Kultura
TJEDNI KOMENTAR: “Znam više što ne znam, nego što znaju obični ljudi”
Borba za bolju prošlost – rak-rana hrvatskog naroda
U Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH često ne znamo što ćemo s prošlošću. Umjesto da se borimo za bolju sadašnjost i sigurniju budućnost, mi se iscrpljujemo u borbi za “bolju prošlost”. To je naša rak-rana.
Danas je teško upozoravati na istinu. Postaješ odmah opasan – ne neprijateljima, nego utjecajnim ljudima. A za istinu trebaš hrabrost. Imaš je ili nemaš. Nema sredine. No kada je ugrožen nacionalni interes, svi bismo morali stati. Srce na stol položiti
Tisuću sam puta ponovio Petkovu rečenicu: “I ti si u pravu.” Često se izgubimo u vremenu i prostoru. Zaboravimo gdje živimo i u kakvom sustavu postojimo. Zaboravimo da je Dayton potpisao mir, ali ne i ugasio rat.
Zaboravljena stradanja i tihi progon
Stradanja Hrvata nakon Domovinskog rata olako se zaboravljaju. Progon je tih, ali stvaran. Zaboravljamo ključne momente – kao da smo zaboravili da su Hrvati u BiH u najtežim trenucima više stradali u sukobu s muslimanima nego s drugima.
Podsjećam na riječi generala Armina Pohare, koji je rekao da Sefer Halilović patološki mrzi Hrvate. Nije tajna: Armija BiH je povučena iz Srebrenice kako bi napala HVO i ovladala hrvatskim prostorima.
Danas građansko Sarajevo vodi opasnu politiku. Haris Silajdžić, jedan od najutjecajnijih bošnjačkih lidera, redovito upućuje otrovne strelice prema Hrvatima, a posebno prema predsjedniku Draganu Čoviću.
Borba protiv samih sebe
Nažalost, i neki Hrvati se „otmu“ sami sebi. Vode borbu protiv samih sebe – za bolju verziju svoje prošlosti. Neću nabrajati obljetnice, filmove, komisije i odbore. Izdvojio bih komentar o filmu „Zore iznad Mostara“ – vrhunski uradak koji zaslužuje poseban scenarij.
Radio sam režiju i scenarij za film “Rat u Herceg-Bosni” s Marinkom Mikulićem -Cipukicem, snimateljem Bobom Ćavarom, profesionalcem bez premca. Tada su mi rekli – možeš samo jedan komentar, bez slike, bez prijenosa uživo.
Akcija 11. lipnja 1992. – dan ponosa
Ne mogu ne istaknuti Akciju 11.6.1992. To je dan koji se uzdiže iznad svega. Čestitka Kažnjeničkoj bojni, Poskok bojni, Satniji „Beti“ i svima koji su sudjelovali. Da nije bilo Kažnjeničke bojne, Domovinski bi rat možda krenuo drugim tijekom.
Ne zaboravimo ni HVO Mostar, s brigadirima Jadranom Topićem i Petrom Zelenikom, te ustroj devet bojni, satnije, vojne policije, topništva, inženjerije, ratne bolnice, civilne zaštite, logistike, veze… sve što je bilo potrebno objediniti.
Za sve treba imati jasnu spoznaju – što je za svečanu akademiju, a što nije. Rivalitet može biti dobar, ali podjela – nikada. Najava za 26. lipnja: film Jakova Sedlara po knjizi generala Ilije Vrljića. Upozoravam… tko ne dođe, zažalit će. Dvorana u Kosači bit će premala.
Ali već sada vidim – stvarat će se podjele među Hrvatima u BiH. A to je veća opasnost od Platforme i Alijanse. Sjetimo se Hrvatske samouprave i njezinih posljedica – preko 300 političkih lidera izbačeno je iz sustava. No Bog je dao: to su bili osviješteni ljudi, iznikli iz Domovinskog rata. Danas imamo političare iz akademija, gdje je interes iznad nacije.
Građansko Sarajevo teško će vratiti ukradene nadležnosti, osobito izbor hrvatskog člana Predsjedništva. Cilj im je razbiti hrvatsko zajedništvo – više kandidata, više opcija, manje šanse za pobjedu.
Političari, zapamtite: Poskok bojna HVO Široki Brijeg – prva dragovoljačka odlikovana postrojba u BiH je svjetla točka hrvatske povijesti. Kako vi gledate na njih, tako vaša djeca gledaju na vas.
19.7.1991. u Knešpolju su utvrđeni temelji Poskoka, a 20/21.7.1991. u Ljubotićima formiran Prvi rajonski stožer (Kočerinski) – danas simbol. Tamo je ploča, a i Sveta Misa treće nedjelje u srpnju, – čast mi je što sam bio prvi ratni zapovjednik.
Nadam se kako se ovaj put „lovci na bolju prošlost“ neće javiti. Ove godine, obljetnicu ćemo obilježiti skromno, ali za 35. obljetnicu 2026., od 19. do 21. srpnja u Ljubotićima – pripremamo veličanstven program.
Autor objave: Mladen Ljubić Vajta
Continue Reading
