu izjavu.<\/p>\n
Zanimljivo jest da bi taj redatelj sve dao za obrazovanje bez Vatikanskih ugovora, a oni koji imaju vlast i mo\u0107 i kojima su hrvatski gra\u0111ani dali povjerenje da brinu i o tom temeljnom pitanju za svaki narod, prepustili su ga olako politi\u010dkim opcijama gotovo bez ikakvog izbornog upori\u0161ta. A oni dobro znaju, uostalom kao i Mirkovi\u0107, va\u017enost obrazovanja za budu\u0107nost svake zemlje. Nije slu\u010dajno kad nam je obrazovanje u takvim rukama da niti u jednom hrvatskom ud\u017ebeniku, primjerice, nema svjetski poznatog Ivana Vu\u010deti\u0107a, velikog izumitelja koji je prvi otkrio DNK metodu prepoznavanja po otiscima prstiju, a kojemu ovih dana Hvarani slave 160. godinu ro\u0111enja.<\/p>\n
Vladaju\u0107im hadezeovcima koji su uzeli ove godine duge ljetne ferije treba preporu\u010diti roman Michela Houellebecqa \u201ePokoravanje\u201c u kojem ka\u017ee da muslimani koji danas osvajaju Europu u sredi\u0161te politi\u010dkog djelovanja ne stavljaju ekonomiju, ve\u0107 su za njih osnovne demografija i obrazovanje. Jer, tvrdi Houellebecq: \u201eOnaj tko kontrolira djecu, kontrolira budu\u0107nost\u201c. Sre\u0107a na\u0161a da hrvatska djeca danas vi\u0161e u\u010de na vrijednostima Luke Modri\u0107a negoli Bla\u017eenke Divjak i Borisa Joki\u0107a.<\/p>\n