Prošli tekst sam napisala, vezano za štrajk,koji se provodi u pravosuđu TK.
Ovaj sada pišem jer sam čula od drugih da je Pravobraniteljstvo TK, protiv mene podnijelo disciplinsku prijavu zbog mog teksta, koji je bilo samo pitanje krši li Vlada prava Sindikata, a imajući u vidu da su isti regularno registrirani i da su im sudovi i tužitiljstva priznali reprezentativnost, jer je uvjet pregovaranja upravo reprezentativnost.
Treba imati elementarnu pismenost da se pogleda u naslov teksta i utvrdi da sam pored uzvičnika stavila i upitnik, a to znači da ne tvrdim, nego se postavlja znak pitanja u želji da se uključe u dijalog pravnici.
Naime, štrajk uposlenika traje već skoro 50 dana i on direktno pogađa ne samo sud, nego i suce, a što znači da imamo interes da se čuje i naš glas, makar na privatnoj facebook stranici, da bi građani shvatili da radimo u otežanim uvjetima, jer čini mi se da kroz medije nije prikazano stvarno stanje i koje su posljedice štrajka.,
Poslodavci (predsjednici sudova i glavni tužitelj) svih institucija donijeli su rješenja u postupku utvrđivanja reprezentativnosti Sindikata, te su im na taj način dali legitimitet.
Sudska odluka se ne dovodi u pitanje nego se provodi!
Zbog toga što su predsjednici sudova i Glavni tužitelj donijeli ta rješenja o reprezentativnosti , zato su ovaj štrajk priznali kao zakonit i zaključili sporazum sa ovom sindikalnom organizacijom.
A uvjet za pregovaranje je upravo ta reprezentativnost.
Zbog toga smatram i to je moje mišljenje dokle god postoji sudska odluka da je Sindikat reprezentativan, da je Vlada morala pregovarati sa tim sindikatom, dok se suprotno ne dokaže, jer je to propisano Zakonom o reprezentativnosti.
Odbijanjem pregovaranja samo se produžava agonija, ne samo za radnike koji su u štrajku, nego za sudove i tužiteljstva, jer to su ključni radnici, koji su obučeni za rad u pravosuđu i imaju zaključen ugovor o radu sa poslodavcem.
Dakle ne ulazeći u to da li su zahjtevi utemeljeni ili ne i da li bi Vlada nešto prihvatila od zahjteva ili ne, ali je po mom mišljenju trebala da pregovara sa ovim Sindikatom.
Moje je mišljenje također da im treba nešto povećati, jer se radi o najopterećenijim administrativom osoblju i skoro nitko neće da se upošljava u pravosodje, zbog količine posla.
Ako Vlada ima namjeru pokretanja postupka poništenja sudske odluke o reprezentativnosti, te utvrđivanja da se radi o nezakonitom štrajku, opet je to dalek put, a radnici su i dalje u štrajku i nepoznanica da li će Vlada uspjeti u sporu.
Ako je Vlada smatrala da se radi o nereprezentativnom Sindikatu, onda je Vlada trebala to urtvrđivati putem suda, odmah na početku štrajka, a ne čekati 44 dana a štrajk i dalje traje.
Jer ako se tvrdi da je štrajk nezakonit, onda su opet krivi predsjednici sudova i Glavni tužitelj koji su utvrdili reprezentativnost Sindikata, priznali štrajk i potpisali sporazum sa Sindikatom.
Prije svega štrajk kvalificiranih uposlenika direktno utječe na rad sudaca, odnosno na efikasnost svakog suca, pa tako i suda u cjelini, kao i tužiteljstva.
Naime, zbog toga što nemate ili imate suranika, ovisi da li ćete održati ročište ili ne, da li ćete uraditi presudu, otpremiti istu itd.
Sve svoje presude i rješenja te zapisnike sama sebi radim, nosim i kući i dolazim vrlo često subotom, ili poslije radnog vremena, jer je nemoguće stići radnim danima, obzirom da prije svega imamo takvu normu koja se teško može ostvariti i radimo zbog toga više referata.
Ne stižemo da odradimo mjesecima šta se od nas traži, a stranke prijete da će nas prijaviti disciplinskom zbog nepostupanja.
To je jako stresno, a kada tražimo da nam se plati subota ili rad poslije 4 sata poslodavac nas odbija, jer smatra da se može platiti samo ako se radi o pritvorskom predmetu, jer im je neko dao takvo tumačenje.
Dakle, dolazim bez naknade da radim i svoje subote umjesto da koristim za odmor, ja provedem na poslu.
Također norma nam nije ukinuta za vrijeme štrajka uposlenika, pa to još postaje sve složenije.
Zbog toga radi prevazilaženja ovih problema koje štrajk donosi radu pravosuđa, kao i uposlenicima i sucima i tužiteljima, trebalo bi što prije pristupiti rješavanju problema,jer se na ovakav način može bilježiti samo šteta po budžet TK zbog odloženih ročišta, kao i uskraćivanja prava građanima na efiksan sudski postupak.
Inače da napomenem VSTV je nekoliko puta podržalo štrajk Sindikata i takav zaključak istaknulo javno na stranici, zbog čega su uposlenici bili jako zadovoljni ovakvim odnošenjem VSTV prema Štrajku uposlenika pravosuđa TK.
Smatram također da što prije pravosuđe, VSTV, kao i mediji trebaju imati svoj budžet, kako ne bi ovisili od drugih da li će priznati naknade za rad.
Također mislim da bi i mediji drugačije izvještavali da nisu ovisni od toga, koliko će im se odobriti novca iz budžeta, kao da su ti novci vlasništvo vlada.
To se već odavno zagovara, ali očito da netko to ne želi da uradi.
Sloboda izražavanja je priznata člankom 10 Europske konvencije o osnovnim ljudskim pravima.
Ona obuhvata slobodu vlastitog mišljenja , primanja i saopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.
