TJEDNI KOMENTAR – VEČERNJI LIST Nema smisla da Večernji list nastavi bez uređivačke politike koju je godinama gradio i organizirao Jozo Pavković.

Iskreno, ponekad se čovjek mora uzdići iznad dnevne politike, jer prečesto – bez dubljeg promišljanja – donosimo ne samo pitanja nego i gotove odgovore. A ruku na srce, ovi prostori, osobito od Domovinskog rata pa do danas, sustavno su zapostavljeni kada je riječ o medijskoj pozornosti.

Upravo zato osjećam potrebu upozoriti nacionalnu politiku Hrvata u Bosni i Hercegovini da ozbiljno razmisli je li dobro da s medijsko-političke scene ode gospodin Jozo Pavković.

Izričito, jasno, korektno i konkretno tvrdim: Jozo Pavković je institucija sam po sebi. On je izrastao u ono što danas jest – i upravo zato držim da bi bilo bolje da se Večernji list vrati u Zagreb, a da Jozo Pavković ostane ovdje. Zašto to govorim? Jednostavno: za Večernji list zamjena postoji – ima i drugih novina. Ali za Jozu Pavkovića zamjene nema.

Svoju tvrdnju mogu potkrijepiti činjenicama. Obiteljski se poznajemo više od pola stoljeća. Radili smo u istom poduzeću, a s njegovim bratom Vekom te Antom Lončarom ne samo da smo radili, nego smo i mladost provodili zajedno na terenu. Posebno treba naglasiti duh osamdesetih godina: gdje god bismo bili, nedjeljom se išlo na svetu misu. To je krasilo našu mladost.

Posjećivali smo se u Širokom Brijegu, Izbičnu i Ljubotićima, osobito nedjeljom, za vrijeme i nakon mise.

U samim počecima Domovinskog rata Jozo Pavković bio je ključna medijska osoba u stvaranju Poskoka i Poskok-bojne. Tom prilikom moram spomenuti i Marka Ljubića te Franju Vukoju – velika im zahvala.

Posebno nakon Domovinskog rata, htjeli to priznati ili ne, Večernjakov pečat postao je brend svjetske razine. Večernji list temelj je svih hrvatskih medija. Današnji medijski život bio bi suhoparan bez Večernjeg lista. Razvila su se uredništva, dopisništva, portali – i usuđujem se javno reći: nije zrela uređivačka politika preuzeti odgovornost nakon Joze Pavkovića

Zato upućujem jasan apel HNS-u: razmislite prije konačne odluke.

I zapamtite – nikada nitko nije pobijedio Hrvate izvana. Bojim se da se Večernji list ne uruši iznutra.

Svjestan sam da je biologija neminovna, ali ponekad je prerano – nekad u pitanju nisu godine, nego dani. A posebno vrijedi staro izborno pravilo: ne mijenjaj tim koji pobjeđuje.

Autor objave:

Mladen Ljubić Vajta